Ovaj email sam nedavno primio od jednog brata:
“Es-selamu alejkum šejh. Volio sam tvoje radove, uživao i učio od njih. Ja težim ka tome da postanem jedan od mudžahida, ali ne onakav kakvog ti opisuješ. Ja žudim da postanem mudžahid da'we (pozivanja u islam) i učenja, i vjerujem da je to pravi put. Čuo sam i čitao neka od tvojih mišljenja u vezi toga šta bi muslimani trebali činiti i vjerujem da ti pogledi nisu ispravni. Mislim da bi trebao da preispitaš svoje radove i kada spoznaš pravi put, ispričaš se za svoje prijašnje radove.
Džihad ne može biti pravi put, jer je ovo vjera mira i ako bismo išli unaokolo i ubijali svakoga, bilo bi pogrešno sa naše strane da ovu vjeru nazivamo vjerom mira. Ono što bi muslimani trebali učiniti jeste da evakuiraju Palestinu i Afganistan i da nastave sa da'wom, a ostalo je sa Allahom, inšaAllah.“
(ODGOVOR)
Baš kao što ima muslimana u ime Allaha, postoji tako novi fenomen muslimana u ime nevjernika. I baš kao što muslimani u ime Allaha brinu šta će Allah misliti o njima, muslimani u ime nevjernika brinu šta će nevjernici misliti o njima. Tako, kada musliman govori, on to čini da udovolji Allahu, a kada drugi naš musliman šuti, on to čini kako bi udovoljio nevjernicima. Kada se musliman bori, on to čini u ime Allaha, a kada se ovaj drugi musliman ne bori – iako ima sve razloge da to čini – on to ne čini kako ne bi razočarao nevjernike. Očito, on to ne kaže direktno (tj. džihada se ne odriče direktno, nap. prev), već upakuje u lijepim frazama kao što su „to nije dobro za da'wu“, ili „to bi okrenulo ljude od islama“.
Allah je rekao:
„Nije tvoja odgovornost da upućuješ ljude, već je Allah taj koji upućuje koga On hoće.“
Ovaj musliman je opsjednut svojom slikom pred nevjernicima. Toliko je opsjednut sa time da ta opsjednutost postaje njegov standard za ljubav i mržnju. Tako, on voli muslimane koji predstavljaju sliku „dobrog momka“ prema nevjernicima, a prezire muslimane zbog kojih su muslimani na „ružnom glasu“.
Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we sellem:
„Ni jedan od vas neće upotpuniti svoj iman dok ne bude volio u ime Allaha, mrzio u ime Allaha, davao u ime Allaha i zadržavao u ime Allaha!”
Ovaj musliman je agresivan i netolerantan prema svojoj braći muslimanima, ali je tolerantan i prijatan prema nevjernicima. Ekstremista je sa muslimanima, a savremen sa nevjernicima.
Kada god su interesi nevjernika ugroženi i oštećeni (od strane muslimana), on je prvi koji će skočiti u njihovu odbranu. On bi govorio protiv svoje braće i izdao ih. On bi možda i savjetovao muslimane da špijuniraju jedni druge i izvještavaju vlasti. Za njega borba za islam i ummet je terorizam, ali on uspijeva da iznađe fetvu koja će mu dozvoliti da služi u vojskama nevjernika i da se bori protiv svoje braće. Biti musliman u ime nevjernika prožima svako njegovo djelo. Ako sretne muslimana on se mršti, a ako sretne nevjernika njegovo lice zrači osmijehom. De facto, ima muslimana koji su toliko muslimani u ime kufra (nevjerstva) da čak i ne vole muslimane koji kafira nazivaju kafirom (kufr kufrom)!
Spomenuo sam da je ovo novi fenomen jer ovo se pojavilo tek u posljednje vrijeme. Muslimani prijašnjih vremena su manje brinuli o nevjernicima, i ako ikada i jesu, to je bilo u ime Allaha, a ne u njihovo ime.
Autor: Enver al Avlaki
Izvor: Imam Anwar Blog (http://imamawlaki.blogspot.com/)
Moguće povezani članci:
Nevjernik ne nasljeđuje muslimana, niti musliman nasljeđuje nevjernika
Da li se IDIŠ-ovac, ubijen u borbi protiv nevjernika, naziva šehidom?
O daije, ne govorite o nečemu što vas nisu učili na islamskim fakultetima
Opća pravila u oponašanju nevjernika (kada je oponašanje nevjernika dozvoljeno a kada zabranjeno)