Čovjek zbog grijeha postaje lahak plijen raznim stvorenjima. Na njega se obrušavaju šejtani sa nesrećama, zabludama, sumnjama, zastrašivanjima, prevarama, odvraćaju ga od zikra, tako da on pada u opasnost zaborava. Šejtani će ga napadati sve dok ga ne odvedu na stranputicu, napadat će ga i ljudski šejtani i nanositi mu štetu i javno i tajno. Okrenut će mu ledja i njegova supruga, sluge, djeca, komšije, čak i nerazumne životinje.
Jedan od selefa je rekao: “Doista kad počinim grijeh, prepoznam ga u postupcima moje žene i ponašanju jahalice.”
I čuvari reda i mira će se ustremiti na njega kažnjavajući ga onako kako zaslužuje. I vlastita duša mu se protivi tako sto mu otežava stvari. Kada joj poželi nešto dobro ona ga ne sluša i ne pokorava mu se. Naprotiv, vodi ga u propast htio to ili ne htio. Jer, pokornost je Allahova tvrdjava čiji su stanovnici sigurni. Kada je napusti, postaje lahak plijen razbojnicima i drugim nesrećama, koje ga spopadaju u onoj mjeri u kojoj je utonuo u grijehe.
Nikako se neće moći osloboditiod tih neprilika. Jer zikr (spominjanje Allaha Uzvišenog), pokornost, sadaka, upućivanje neznalice, podsticanje na dobro i odvraćanje od zla predstavljaju odbrambeni zid oko čovjeka, nalik na imunitet k13oji ga štiti od bolesti. Kad se izgubi snaga, bolest se razbuktava i dolazi do najgorih posljedica.
Čovjek mora imati neku zaštitu od nevolja. Jer, sile dobra i sile zla se bore i pobjedu odnosi snažniji. Što je korpus dobrih dijela snažniji, to je odbrana jača i efikasnija. Jer, Allah Uzvišeni štiti one koji vjeruju. Iman se sastoji od riječi i dijela tako da od njegove jačine zavisi efikasnost odbrane, neka nam je Allah Uzvišeni na pomoći.
Iz knjige „Bolest i lijek“
Autor: Ibnul Kajjim el-Dževzijje
