Categories:

Je li rat u Nagorno-Karabahu zaista završen?

Objavljeno / ažurirano:

Za samo 40 dana Azerbejdžan je dobio ono za što se bori na pustim, sasušenim brdima i na diplomatskim konferencijama već gotovo 30 godina.

Nabrzinu potpisani sporazum između ove naftom bogate kaspijske nacije i njenog siromašnog susjeda bez resursa i dugogodišnjeg neprijatelja Armenije iznenada je okončao šest sedmica dug sukob u vezi Nagorno-Karabaha, planinske enklave kojom dominiraju etnički Armeni od ranih 1990-ih.

Prema primirju, u kojem je posredovala Rusija, armenske snage će se povući sa teritorije koju još kontroliraju u azerbejdžanskim dikstriktima oko Nagorno-Karabaha.

Azerbejdžan će zadržati sve predjele koje je ponovo osvojio od kako je buknuo ovaj sukob 27. septembra, uključujući i Šušu, drugi najveći grad u ovoj regiji, koji Armenci poznaju kao Šuši.

Ruske mirovne snage će čuvati put koji povezuje Armeniju i Nagorno-Karabah.

‘Nećemo dozvoliti pokušaj državnog udara’

Još važnije i kao veće poniženje za Armeniju, Jerevan je pristao dati Bakuu novi tranzitni koridor kroz južnu Armeniju do azerbejdžanske jugozapadne enklave Nakičevan, rodnog mjesta mnogih ključnih političara, uključujući nekadašnjeg predsjednika Hajdara Alijeva, kojeg je naslijedio njegov sin Ilham.

Dok euforične mase širom Azerbejdžana slave “kapitulaciju” susjeda, kako ju je opisao azerbejdžanski lider, a dvadesetak aviona dovozi ruske mirovne snage, vlada armenskog premijera Nikola Pašinjana uronjena je u politički ambis, iz kojeg se možda nikada neće izvući.

Razjareni demonstranti provalili su u njegovu rezidenciju, u zgradu parlamenta i opljačkali vladine urede u ponedjeljak navečer, zahtijevajući njegovu ostavku.

Vrhovni armenski zvaničnik upozorio je demonstrante u Jerevanu da se suzdrže od bilo kakvih “pokušaja državnog udara”.

“Ako bude neophodno, ova vlada će otići i nova će biti izabrana, ali naš tim i ja lično ne možemo dozvoliti pokušaje državnog udara”, kaza je u srijedu zamjenik premijera Tigran Avinijan.

Ako Pašinjan, koji naginje ka Zapadu, odstupi, njegov bi nasljednik mogao ponovo početi sukob, upozorili su neki posmatrači.

Pašanjina bi mogli zamijeniti opasniji

“Čovjek koji dođe na njegovo mjesto doći će na vlast zahvaljujući antiazerbejdžanskim sentimentima i stoga će pokušati prekinuti sporazume koji su postignuti”, rekao je za Al Jazeeru Emil Mustafajev, analitičar iz azerbejdžanske prijestolnice Bakua.

Ali, nevezano za to hoće li Pašinjan ostati ili otići, mnogi u Armeniji smatraju da je novi mirovni sporazum dugoročan i stabilan.

“Sve i ako [Pašinjan] izgubi vlast, onaj ko ga zamijeni držat će se sporazuma, kazao je za Al Jazeeru Boris Navasardijan, analitičar iz Erevana.

Ovaj mirovni sporazum je ojačao ruski utjecaj u južnokavkaskoj regiji, reducirajući ulogu Turske u njenom dvorištu kojim je nekada dominiralo Osmansko carstvo.

Rusija je stigla u ovu regiju prije dva stoljeća, postepeno pripajajući šahovsku ploču gruzijskih, azerbejdžanskih i armenskih zajednica.

Nakon sovjetskog pada, Moskva je tražila načine da ponovo stekne utjecaj na Južnom Kavkazu.

Podržala je separatiste u dvije separatističke pokrajine u Gruziji, priznajući njihovu nezavisnost nakon rata s Gruzijom 2008. godine i tamo postavila znatno vojno prisustvo.

Ruska vojska neće otići godinama

Moskva već ima vojnu bazu u Armeniji, a dolazak ruskih mirovnih snaga u Nagorno-Karabah i južnu Armeniju će značiti da će u sve tri bivše sovjetske nacije u Južnom Kavkazu biti prisutna ruska vojska.

“Ove čete neće otići za pet, 10 ili 20 godina”, kazao je istraživač Nikolaj Mitrohin sa Univerziteta u Bremenu.

“Armenija neće nikada, u doglednoj budućnosti, pokrenuti pitanje povlačenja ruskih četa i dolaska nekih drugih zaštitnika, s obzirom da niko nešto pretjerano ne želi ići tamo”, rekao je on.

Ovo vojno prisustvo stavlja tačku na prozapadnjačke težnje Armenije.

Ova kontinentalna, resursima siromašna nacija od oko tri miliona ljudi sporadično je pokušavala tražiti snažnije ekonomske i političke veze s Evropskom unijom.

Godine 2013. Erevan je gotovo potpisao sporazum o slobodnoj trgovini i sporazum o udruživanju s U-om, koji je posmatran kao prvi korak prema političkoj integraciji s ovim blokom.

Tadašnji predsjednik Serž Sargsijan se povukao iz ovih sporazuma, rekavši da će se Armenija, umjesto tog, pridružiti Euroazijskoj ekonomskoj uniji, bloku bivših sovjetskih republika kojim dominira Moskva i koji mnogi smatraju pokušajem da se oživi Sovjetski savez.

‘Baršunasta revolucija’ iz 2018. godine

Ovaj novi sporazum je omogućio Armeniji da pojača izvoz u Rusiju i dao je šansu armenskim nadničarima koji tamo rade da izbjegnu birokratske zavrzlame.

Multimilionska armenska dijaspora snažno je podržala ulogu Rusije u posredovanju sukobom u Nagorno-Karabahu, a njeni utjecajni članovi su otvoreno pozivali na Pašinjanovo uklanjanje.

“Bilo koji Armenac koji se usudi kritizirati Rusiju sada trebao bi sebi odrezati prljavi jezik”, na Twitteru je u utorak napisala Margarita Simonijan, etnička Armenka i direktorica televizijske mreže RT ,koju finansira Kremlj.

“Armenski državljani samo trebaju kritizirvati sebe. Jer su dali moć izdajici naroda, koji se ne slaže s jedinim prijateljem ovog naroda i koji je kreirao uslove za ovaj rat”, napisala je ona u drugom tvitu.

Bivši publicista Pašinjan došao je na vlast nakon niza mirnih protesta u Erevanu 2018. godine, koji su nazvani “baršunasta revolucija”.

Ovi protesti su svrgnuli vladu Sargsijana, koji je bio iz Nagorno-Karabaha i jedan od lidera takozvanog Karabahskog pokreta iz kasnih 1980-ih, koji je pokušao uvjeriti posljednjeg sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova da ovu azerbejdžansku enklavu kojom dominiraju Armenci učini dijelom sovjetske Armenije.

Sargsijan, koji je kasnije služio kao odbrambeni zvaničnik ove odmetnute regije i koji je poveo pobunjeničke snage, postao je armenski predsjednik i premijer.

Borba za osam strateških visoravni

On i drugi utjecajni terenski zapovjednici iz Nagorno-Karabaha postali su armenska politička elita, koja je optužena za korupciju i za služenje Moskvi.

Etnički Azerbejdžanci su činili gotovo četvrtinu populacije Nagorno-Karabaha prije nego je ranih 1990-ih izbio prvi otvoreni rat između ove dvije bivše sovjetske republike.

Pobunjenici su ih istjerali iz ove enklave i iz sedam susjednih distrikta, a mnoge su izbjeglice završile u Rusiji.

Po odredbama novog primirja, Baku planira vratiti neke od izbjeglica u ove distrikte.

Azerbejdžanski predsjednik Ilhan Alijev najavio je “oslobađanje” 71 sela, grada Šuše i “osam strateških visoravni”, koje omogućavaju njegovim snagama da kontroliraju područja koja drže pobunjenici.

Tri ranija primirja, u kojima su posredovali Rusija, Francuska i SAD, prekinuta su u roku od nekoliko sati.

Izvor: Al Jazeera

NOVO NA SAJTU

Video: Izraelske snage pokušale oteti ranjenog Palestinca iz vozila hitne pomoći

0
Izraelske snage su pokušale iz vozila hitne pomoći oteti Palestinca koji je ranjen tokom protesta protiv izraelskih vlasti koje žele na području Jordanske doline, javlja Anadolu Agency (AA).
Sabur

O etici strpljivosti

Preporučeni sadržaj

Islamske teme