Isprobao sam praktikovanje vjere, ali!

397
Bismillah

Zamisli čovjeka koji ima stan koji se nalazi iznad njegovog stana, i da hoće taj stan da besplatno iznajmi onome s kim će se prijatno osjećati i s kim će mu biti zabavno. Do sada su se u stanu okupili glumica koja je iskvarenog morala ali je “zabavna”, gubavac koji je ružnog mirisa ali je blage naravi, i pjevač koji je pokvaren ali je lijepog izgleda i glasa. Ovi ljudi mu nisu donijeli nikakav smiraj u duši, ali se on ipak njima vraća iz bojazni da njegov život neće imati smisla ako ih otjera…

Čuo je za tebe i tvoj lijepi moral pa je htio da ekipa bude upotpunjena sa tobom, pa ti je došao i predložio da stanuješ sa ovim ljudima u istom stanu, da li ćeš prihvatiti ponudu?

Šta je bilo? Nije te valjda pitanje uznemirilo? Ili samu ponudu smatraš uvredom?

Ja se izvinjavam, ali, hajde da se suočimo sa problemom. Nismo baš bili u pravu ako smo mislili da smo vjeru unijeli u naš život, varamo se ako mislimo da će onaj kome smo dozvolili da uđe i zauzme jedan dio našeg srca, i da se pridruži ostalim stanarima – koji se natječu – od kojih se ne želimo odvojiti zato što su oni “zabavni” i zato što smo se na njih navikli… žestoko se varamo ako mislimo da je ovo Allahova vjera!

Ako se budeš smatrao većim od toga da trebaš stanovati u ovom stanu pa Allah je Uzvišeniji i Plemenitiji, a ako si ljubomoran na sebe da se natječes sa ovim prostacima, pa niko nije veće ljubomore od Allaha, On neka je Slavljen, ljubomoran je da se u nečijem srcu pomiješa ljubav prema Njemu, te smiraj sa Njim i čežnja za Njim sa ljubavlju prema griješenju, te smiraj uz to i čežnja za tim.

Stoga, ono što je zauzelo tvoje srce nije Allah, nego su neki članovi koje si ti okupio da bi samo upotpunio ekipu, koju ti pokoravaš a ne želiš se tome pokoriti. Ako, kada budeš priseban, kažeš: “Hoću da ustrajem na pravom putu, ali se bojim da će moj život uvenuti (neće imati smisla)”… a razlog tome, prosto rečeno, je to da ti misliš da ustrajavanje na pravom putu biva time što ćeš izbaciti loše stanare a ostaviti onog koji je slučajno” naletio da stanuje u stanu… da, to neće biti u stanju da uistinu oživi tvoje srce, zato što jednostavno to nije Allah (tj. nije u ime Allaha, op.rec)!

Nećeš osjetiti slast imana ako želiš samo da isprobaš praktikovanje vjere na određeno vrijeme, samo tako što ćeš loše stanare izbaciti iz tvoga srca, ali im ipak kažeš “ostanite u mojoj blizini, možda ćete mi opet zatrebati ako mi ovo dosadi”! Čuvaš svoje pravo na vraćanje i ostavljaš ono što te spaja sa svojim nemarnim životom, i daješ svojoj ekipi “koju si smatrao vjerom” ponovnu priliku, te sjediš i čekaš da će doći sa pobjedama, otkrovenjima itd… sve dok ne uvidiš da se time ništa ne može postići opravdavaš sebe i govoriš: “Isprobao sam praktikovanje vjere ali mi to nije donijelo sreću”, a da te nije sramota rekao bi: “isprobao sam sa Allahom ali…” a zatim pozivaš stare stanare stana da se ponovo usele!

S tim varaš samo sebe, jadniče jedan! Allah je Onaj u koga se mora čvrsto vjerovati, a nije onaj koji se isprobava! Ti si zapravo isprobao ono što si sam izmislio, kao što je neko od prijašnjih ljudi sagradio kipa od hurmi, a zatim od njega tražio opskrbu, i kada vidi da mu se ne odaziva pojede ga!

Onaj koji iskreno želi da oživi svoje srce sa Allahom, na njemu je da ga prije toga očisti, pripremi i uljepša, a zatim da ga lagodno preda Allahu, da to predavanje bude za stalno a ne iznajmljivanje na određeno vrijeme, i da kaže: “Gospodaru moj, ja sam svoju dušu tebi prepustio… Gospodaru moj, ja sam samo Tebi zavjetovao ono što je u mome srcu, pa Ti primi od mene… te da se pritom stidi svoje robe koja nije mnogo vrijedna, bojeći se da ga Allah ne primi, istražujući bilo koju grešku koja ga može izbaciti iz Allahovog oka… a brodove je zapalio na obali istikameta, kako ne bi pomišljao da se vrati u nemar u kojem se nalazio…

Onda će Allah oživjeti njegovo srce u pravom smislu, i njegov život neće uvenuti.

Neminovno je da će lopovi napadati njegovo srce, on ja uostalom samo ljudsko biće, ali će ih on vidjeti i odnositi se kao prema lopovima, i od Allaha će tražiti pomoć da bi ih protjerao.

Ali, ako hoćeš da sa njima pronađeš smiraj, i nastaniš ih dobrovoljno u svom srcu, i ne ulažeš truda u njihovom protjerivanju i prekidanju svake veze snjima, a zatim dođeš Allahu sa srcem poput ovoga i hoćeš da ga Allah oživi, pa ti, zaista, o Allahu imaš lose mišljenje, kada si mislio da će Allah prihvatiti da se neko s Njim natječe!: “Oni ne poznaju Allaha kako treba”. ( El-En'am: 91)

Zato, o ti koji govoriš: “Hoću da isprobam da ustrajem u vjeri, ali…” tvoja proba neće uspjeti, a razlog ti je već poznat! U Allaha se treba biti ubjeđen, a ne iprobavati, zato budi ubjeđen i uputi se prema Onom Koji je rekao u hadisul-kudsi: “Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno”. (Buhari, 7405, Muslim, 2675)

Autor: Dr. Ijad el-Kunejbi
Izvor: http://eyadqunaibi.net
Prijevod: Put vjernika