Usama b. Zejd, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Musliman ne nasljeđuje nevjernika, a ni nevjernik muslimana.1
Slične su hadise prenijeli Abdullah b. Amr, Džabir i Abdullah b. Abbas, radijallahu anhum.
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, različita vjeroispovijest prepreka je za nasljeđivanje. Neki kažu da musliman može naslijediti sljedbenika Knjige, analogno tome što je dopušteno da se oženi sljedbenicom Knjige. Međutim, ovo je pogrešna analogija i u suprotnosti je sa šerijatskim tekstovima.
Drugo, ukoliko nevjernik pređe na islam prije raspodjele nasljedstva, ni tada nema pravo na nasljedstvo, jer se to pravo stiče samom smrću ostavitelja.
Treće, dvojica ljudi različitih vjeroispovijesti međusobno se ne nasljeđuju, makar obojica bili nevjernici. Eš-Ševkani je u djelu Nejlul-evtar, 6/194, kazao: “Iz hadisa slijedi da musliman ne može naslijediti nevjernika, bez obzira na to borio se protiv islama, bio štićenik u islamskoj državi ili otpadnik od vjere. Da bi nešto bilo izuzetak, mora postojati dokaz. Poslanikove riječi: Dvojica ljudi različitih vjeroispovijesti međusobno se ne nasljeđuju2 znače da nevjernik koji pripada jednoj religiji ne nasljeđuje nevjernika koji pripada nekoj drugoj religiji. To je stav El-Evzaija, Malika, Ahmeda i hadevija. Ipak, većina islamskih autoriteta smatra da se jedna od tih vjeroispovijesti odnosi na islam, a druga na nevjerstvo. Kada je riječ o pravu otpadnika na nasljedstvo, postoje i druga mišljenja, ali se čini da je ispravno ono što smo spomenuli.
Iz knjige Enciklopedija zabrana u islamu 3
Autor: Selim el-Hilali
Fusnote:
1 El-Buhari (6764) i Muslim (1 614). Ibn Tejmijja je u djelu EI-Munteka kazao da ovaj hadis nije zabilježio imam Muslim i da je garib.
2 Vidjeti: Sahihul-džami (7 613 i 7 614).
