Mesela pravdanja neznanjem u nevjerstvu je mesela o kojoj se dosta često piše i govori u zadnje vrijeme. Ulema je detaljno pisala i govorila o ovoj temi, a napisana su i zasebna djela od kojih su neka prevedena i na naš jezik kao što je knjiga ”Pravdanje neznanjem pod lupom Šerijata” od uvaženog šejha Midhata Alu-Feradža. Predgovor ovoj knjizi napisali su poznati alimi današnjice: Šejh Abdullah Džibrin, rahimehulahu te'ala, šejh Abdullah Gunejman, hafizahulahu te'ala, i šejh muhadis Abdullah Sad, hafizahulahu te'ala.1
Ovoga puta nam nije cilj da spominjemo dokaze i govor uleme kako u nevjerstvu i obožavanju drugog mimo Allaha nema opravdanja neznanjem, već nam je cilj da spomenemo šubhe onih koji su se oslonili na pojedine šerijatske dokaze misleći da se u njima počinioc nevjerstva opravdava neznanjem.
Kaže Uzvišeni:
إِذْ قَالَ الْحَوَارِيُّونَ يَا عِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ هَلْ يَسْتَطِيعُ رَبّكَ أَن يُنَزِّلَ عَلَيْنَا مَآئِدَةً مِّنَ السَّمَاء قَالَ اتَّقُواْ اللّهَ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ
”A kada učenici (havarijuni) rekoše: ‘O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?’ – on reče: ‘Bojte se Allaha, ako ste vjernici’.” (Maida, 112).
Kažu: Havarijuni su posumnjali u moć Uzvišenog Allaha, a Isa ih, alejhisselam, i pored toga nije proglasio nevjernicima. Sumnja u Allahovu moć (kudret) je nevjerstvo, a s obzirom da Isa, alejhisselam, nije proglasio havarijune nevjernicima zbog riječi kufra, ukazuje na to da se čovjek opravdava neznanjem u nevjerstvu.
Odgovor na ovu šubhu
Ulema je na ovu šubhu odgovorila sa više aspekata:
Prvi aspekt. Postoji drugi vjerodostojni kiraet ovog ajeta u kojem je riječ „rab“ u akuzativu: „هَلْ تسْتَطِيعُ رَبُّكَ“ – što znači: „Možeš li (pitati, tražiti od) tvoga Gospodara.“ Ovaj kiraet je vjerodostojan i njime je učila skupina ashaba poput Alije Ibn Ebi Taliba, Muaza Ibn Džebela, Abdullaha Ibn Abasa, Aiše, radijAllahu anha, i drugih (detaljnije o vjerodostojnosti ovog kiraeta pogledaj: ”En-Nešru fil kiraatil ašr” od imama Ibn Džezerija 2/256, ”Es-Sebatu fil kiraat” od Ibn Mudžahida, 249. str., ”Muhezeb fil kiraatil ašr”, 1/199, i druge knjige iz ove oblasti).
Ovaj kiraet jasno ukazuje da havarijuni nisu sumnjali u Allahovu moć već su zatražili od Isa, alejhisselam, rekavši: „Možeš li da zamoliš tvoga Gospodara da nam spusti trpezu sa nebesa…“
Od Aiše, radijAllahu anha, se prenosi da je rekla: ”Havarijuni nisu sumnjali da je Allah u stanju da spusti trpezu, već su mislili: „Možeš li da pitaš tvoga Gospodara.”2
U rivajetu kojeg bilježi Ibn Ebi Šejbe, Ibn Džerir, Ibnul-Munzir i drugi stoji da je Aiša, radijAllahu anha, rekla: ”Havarijuni su bili učeniji od toga da pitaju ‘Može li tvoj Gospodar spustiti…’ oni su pitali: „ هَلْ تسْتَطِيعُ رَبُّكَ”– tj. možeš li ti da doviš svome Gospodaru” („Ed-Durul mensur“, Imam Sujuti, 2/346).
Ibn Ebi Hatim bilježi od Amira eš-Šabija da je Alija, radijAllahu anhu, učio: „هَلْ تسْتَطِيعُ رَبُّكَ”- „Možeš li da doviš svome gospodaru“. Alija je rekao: ”To znači hoće li ti se odazvati tvoj Gospodar tvojoj molbi” („Ed-Durul mensur“, imam Sujuti 2/346).
Ebu Ubejd i Ibn Džerir bilježe da je Seid Ibn Džubejr čitao: „ هَلْ تسْتَطِيعُ رَبُّكَ“, i rekao: ” Možeš li da pitaš tvoga Gospodara” („Bahrul muhit“, 4/53).
Drugi aspekt. Ako se uzme u obzir prvi kiraet „هَلْ يَسْتَطِيعُ رَبّكَ” „Može li tvoj Gospodar…“ onda je pitanje havarijuna došlo u značenju hoće li tvoj Gospodar udovoljiti tvojoj molbi, kao što čovjek pita drugog možeš li poći sa mnom, a on u stvari zna da može, ali pita da li može tj. da li će mu se odazvati.
Za spomenuto značenje ulema je rekla sljedeće:
1. Ibn Džerir bilježi od Sudija da je o riječima Uzvišenog: „ هَلْ يَسْتَطِيعُ رَبّكَ“- “Može li tvoj Gospodar…“ rekao: ”Rekli su: hoće li ti tvoj Gospodar uslišati ako od njega zatražiš” („Bahrul muhit“, 4/53).
2. Hasan el-Basri, rahimehullahu te'ala, kaže: ”Oni nisu sumnjali u Allahovu moć, već su pitali kao neko ko želi da sazna : da li će Allah spustiti trpezu ili ne, ako hoće onda traži od njega da nam je spusti” („Ed-durul mensur“, 2/349).
3. Ibn Atije el-Garnati (mufesir), kaže: ”To znači hoće li Uzvišeni to uraditi (spustiti trpezu) i hoće li uslišati dovu (za spuštanje trpeze), kao što je Abdullahu Ibn Zejdu rečeno: ‘Možeš li nam pokazati kako se abdestio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we selem’ ” („Bahrul muhit“, 4/53).
Spomenutim riječima ljudi nisu sumnjali da Abdullah može da im pokaže kako se abdestio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we selem, već su postavili pitanje kao neko ko želi da sazna hoće li im udovoljiti tome što traže ili ne.
4. Ebu Džafer Ibn Nehas (mufesir), rahimehulahu te'ala , kaže: ” هَلْ يَسْتَطِيعُ رَبّكَ – znači hoće li se odazvati našoj molbi” („Irabul Kur'an“, 2/50).
5. Imam Begavi (mufesir), rahimehullahu te'ala, kaže: ” Kisai je učio „هَلْ تسْتَطِيعُ رَبُّكَ“ – „Možeš li da pitaš svoga Gospodara.“ To je kiraet Alije, Aiše, Ibn Abasa i Mudžahida. Drugi su učili: „هَلْ يَسْتَطِيعُ رَبّكَ“ – „Može li tvoj Gospodar…“ Havarijuni nisu sumnjali u Allahovu moć, već je značenje njihovih riječi: Hoće li Allah spustiti trpezu ili ne, kao što čovjek kaže svome drugu: Možeš li poći sa mnom, a on zna da može, ali misli hoće li uraditi to ili ne’’ („Tefsirul Begavi“, 2/77).
6. Ibn Dževzi, rahimehullahu te'ala, u svom tefsiru kaže: ‘’Kaže Ibnul-Enbari: ‘Nikome nije dozvoljeno da pomisli kako su havarijuni sumnjali u Allahovu moć. Njihove riječi su kao riječi čovjeka svome drugu: možeš li ustati sa mnom, a zna da može, ali misli hoće li to učiniti.’ Ebu Ali kaže: ‘Značenje je: hoće li Allah uslišati našu molbu.’ Neki pak tvrde da su havarijuni postavili ovo pitanje prije nego se iman učvrstio u njihova srca, međutim, prva tvrdnja je ispravnija’’ („Zadul mesir fi ilmi et-tefsir“, 2/455).
7. Imam Nesefi (mufesir), rahimehullahu te'ala, kaže: „هَلْ يَسْتَطِيعُ رَبّكَ“ – Misli se hoće li to uraditi’’ („Medariku et-tenzil“, 1/239).
8. Hatib Eširbini eš-Šafij (mufesir), nakon što je spomenuo da je jedna skupina čitala „هَلْ تسْتَطِيعُ رَبُّكَ“ – „Možeš li da doviš svome Gospodaru“, spominje da je druga skupina čitala „هَلْ يَسْتَطِيعُ رَبّكَ“ – „Može li tvoj Gospodar…“, kaže: ‘’To znači hoće li ti se odazvati tvoj Gospodar ako ga zamoliš” („Es-Siradžul munir“, 1/405).
9. Farisi kaže:” „هَلْ يَسْتَطِيعُ رَبّكَ“ – bi značilo hoće li to uraditi ako ga zamoliš’’ („Bahrul muhit“, 4/53).
S obzirom da se govor veliki broj učenjaka ukazuje na spomenuti smisao, a to je da riječi havarijuna: „Može li Tvoj Gospodar…“ znače „Hoće li to učiniti“, ili „Da li će uslišati“, mi ćemo u nastavku spomenuti samo imena učenjaka koji su zastupali isto mišljnje:
– Sulejman Ibn Omer Eš-šafij u „El-Futuhatu el ilahije“, 1/541,
– Imam Sujut (mufesir) u „Tefsirul đelalejni“, 130,
– Elusi (mufesir) u „Ruhul meani“, 7/59,
– Kasimi (mufesir) u „Mehasinu et-tevil“, 6/429,
– Muhamed Rešid Rida (mufesir) u „Tefsirul menar“, 4/209,
-Imam Fera u „Meanil Kur’an“, 1/325,
-Muhamed Tahir Ibn-Ašur (mufesir) u „Et-Tahriru vet-tenviru“, 6/105.
Treći aspekat. Havarijuni su spomenute riječi izgovrili da bi im se povećao iman i smirila srca, a ne zato što su sumnjali u Allahovu moć.
Imam Kurtubi kaže na kraju svoga komentara ovog ajeta: „Havarijuni su teoretski znali da je Allah kadar da spusti sofru, ali su htjeli da to vide svojim očima, kao što je Ibrahim, alejhisselam, rekao:
وَإِذْ قَالَ إِبْرَاهِيمُ رَبِّ أَرِنِي كَيْفَ تُحْيِي الْمَوْتَى
‘I kada Ibrahim reče: “Gospodaru moj, pokaži mi kako oživljuješ umrle?’ Ibrahim, alejhisselam, je teoretski znao da Allah oživljava, ali je htio to da vidi svojim očima jer se na taj način otklanja bilo kakva sumnja za razliku od same teorije gdje može biti mjesta sumnji. Zato su havarijuni rekli: ’Kako bi se srca naša smirila’, kao što je Ibrahim, alejhisselam, rekao: ’Kako bi se srce moje smirilo.’ Ovo tumačenje je lijepo, a još ljepše je tumačenje onih koji kažu da su pomenuto pitanje postavili oni koji su bili sa havarijunima’’ („Tefsirul Kurtubi“, 3/2631).
Na osnovu gore spomenutog dolazimo do sljedećih zaključaka:
1. Neispravno je navođenje ovog događaja sa havarijunima kao dokaz opravdanja u nevjerstvu jer je većina mufesira stava da havarijuni nisu sumnjali u Allahovu moć.
2. Ulema je na spomenuti ajet odgovorila na jedan od tri načina:
Prvi: havarijuni su pitali: „Možeš li da pitaš tvoga Gospodara…“
Drugi: havarijuni su pitali: „Hoće li ti se odazvati tvoj Gospodar i uslišati tvoju dovu ako od Njega zatražiš…“
Treći: havarijuni su postavili spomenuto pitanje iz želje da im se poveća iman i smire srca, ne sumnjajući u kudret (moć) uzvišenog Gospodara.
Pripremio: Idriz Ebu Usame
Prema knjizi „Aridul džehl“ od šejha Ebul-Ula Rašida Ibn Ebul-Ula
Izvor: www.stazomislama.com
1. Predgovor šejha Gunejmana i Abdullaha Sada ovoj knjizi se nalazi u njenom zadnjem izdanju, a što se tiče prvog izdanja u njemu je predgovor samo šejha Džibrina, rahimehullahu teala.
2. Ovu predaju spominje Kurtubi u svom tefsiru 3/2362.
