U video reportaži agencije Al Jazeera o talibanima u provinciji Kunar na istoku Avganistana( video je dostupan na: https://www.youtube.com/watch?v=fJ3U8Fsi2QM ), može se vidjeti kako talibani šišaju određene članove grupe koji su, koristeći status pripadnika talibana, krali stoku u okolnim oblastima.
Nakon što je potvrđeno da su kriminalci, presuđeno im je plaćanje novčane kazne, šišanje kose, bojenje lica u crno i vođenje u takvom stanju na magarcima pred svijetom. Ujedno im je zabranjeno ponovno priključivanje talibanima.
Zbog toga je postavljeno pitanje koje slijedi.
Pitanje:
Jesu li mudžahidi oni koji kradljivca ošišaju(nakaze) pa ga na magarca postave i vodaju gradom, da li je to džihad i da li su takvi koji ovo rade mudžahidi? I gdje je takva kazna propisana? Ne pišem ovo da bih provocirao ili nešto drugo,samo me zanima da li je ovo od Islama ovako postupiti i da li se ljudi koji ovako rade mogu nazvati mudžahidima,bujrum pogledati link,ovo što sam nabrojao rade talibani
Odgovor:
Mi ćemo u što kraćim crtama odgovoriti na tvoja pitanja, iako bi se na njih moglo odgovoriti u nekoliko stranica.
Prvo: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio upitan: „Ko je taj koji se bori na Allahovom putu?“ te je on odgovorio: „Ko se bude borio kako bi Allahova riječ bila gornja, taj je na Allahovu putu“ [1]
Vidimo da je Poslanik uvjetovao samo nijjet u džihadu i ništa drugo, tj. kako bi se neko smatrao borcem na Allahovom putu, to će se mjeriti po njegovom nijjetu – kao što se spominje u hadisu.
Nedvojbeno znamo da je ovdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio o ljudima a ne o melecima. Prema tome, znamo da je od prirode ljudi da griješe, pa čak i u periodu izvršavanja najboljeg ibadeta (tj. džihada), baš kao što se dešavalo i njegovim ashabima. Primjer toga je bitka na Uhudu. Strijelci su počinili grijeh tako što su prekršili Poslanikovu naredbu, ali i pored toga Allah i Poslanik za njih nisu rekli kako nisu mudžahidi zbog te njihove greške.
Drugo: Kada je riječ o šerijatskim kaznama, učenjaci ih dijele na dvije vrste:
a) Hadd – kazna određena od strane šerijata, kao što je odsijecanje ruke zbog krađe, i sl. [2]
b) T'azir – kazna, ili bolje rečeno odgojna mjera koju šerijat nije odredio, već pravo za određivanje iste posjeduje vladar, imam itd. Primjeri toga se: zatvor, protjerivanje, plaćanje novčane kazne, šišanje kose, i sl. [3]
Što se tiče načina na koji su talibani postupili sa dotičnim osobama, a to je šišanje, mazanje lica katranom te vođenje na magarcu među svijetom – sve to spominje poznati šafijski učenjak u svojoj knjizi „El-Ehkamus-sultanijje“ (347, 348 str), i to je opće poznato kod učenjaka. Stoga, nema mjesta za prigovaranje dotičnom postupku.
Treće: Učenjaci se razilaze po pitanju izvršavanja šerijatskih kazni u darul-harbu (zemlja gdje nema islamskog zakona i vlasti), po ovom pitanju vrati se na: „Fikhus-sunne“ (2/365).
Moguće je da talibani smatraju da još nemaju potpunu vlast u tom mjestu, tako da nisu u stanju da izvršavaju šerijatske kazne (neprimjenjivanje kazni ne znači neprimjenjivanje šerijata, detaljnije na članku: Važne razlike između primjene kazni i “primjene Šerijata”).
Također, ne siječe se ruka za bilo kakvu krađu, već se ruka siječe kada se ispune uvjeti kod počinioca i kod samog djela (krađe), a to je da ono što je ukradeno mora dostići određenu vrijednost koju je šerijat odredio kako bi se odsjekla ruka, i drugi šartovi.
Shodno navedenom, čovjek nema pravo sumnjati u jednog muslimana, a kamoli napadati ga, zbog određenog video klipa i slično tome. A šta tek reći za mudžahidsku grupu(talibana) koja već generacijama vodi džihad, potvrđen od strane istinske i ispravne uleme.
Prema tome, musliman se treba baviti korisnijim stvarima, kao što je pomaganje islama i muslimana, posebno u ovom vremenu. Ako pak nije sposoban ništa učiniti, onda nema sumnje da može doviti za potlačene muslimane, a posebno za one najodabranije u ummetu Poslanika, kao što su talibani i ostali mudžahidi iz drugih grupa. I treba se strogo kloniti besmislica i bezvrijednih stvari, a posebno traženja mahana muslimanima, jer od toga neće imati nikakvu korist. Naprotiv, može imati kobne posljedice.
A Allah najbolje zna!
(Put Vjernika)
[1] Buhari: 2810, Muslim: 1904
[2] Fikhus-sunne: 2/355
[3] Fikhus-sunne: 2/589
