Grijesi su uzrok ograničenja uma

670

Grijesi naročito utiču na ograničenje uma. Kada usporedimo dva čovjeka – vjernika i griješnika – primjećujemo da je um vjernika potpuniji. Njegove misli su tačnije, a stavovi ispravniji. Pravo je uvijek na njegovoj strani. Iz toga razloga Kur'an se obraća razumom obdarenim ljudima:

“I Mene se bojte, o razumom obdareni!” (El-Bekare, 198)

“Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono što želite postigli.” (El-Maide, 100)

“A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.” (El-Bekare, 269)

Kako razuman čovjek razvijenog uma može biti nepokoran Onome u čijoj se ruci nalazi i u čijoj kući boravi – znajući da ga On vidi i posmatra? Taj čovjek griješi svjestan da nije skriven od Njegova pogleda, služi se Njegovim blagodatima da bi postigao svoje poročne ciljeve. U svakom momentu taj čovjek priziva srdžbu Gospodara svoga, proklestvo, udaljavanje od Njegove blizine, tjeranje sa Njegovih vrata, napuštanje i poniženje, prepuštanje njegovoj duši i neprijatelju, gubljenju ugleda u očima Gospodara i uskraćivanje Njegove ljubavi i zadovoljstva. Radost oka je u blizini njegovog Gospodara i gledanje u lice Plemenitog Gospodara zajedno sa Njegovim vjernim prijateljima…

Ovo su samo neke od počasti koje pokorni zaslužuju i neke kazne koje očekuju griješnike.

Kakvu pamet ima onaj koji odabira privremeno uživanje koje nestaje poput sna – pored vječnih blagodati i velike dobiti? U tome leži sreća ovog i budućeg svijeta. Da nije uma, koji će ujedno biti razlog odgovornosti čovjeka, takav čovjek bi se ubrajao u luđake; šta više možda je njihov položaj bolji i sudbina svjetlija. To što se tiče ovog aspekta.

Što se tiče uticaja grijeha na narušavanje životnog razuma, da nije drugih razloga, pokoran čovjek bi jasno uočavao ograničenost griješnika. Međutim, nesreće su opšta pojava, a ludilo ima različite uzroke. Kada bi umovi bili zdravi, prepoznali bi da se radosti, slasti srećan i ugodan život postižu zadovoljstvom Onoga u čijem su zadovoljstvu sva blagostanja i u čijoj su srdžbi i ljutnji sva patnja, boli i muke.

Zadovoljstvo Gospodara donosi radost oku, sreću i slast duši, život srcu, blagostanje života i najljepša uživanja… Kada bi se mrvica tog uživanja mjerila sa dunjalukom i svime što je na njemu, ona bi prevagnula. Šta više, kad srce doživi i najmanji dio tog uživanja, neće pristati da u zamjenu za to prihvati cio dunjaluk i sve što je na njemu. Pored toga, on uživa u onome što ga sleduje od ovog svijeta više nego što uživaju oni koji su se dunjaluku prepustili… To uživanje ne može pomutiti ono što kvari uživanje onih koji su se prepustili – brige tuge i problemi. Vjernik obje stvari shvaća kao blagodati i očekuje druge dvije, krupnije blagodati zbog toga što je boli trpio. Uzvišeni kaže:

“Ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju.” (En-Nisa ,104)

La ilahe illallah.

Ima li većeg maloumnika ko prodaje dragulj za balegu i mošus za izmet? Ko može zamijeniti društvo sa onima kojima je Allah podario milost – poslanicima, odanim robovima, šehidima i pobožnim sa onima na koje je Allah, dželle ša'nuhu, ljut i koje je prokleo i pripremio im najružnije boravište – Džehennem?

Iz knjige Bolest i lijek

Autor: Ibnul-Kajjim el-Dževzijje