Istinit događaj o ženi koja je sedam puta išla na hadž ali nije mogla vidjeti Kabu

Popularno na sajtu

Ovo je istinit događaj koji se desio sa šejhom Abdullahom Šehatom na programu satelitskog kanala “Iqra”. To je direktan program u kojem gledaoci postavljaju pitanja telefonom a emituje se iz Egipta.

Za vrijeme programa desio se slijedeći razgovor:

Gledateljka: Upitala bih šejh Abdullaha, ako sam ja počinila veliki grijeh može li mi moj Gospodar oprostiti?

Šejh: Sigurno sestro, Uzvišeni Allah je rekao: “Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”

Gledateljka: Ali ja sam strašno djelo učinila i ja osjećam da mi naš Gospodar to ne može oprostiti.

Šejh: Sestro, Allah je Onaj koji prašta (Gafur) i On je Milostivi (Rahim). On Uzvišeni je rekao: Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga.

Gledateljka: Ja za sebe posebno osjećam da mi moj Gospodar ne može oprostiti. Ja sam sedam puta išla na hadž ali Kabu nikad nisam vidjela!!!

Šejh: Da Allah sakrije i sačuva!

Gledateljka: Ulazila sam u harem Kabe i gledala ljude kako tavaf čine ali ja nigdje nisam vidjela Kabu. Čak mi je jedan čovjek pomogao da je dodirnem ali ja je uopće nisam vidjela.

Šejh (vidno uzbuđen): Sada mi doista reci šta si ti to uradila? Sigurno si nešto ogromno počinila. Molim Allaha Uzvišenog da sakrije i oprosti. Zamolio bih te da nam odgovoriš?

Gledateljka (odgovara dvoumeći se): Počinila sam blud sa nekim čovjekom kojeg ne poznajem.

Šejh: Nemoguće, ti lažeš, sigurno ima nešto veće od toga što si uradila?

Gledateljka: U pravu si, radila sam kao medicinska sestra i imala sam veze sa sihirbazima, ljudima koji prave sihir i koji rade zla djela koristeći džine da bi naudili i naštetili drugima. Oni su donosili meni svoje vradžbine i zapise a ja sam ulazila u mrtvačnicu među mrtvace i u njihova usta to stavljala. Poslije sam im usta zatvarala i koncem zašivala i oni su tako ukopavani (sahranjivani). To sam više puta radila.

Šejh (dobro uzrujan i ljut): Da Allah sačuva, ti sigurno nisi ljudsko biće. Ti si mislila da će ti naš Gospodar to tek tako oprostiti. Ti si širk počinila, Allahu Uzvišenom si druga pripisala. Da Allah sačuva! Allah neće oprostiti da mu se širk čini. Ti si Allahu širk učinila, da nas Allah sačuva.1

Ovdje se govor prekinuo.

Dvije sedmice kasnije na istom kanalu i programu u direktnoj vezi desio se slijedeći razgovor:

Gledatelj: Esselamu alejkum!

Šejh: Ve alejkumusselam ve rahmetulahi ve berekatuhu.

Gledatelj: Zamolio bih vas da me saslušate?

Šejh: Izvolite!

Gledatelj: Ja sam sin žene koja je pričala sa vama prije dvije sedmice i koja je bila medicinska sestra.

Šejh: Izvoli sinko!

Gledatelj: Moja majka je umrla i dogodilo se nešto strašno. Ona je umrla normalnom, prirodnom smrću. Ali ono što se desilo kada smo je htjeli ukopati nije za povjerovati. Donio sam svoju majku sa ljudima do kabura koji je bio iskopan i desilo se čudo. Nismo mogli ukopati tijelo. Kada god bi sišli u kabur on bi se stijesnio nad nama tako da nismo mogli ostati u njemu. Bili smo prisiljeni da izlazimo iz njega pa smo se ponovo vraćali, međutim, on bi postajao sve tješnji. To se ponavljalo sve dok se ljudi koji su bili na dženazi nisu isprepadali i pobjegli ostavljajući me samog na mezarju. Jedan od njih mi je rekao: Allahu se utječem da me zaštiti od onog što je ova uradila! Ostavili su moju majku na zemlji pored kabura. Niko nije mogao da je zakopa. Plakao sam sve dok nisam ugledao čovjeka u izrazito bijeloj odjeći. Sva njegova odjeća bila je bijela i njen izgled me je smirivao. Shvatio sam da je to melek, posebno nakon što mi je rekao slijedeće: Ostavi svoju majku na njenom mjestu, idi i ne okreći se za njom. Ništa nisam progovorio i otišao sam. Međutim, nisam mogao da izdržim a da ne pogledam za svojom majkom šta će joj se desiti. Okrenuo sam se i vidio strahovit vatreni plamen kako pada s neba na moju majku i spaljuje je. Svijetlost je bila veoma jaka tako da mi je spalila lice u momentu dok sam bacio posljednji pogled za svojom majkom. Moje lice je još uvijek sprženo i ja ne znam da li je Allah Uzvišeni ljut i na mene zbog svega toga ili nije?

Šejh (plačući): Moj sinko, nadam se da te je Allah Uzvišeni očistio od onog što je radila tvoja mati, da nas Allah sačuva od toga. Ona je trošila na tebe od tog haram imetka kojeg je tako sticala, pa je Allah htio da te očisti. Zato se boj Allaha, od Njega traži oprost i budi zadovoljan onim što ti je Allah Uzvišeni propisao i odredio.

(Ovo kazivanje se nalazi u knjizi Kur'anska hamajlija, autora Almina Omeraševića)

Napomene:

  1. Šejh je u emisiji kazao da Allah neće oprostiti širk, a vjerovatno je ciljao na širk od koga se čovjek ne pokaje, jer je poznato da će Allah oprostiti svaki grijeh nakon iskrenog pokajanja. Veliki broj ashaba su prije primanja islama činili širk, pa im je Allah oprostio nakon primanja islama te su postali od najboljih ljudi na zemlji. Također, moguće je da čovjek pređe granice svakog zla te mu Allah zapečati srce, nakon čega se on nikada neće iskreno pokajati.

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz