Kako ubistvo Hašogija otvara oči ummetu koji drijema

812
u fokusu

Džemal Hašugi (Hašugdži) je 2. oktobra ušao u saudijski konzulat u Istanbuli iz koga nije izišao. Zapravo, prema nekim izvorima, izišao je – mrtav i u dijelovima.

Nakon nekoliko sedmica notornog laganja i glupavih izgovora, saudijska vlada je priznala ubistvo. Razlog ubistva svi znaju: zato što je bio kritičar saudijske vlade, pogotovo mladog princa prijestolonasljednika Muhammeda bin Selmana.

Naručilac ubistva je zasigurno Bin Selman i to nikoga ne čudi; stotine hašogija je već ubijeno ili strpano u zatvor diljem “Saudije”. No, slučaj Hašogija je dobio internacionalni karakter: i Europa, i SAD, i svijet su osudili njegovo ubistvo.

Ubistvo Džemala Hašogija je navodno otvorilo oči zapadnjačkim vladama i uvjerilo ih u surovost saudijskog diktatorskog režima! Čak i Trampu! Svi su redom osudili saudijsku vlast za ubistvo Hašugija, a da gotovo niko od njih nije godinama spomenuo ubistvo i progone hiljade hašugija u zemlji koja nosi naziv po vladajućoj porodici.

Zašto?

Zato što se Hašugi pobunio protiv saudijske vlade u skladu sa demokratskom slobodom govora (objavljivao je radove u Washington Postu) i kao zamjenu za diktaturu nije nudio islam, dok je pobuna zatvorenih i ubijenih šejhova bila u okrilju islama. Zbog toga je svijet šutio kada je Bin Selman ubijao i zatvarao šejhove, dok ne želi da šuti kada je ubijen Hašugi.

Jednostavno, zapadni svijet ubistvo Hašugija doživljava kao udar na njihovu vjeru – demokratiju, dok ubistva i progone islamskih učenjaka isti taj svijet doživljava kao borbu protiv ekstremizma i terorizma, tj. islama, a borba protiv islama na Zapadu nije zločin. A, i jedni i drugi ubijeni, i Džemal Hašugi i hiljade učenjaka i daija, uradili su istu stvar – digli su glas protiv tiranije i diktature!

Zapravo, slučaj je daleko veći i ozbiljniji, jer se ovdje ne radi samo o učenjacima i aktivistima u Saudijskoj Arabiji, već diljem muslimanskog svijeta. To što je Hašogi uradio, uradili su i goloruki demonstranti u Siriji 2011. godine, kada je na njih pucano i kada su ubijani, hapšeni i torturisani, sve dok nisu uzeli oružje u svoje ruke ne bi li odbranili svoju slobodu i svoje živote, a kada su bili pred konačan uspjeh, svijet svojom šutnjom i intrigama šalje Iran i Rusiju, ali i koalicijske snage, da pomognu režim koji je daleko više diktatorski i mnogo zlobniji od saudijskog.

Da li će ovo, konačno, biti razlog da otvore oči i oni muslimani uspavani opijumom demokratije?

Šta će demokrati poduzeti protiv Saudije u slučaju Hašugi?

Najvjerovatnije ništa ozbiljno! Oni su samo “malo ljuti” zbog saudijske uvrede demokratije i slobode govora, ali će radi saudijskih para i nafte (dobijene u zamjenu za šutnju) prodati svoje božanstvo. Kao mnogo puta do sada. A zar Muhammeda Bin Selmana nije sam Trump pohvalio toliko puta? I ko održava arapske diktatore na vlasti ako ne rusko-zapadnjački zločinci?

Slučaj Hašugi, takodjer, može pomoći i onim muslimanima koji su opijeni murdžijskom ideologijom čiji se postulati diktiraju iz saudijskog dvorca, a na jeziku tzv. veelikih učenjaka.

Kao i uvijek do sada, kraljevska ulema je pod plaštom islama stala u odbranu korumpiranih taguta i diktatora.

Tako su dvije ključne figure saudijskog odjela za vjersku manipulaciju – saudijski muftija Abdulaziz Alu Šejh i mekkanski imam Abdurrahman es-Sudejs – po “vjerskoj odgovornosti”, stali u odbranu saudijskog taguta. Prvi je spominjao nekakve zavidnike koji “zavide (saudijskom) vodstvu”, dok je drugi govorio o “inspirativnom ambicioznom mladiću” koji “brine da se pravac (reformi) nastavi”. Iako i jedan i drugi znaju, ili bi to morali znati, da su reforme Bin Selmana zapravo puka sekularizacija saudijskog društva i lukavi pokušaj da se vjera istrgne iz srca muslimana, zbog čega on, uostalom, uživa simpatije i podršku Amerike i Zapada.

Slučaj Hašugija je pokazao nezavidnu poziciju u koju se ummet danas našao, razapet izmedju rusko-zapadnjačkih demon(krat)a s vana, i diktatorskih tagutskih režima iznutra. Ovi prvi ga pokušavaju prisiliti na prihvatanje vjere demokratije, kako bi njome što efikasnije i bezbolnije vladali, dok ga drugi truju sektaškom murdžijskom ideologijom, koja im pomaže da održe svoju diktaturu.

Za prve je Uzvišeni Allah rekao da “mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što prsa njihova kriju”, dok je one druge Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, opisao kao ljude koji će govoriti jezikom muslimana i koji će stajati na vratima Džehennema i pozivati muslimane u njega!

“Ko god im se odazove, ući će u Vatru!”

(Put vjernika)