Među posledicama grijeha je prekid veze između čovjeka i njegovog Gospodara. Kad nestane te komunikacije, čovjek gubi svaki kontakt sa dobrom i prelazi u ruke zla. Kakav spas, kakvu nadu i kakav život može očekivati onaj ko je izgubio vezu sa dobrom i koji je prekinuo svaku vezu sa svojim Zaštitnikom, Gospodarom od Kojeg u svakom trenutku zavisi, bez Kojeg ne može i Kojega mu ništa zamijeniti ne može. On se povezao sa svakim zlom, ono ga je bacilo u ruke neprijatelju da on njime vlada, a Zaštitnik ga je napustio. Niko ne zna kakve boli i muke krije ovaj prekid i povezivanje…
Jedan od selefa je rekao: “Čovjek je bačen između prokletog šejtana i njegovog Gospodara. Ako ga Allah dželleša'nuhu ostavi, preuzeće ga prokleti šejtan, a ako ga Allah dželleša’nuhu uzme u zaštitu šejtan prokleti ne može mu ništa.”
Uzvišeni kaže:
“A kad smo rekli melecima: “Poklonite se Ademu!”- svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džinnova i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!” (El-Kehf, 50)
Uzvišeni kaže: Ja sam udostojio vašeg oca (Adema alejhi sellam). Podigao sam njegovu vrijednost i odlikovao ga nad ostalim stvorenjima. Naredio sam melecima da mu učine sedždu (da mu se poklone) u znak poštovanja. Oni su poslušali ali se moj i njegov neprijatelj (šejtan) uzjogunio. Prekršio je Moju naredbu i otkazao Mi poslušnost. Kako vam on može željeti dobro, pa da njega i porod njegov, pored Mene prihvatite za prijatelje. Kako možete njega slušati a Meni neposlušni biti; sa njim se udruživati a Mene srditi kad vam je on najveći neprijatelj, a ja sam vam naredio da mu budete neprijatelji. Ko je prijatelj sa neprijateljima vladara taj kod njega ima isti tretman kao i njegovi neprijatelji. Jer, ljubav i pokornost se mogu postići samo iskazivanjem neprijateljstva protiv njegovih neprijatelja i ulaskom u savezništvo sa njegovim prijateljemima. A prijateljstvo sa vladarevim neprijateljima uz tvrdnju da se želi biti prijatelj sa njima – to je nemoguće. Ovo je slučaj kad vladarev neprijatelj nije istovremeno i vaš. Međutim, šta onda reći za onoga ko vam je istinski neprijatelj, i to u većoj mjeri nego što je vuk neprijatelj ovci? Kako pametan čovjek može biti prijatelj sa neprijateljem svoga roda i neprijateljem Jedinog Zaštitnika i Gospodara?
Uzvišeni pokazuje na pokuđenost ovoga prijateljstva:
“…..kad su vam oni neprijatelji?”
“I zato se ogriješio o zapovijed svoga Gospodara”
Dakle, neprijateljstvo prokletog šejtana prema Allahu dželleša'nuh a zatim i prema nama razlog je da i mi budemo neprijatelji njemu prokletniku. Šta znači ovo neprijateljstvo i o kakvoj zamjeni se radi? Moguće je da se u ovoj sintagmi krije latentan i divan prijekor onima koji prijateljuju sa prokletnikom. Znači Allah dželleša'nuhu je postao neprijatelj Iblisu prokletom zato što je odbio da se pokloni Ademu alejhi sellam. To neprijateljstvo je radi našeg praoca, a mi (umjesto neprijateljstva) uzvraćamo prijateljstvom i savezništvom sa Iblisom prokletim.
Da nas Allag dželleša'nuhu sačuva od tog zla.
Iz knjige Bolest i lijek
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje
