Onaj koji razmišlja o našoj trenutnoj situaciji i o postupcima taguta prema ljudima na Istini, uočit će u mnogim aspektima jasno vidljiv faraonski fenomen koji je karakterističan za svakog taguta.

---

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Sva slava pripada Allahu, dželle šanuhu, Koji je uzdigao islam i muslimane, a ponizio mnogoboštvo i mnogobošce. Neka su mir i blagoslovna vođu mudžahida, poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: “Poslat sam sa sabljom pred Sudnji dan da uspostavljam zakone Allahove vjere, sve dok se ne bude obožavao samo Allah na Zemlji, Allah koji nema sudruga u vlasti. Moja nafaka (opskrba) je pod sjenkom moga koplja. Ponižen je i bezvrijedan onaj ko se suprostavi mojim naredbama, a ko oponaša jedan narod, njemu i pripada. (Musned od imama Ahmeda, 2/50, 92)

Među osobinama Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je i ta da je bio nasmijan (dahuk) i smrtonosan (kattal); nasmijan svojim prijateljima, a smrtonosan svojim neprijateljima. (Tefsir Ibn Kesira)

A zatim:

Onaj koji razmišlja o našoj trenutnoj situaciji i o postupcima taguta prema ljudima na Istini (mudžahidima), uočit će u mnogim aspektima jasno vidljiv faraonski fenomen koji je karakterističan za svakog taguta. U ovom članku ćemo se pozabaviti sa nekim od tih aspekata. Taguti su proširili i pojačali svoju ofanzivu protiv sljedbenika Istine, koristeći različita sredstva, zastave i grbove. Uspjeli su da za ovu kampanju pokrenu vojske sastavljene od svih svojih raspoloživih vojnika – čarobnjaka (sihirbaza), učenjaka, pisaca, novinara i radio/TV spikera – ali nisu bili u stanju da suoče Istinu dokazima, niti da vode javnu raspravu sa onima koji im se suprostavljaju. Umjesto toga, oni organizuju debate samo sa onima koji slijede njihov put, i to putem mnogobrojnih televizijskih kanala koji se nalaze u njihovom vlasništvu: Channel 1, Channel 2, El-Arabia, El-Medžd, MBC Channel,putem velikog broja radio stanica i novina: Eš-Šarkul Evsat, El-Hajat, El-Vetan, Er-Rijad, El-Džezira, a i putem učenjaka koji su na njihovoj strani i koji obavljaju svoje nečasne zadatke putem hutbi, audio i video predavanja, savjeta, i slično.

Ja kažem: Svi oni zajedno nisu u stanju da vode stvarni dijalog sa ljudima na Istini, zasnovan na istinskom Šerijatu, a i principima baziranim na znanju. Pošto to znaju, oni izbjegavaju odgovarati na pitanja mudžahida koja su postavljena na njihovim veb sajtovima. Oni su ih zasigurno vidjeli, ali nisu smjeli da na njih odgovore iskreno i nepristrastno jer bi mogli dobiti „čekićem po glavi“.

Neka od tih pitanja su:

• Kakav je propis po pitanju vladara koji ne sude po onome što je Allah, dželle šanuhu,objavio i koji ne implementiraju hudud (šerijatske kazne) i islamske zakone?
• Kakav je propis po pitanju onih koji sude po zakonima taguta umjesto po Allahovom zakonu?
• Kakav je propis po pitanju vladara koji donose svoje vlastite zakone pored Allahovog zakona i koji sebi pripisuju božanske karakteristike i svojstva?
• Kakav je propis po pitanju vladara koji ohalaljuju haram i oharamljuju halal?
• Kakav je propis po pitanju vladara koji vode rat protiv Allaha, dželle šanuhu, Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernika, upotrebom raznoraznih tehnika kao što su borba protiv terorizma?
• Kakav je propis po pitanju vladara koji udaljuju ljude od Allahove vjere i od čistog tevhida, te spletkare dan i noć u nadi da će im spletkarenje uspjeti?
• Kakav jepropis po pitanju vladara koji mrze ono što je Allah, dželle šanuhu, objavio o vjeri, tevhidu i džihadu?
• Kakav je propis po pitanju vladara koji se ismijavaju Allahovoj vjeri i Njegovim evlijama?
• Kakav je propis po pitanju vladara koji dozvoljavaju i blagoslove eš-širk el-ekber (veliki širk), te ne žele i ne dozvoljavaju nikakve promjene u vezi toga?
• Kakav je propis po pitanju vladara koji su do srži kostiju u savezu sa neprijateljima ummeta (židovima i kršćanima), nalaze se u njihovoj službi i štite njihove interese?

Sva ova pitanja se u cjelosti odnose i na porodicu El-Saud.

Tagutska porodica El-Saud ne podnosi da joj neko postavlja ova temeljna pitanja. Njena istinska faraonska priroda se tada pojavljuje u tiranskom i despotskom obliku onih koji prijete drugim ljudima jasnim i otvorenim zastrašivanjem:

“A Faraon reče: ‘Ako budeš kao boga nekoga drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!’”(Eš-Šu’ara,29)

Po shvatanju članova porodice El-Saud, svi ljudi im moraju biti lojalni jer su oni njihovi neprikosnoveni gospodari. Jedino ta porodica ima pravo da voli i da mrzi.Njeni članovi iskazuju neprijateljstvo prema onima koji im se suprostavljaju. Sve njihove naredbe se moraju izvršiti. Njihovi podanici moraju marširati u njihovoj kampanji protiv islama i muslimana, moraju obožavati porodicu El-Saud kao svog gospodara i svog boga i nije im dozvoljeno da to mišljenje osporavaju ili promijene, bez obzira na raspoložive dokaze i činjenice.

Oni pozivaju mudžahide i sve ostale iskrene vjernike iz našeg ummeta da napuste svoja vjerovanja i ubjeđenja, da opovrgnu svoje dokaze i činjenice, te da vjeruju da im je bog i gospodar porodica El-Saud. Čak i ako oni to ne bi rekli otvoreno, njihove riječi i njihovi argumenti bi to pokazivali. Vojnici porodice El-Saud – čarobnjaci, pisci, učenjaci, novinari i radio/TV spikeri – brane svoje tagutske gospodare svim raspoloživim sredstvima, a Allah, azze ve dželle, kaže:

“Eto, vi se zauzimate za njih u životu na ovome svijetu, a ko će se pred Allahom za njih zauzimati na Sudnjem danu, ili ko će im zastupnik biti?!” (En-Nisa’, 109)

Suprotstavljanje prohtjevima faraona…

Ako neko ne učini ono što članovi porodice El-Saud žele, oni će ga ubaciti u svoje zatvore i mučiti neprestano, a onda će reći da ne postoji dijalog sa takvim ljudima osim puškom i sabljom. Faraoni su ovladali svim sredstvima zastrašivanja i prijetnji kroz svakodnevna nasilja i mučenja disidenata i drugih ljudi, bez obzira što su oni bili na Istini. Tirani svakog vremena i prostora su stručnjaci u upotrebi tih istih sredstava kadgod su poraženi u ideološkim konfrontacijama i debatama zasnovanim na znanju jer, kao što već znamo, njihove tvrdnje nemaju šanse pred Istinom. Oni stoga koriste oružje zvano ‘tiranija, agresija, kazna, zatvor i mučenje’ i govore ono isto što je i Faraon rekao Musi, alejhis-selam, nakon što je izgubio u raspravi:

“A Faraon reče: ‘Ako budeš kao boga nekoga drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!’” (Eš-Šu’ara, 29)

Svjedoci smo toj faraonskoj logici u debatnim emisijama koje se non-stop prikazuju na tagutskim TV kanalima. Oni, u stvari, vode debate sami sa sobom, a ne sa svojim protivnicima. Svaki gledalac bi mogao da označi ove programe kao:“Pokazujemo vam samo ono što porodica El-Saud želi da vi vidite, a porodica El-Saud će vas voditi u sve osim na pravi put.” Dakle, porodica El-Saud ne dozvoljava slobodu govora i otvorenog izražavanja onima koji se razlikuju sa njenim mišljenjem, niti želi da sa njima ima debatu uživo na nezavisnim kanalima. Ja ih izazivam da izađu na debatu sa učenjacima kao što su, na primjer, dr. Sa’d el-Fekih, dr. El-Mas’ari, El-Makdisi, Hani es-Siba’i…Spisak je veoma dugačak, međutim, oni su svjesni da će u tim raspravama njihove greške biti otkrivene, pa ih stoga i izbjegavaju kako ne bi došlo do skandala.

U stvari, kraljevski učenjaci su u međusobnom sporu čak i u svojim debatnim programima. Kada je El-Avadži došao na El-Džeziru, on je kritikovao istražitelje, sudije, ministra islamskih poslova, muftiju i druge, a opravdao je tagutsku porodicu El-Saud. Drugog dana je grupa šejhova, u kojoj su bili i El-Burejk i Rašid ez-Zahrani, došla na saudijski Channel 1, dok je druga grupa šejhova na čelu sa Es-Sedlanom došla na MBC kanal da bi uputila kritiku El-Avadžiju i njegovim istomišljenicima. Šejh El-Havali je došao da se požali u vezi ministra islamskih poslova koji je zabranio njegova predavanja, a poslije samo nekoliko dana je ministar došao na El-Arabiu da bi demantirao te vijesti. Oni su jedinstveni u ratu protiv svakoga ko nije za porodicu El-Saud, bilo da su to mudžahidi ili drugi ljudi na Istini, a po svakom drugom pitanju se ponašaju kao dvije nesložne inoče. Prema njihovom mišljenju, mudžahidi i ljudi koji traže promjenene ne zaslužuju da žive među ljudima na slobodi, već u zatvorima i mračnim tamnicama.

Žašto se mudžahidi i učenjaci zatvaraju?

Zašto tagutska porodica El-Saud zatvara mudžahide i učenjake koji im se suprostavljaju? Zašto im ne dozvoli da pozivaju ljude u svoj menhedž i svoju ideologiju? Zašto ne dopusti ljudima da čuju dokaze i jednih i drugih putem javne debate, pa da onda ljudi sami odluče koji dokazi su čvrsti i jasni i koji zaslužuju da se slijede? Ako su taguti na ispravnom putu, zašto se onda boje mudžahida? Ako su vlada i narod zaista jedinstveni, zašto onda postoji toliki strah od objavljenih članaka na raznoraznim forumima? Zašto postoji toliki strah od poziva na reformu (el-islah)? Ako su oni ljudi na istinii ako stvarno postoji jedinstvo naroda i vlade, zašto su se onda njihovi prijestoli tresli kad god se šejh Usama, rahimehullah, pojavio na El-Džeziri?

Taguti i faraoni svakog vremena i prostora, čak i ako tvrde da su objektivni, pragmatični i nepristrastni i da prihvataju pozive za promjene jer su demokrate, nikada neće prihvatiti ideologiju sljedbenika Istine. To su samo prazne parole koje oni koriste kako bi uveselili i poboljšali sliku stvarnog stanja. Realnost je inače sasvim drugačija. Jedini metod koji oni upotrebljavaju je prijetnja zatvorom. Ipak, ove prijetnje nisu nikada odvratile ljude na Istini od njihovog imana, da’ve i džihada jer Istina nikada ne može biti poražena. Ni jedna taktika taguta nije ulila strah u srca ljudi na Istini jer su oni sigurni da je Allah, dželle šanuhu, na njihovoj strani, da ih On, dželle šanuhu, čuje, vidi, čuva i da će ih On, dželle šanuhu, počastiti pobjedom. Ljudi na Istini i dalje čvrsto ostaju na Istini, uprkos tagutskom zastrašivanju i prijetnjama.

Ja kažem: Faraone nije briga ako u svom medijskom napadu daju kontradiktorne izjave o onima koji im se suprostavljaju, kao što je i Faraon sam sebe kontradiktovao kada je rekao za Musaa, alejhis-selam, i one sa njim:

“Doista su ovi (Izraelćani) skupina mala (širzima), i oni nas doista srde, a mi smo svi oprezni!”(Eš-Šu’ara,54-56)

I faraoni današnjice potcjenjuju i ponižavaju ljude na Istini i kažu za njih da su “širzima” – mala grupa, zabludjela šačica ljudi.

Kontradikcija faraona

Faraoni uvijek upadaju u jasnu i otvorenu kontradikciju, a onda kažu da su ih uzrujali ljudi na Istini.

“I oni nas doista srde.” (Eš-Šu’ara, 26:55)

To znači da su ih ljudi na Istini rasrdili i ispunili mržnjom srca njihova jer se protive njihovom vjerovanju, pravilima, zakonima i slobodi u njihovom hegemonističkom tiranskom režimu.

Faraoni svakog vremena i prostora smatraju da ljudi na Istini (mudžahidi) predstavljaju neposrednu opasnost za njih, njihov režim i njihovu državu.

Ako su oni (mudžahidi) mala grupa ljudi bez ikakvog značaja i vrijednosti, zašto su onda oni neprijatnost za cijelu državu? Zar je moguće da oni predstavljaju opasnost cijeloj državi?

Čemu sav ovaj oprez?

“A mi smo svi oprezni!” (Eš-Šu’ara, 26:56)

To znači da su faraoni (taguti današnjice) umorni od ljudi na Istini, svjesni njihove opasnosti i odlučni da ih se oslobode. Riječ “hazirun” (oprezni) je množina od riječi“hazir” (oprezan), a izvedena je od glagola “hazar” koja se odnosi na pretjerivanje sa oprezom.

Ovo je još jedna od protivrječnosti u koju upadaju faraoni. Ako su ljudi na Istini mala grupa ljudi, zašto su onda oni preokupirani njima i čemu toliki oprez zbog njih?

Faraonova izjavao Musau, alejhis-selam, i njegovim sljedbenicima, da su bili samo mala grupica ljudi te ponižavanje njihovog statusa je ista logika koju upotrebljavaju svi diktatorski i tagutski režimi današnjice. Oni također optužuju one koji im se suprostavljaju da su mala grupa ljudi bez značaja i vrijednosti, da je većina ljudi na njihovoj (tagutskoj) strani, te da manjina treba da se uskladi sa većinom i da ostavi ono na čemu se nalazi (Istinu).

Medijskom kampanjom protiv opšteg javnog mišljenja

Pratio sam diskusiju između protagutskog šejha Aida el-Karnija i šejhova Ali el-Hudajra i Nasira el-Fehda, pa sam uočio da je El-Karni na strani medijskog rata kojeg vode faraoni današnjice protiv islama i muslimana, a posebno protiv mudžahida. Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:

“I Faraon posla po gradovima sakupljače (glasnike). ‘Doista su ovi (Izraelićani) skupina mala (širzima), i oni nas doista srde, a mi smo svi oprezni!’”(Eš-Šu’ara,53-56)

Taguti nastoje da kroz svoju medijsku kampanju utiču na opšte javno mišljenje i da privuku ljude na svoju stranu kako bi zamrzili mudžahide. Oni pri tome koriste ružne nazive za ljude na Istini (mudžahide) kao što su: haridžije, tekfirovci, zalutala skupina, mala i neorganizovana grupa. Oni također kažu da mudžahidi žele da eksploatišu vjeru u svoju ličnu korist, te da su mudžahidi koruptori koji žele da unište državu i postignuća faraona i njihovih pristalica.

Znači, faraoni su uzeli na sebe da konfrontiraju džihad i mudžahide koristeći sve moguće prljave i odvratne načine i sredstva. Oni su mobilisali i okupili čarobnjake i vojnike iz mnogih različitih gradova u svom pokušaju da iskorijene mudžahide. Uskoro će doći neizbježan dan odlučujuće i uzbudljive bitke između vojske porodice El-Saud – čarobnjaka, učenjaka, pisaca, novinara, radio/TV spikera i vojnika – i mudžahida. Tada će se narodi i čovječanstvo jednom zauvijek osloboditi faraona i njihovih saveznika.

Ko god razmišlja o priči o Musau, alejhis-selam, i Faraonu i o sukobu između Istine i laži uočit će sličnosti između medijskog napada Faraona protiv Musaa, alejhis-selam, i medijskog napada porodice El-Saud protiv mudžahida, kako bi koruptirali njihov imidž i odbili ljude od njih. Porodica El-Saud govori da su mudžahidi prevareni, neupućeni, nepismeni, da nemaju učenjake među sobom, da nemaju ciljeve i da ubijaju muslimane. Ona nije zadovoljna samo sa optužbama, pa preduzima i druge korake kako bi isprovocirala glavešine oko sebe, koje su odgovorne za provedbu zakonskih uredbii koje samim tim imaju ogroman uticaj na narodne mase. Glavešine, kao po pravilu, žele da ostanu na strani taguta, ukopani u svojim rovovima, zarad malo dunjalučke koristi. Te iste glavešine napadaju svakoga ko se suprostavi tagutu, bilo u Istini ili u laži. Ovi pokvareni taguti, kao i njihov prethodnik Faraon, poznaju psihološku stranu glavešina, pa im zato stalno govore da ih mudžahidi svojom da’vom, svojim vojnim operacijama i svojim sajtovima žele da izbace iz njihove zemlje i da obore vladu, što bi značilo da će nestati ministarstva, pozicije i novac, te da bi ih narod mogao i zgnječiti pod svojim nogama. Drugim riječima, ljudi na Istini ciljaju glavešine svojom da’vom i džihadom.

Znači, pozicije glavešina u ministarstvima i institucijama i njihovo bogatstvo će biti u neposrednoj opasnosti ako ostanu tihi u vezi mudžahida i ako dozvole mudžahidima da nastave komunicirati sa ljudima i pozivati ih svojim idejama i principima. U interesu je glavešina da ustanu protiv ljudi na Istini (mudžahida), inače će ih oni istrijebiti na najbarbarskiji način. Na ovaj način, zlobna tagutska porodica El-Saud drži pod potpunom kontrolom glavešine, medije, intelektualce i učenjake, a time je obezbijedila da će oni i dalje biti na njenoj strani, a ne na strani mudžahida ili reformista, čak i ako im bude kristalno jasno da se radi o ljudima na Istini.

Tobožnje savjetovanje

Da bi upotpunili afinitet između sebe i glavešina, taguti svakodnevno utiču na glavešine svojim pričama o mudžahidima jer, kada se taguti osjećaju ugroženi, oni iznenada osjećaju potrebu za bliskošću sa svojim čuvarima, pomoćnicima i oficirima, pa se pretvaraju da su demokrate, da traže njihove savjete i da žele da zajednički upravljaju i donose odluke, a sve u svrhu dobrobiti zemlje i naroda. Taguti izjavljuju da poštuju i prihvataju njihova mišljenja i da sprovode njihove naredbe. Oni se pri tome služe dobro poznatom i otrcanom frazom:

“Pa šta predlažete?”(El-A’raf, 110)[1]

Od kad su to glavešine, poslušni ljudi, naređivali porodici El-Saud? Od kad je to porodica El-Saud slušala njihove prijedloge? Od kad je to porodica El-Saud njih pitala za savjete? Od kad je to porodica El-Saud radila po preporukama glavešina?

Oni igraju igru faraona kad god se uzdrmaju njihovi prijestoli. Baš kao što ju je i Faraon igrao, igraju je danas i faraoni iz porodice El-Saud jer su se i njihovi prijestoli uzdrmali, a i njihovi stomaci su u grčevima. Licemjerje faraona je zlonamjerna obmana glavešina zbog ozbiljnosti situaciju sa kojom se suočavaju. Kao rezultat toga, glavešine vjeruju riječima faraona iz porodice El-Saud, vjeruju da utiču na politiku porodice El-Saud, da porodica El-Saud ima potrebu za njihovim savjetima i da će ona bez problema izvršiti njihove naredbe. Mogu li oni ili slični njima naređivati svom bogu i svom gospodaru? Odgovor: Ne! Međutim, tagutska porodica El-Saud im daje takav utisak.

I tako su glavešine počele da iznose prijedloge i da iznalaze sredstva i načine kojim će u poptunosti uništiti mudžahide.

Ja kažem: Kada slučaj mudžahida i porodice El-Saud postane glavna preokupacija ljudi i jedini predmet rasprava na njihovim skupovima, tj. kada u njihovim analizama određivanje vremena za predstojeću bitku sa porodicom El-Saud postane predmet zabrinutosti svih ljudi, onda će se ponoviti isti prizor – sukob Musaa, alejhis-selam, i Faraona i njegovih čarobnjaka jer je i u to vrijeme afera između Musaa, alejhis-selam, i Faraona bila glavna briga ljudi i tema rasprava na njihovim skupovima i predmet njihovih analiza, bez obzira da li su oni bili Egipćani ili Izraelićani.

Priprema za bitku

I tada je određivanje vremena za bitku postalo predmet zabrinutosti ljudi koji su žudjeli za tim uzbudljivim datumom, baš kao što je to slučaj i danas. A većina ljudi je sa onima koji pobjeđuju:

“Da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici?” (Eš-Šu’ara,40)

I tada su glavešine okupljale čarobnjake i vojske te ih slali Faraonu kako bi se borili protiv Musaa, alejhis-selam.

Faraon je želio da poveća entuzijazam čarobnjaka za predstojeću borbu i takmičenje sa Musaom, alejhis-selam, i da produbi njihovu lojalnost, pa se susreo sa njima na sastanku iza zatvorenih vrata na kojem je govorio o Musau, alejhis-selam, ponavljajući iste optužbe da je Musa, alejhis-selam, čarobnjak i da žudi za uništenjem zemlje i njenog naroda. Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:

“‘Pustite vi meni’ – reče Faraon – ‘da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.’” (El-Mu’min, 26)

Znači, ako ubiju Musaa, alejhis-selam, oslobodit će državu i narod nereda koji je izazvao Musa, alejhis-selam.

Na vama je da uporedite ova dva slučaja i da razmislite o onome šta čarobnjaci porodice El-Saud rade.

Ova faraonska opravdanja i objašnjenja su upravo ono što čujemo i danas iz usta svih taguta koji vode rat protiv mudžahida i ostalih iskrenih članova ummeta poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Svaki tagut sebe predstavlja ljudima kao pravednog i religioznog čovjeka koji je čvrst u svom akaidu i imanu, kao moralnu osobu koja je zabrinuta za dobrobit čovječanstva i kao odanog borca za napredak, prosperitet i bezbjednost. Međutim, vi ih vidite kako propagiraju mržnju prema sljedbenicima Istine, mudžahidima i vjerskim učenjacima, govoreći da oni koruptiraju Zemlju i uništavaju napredak, da su na stranputici, da odvlače druge na stranputicu, da su u savezu sa šejtanom i vođama nereda i zabluda, pa je zbog toga imperativ da se oni unište i da ih se oslobodimo prije nego što ostvare svoje šejtanske ciljeve.

Čudna zabrinutost faraona

Sejjid Kutub, rahimehullah, je rekao u svom djelu“Fi Zilal el-Kur’an” (5/3087): “Ima li išta čudnije od onoga što je rekao Faraon, zavedeni idolopoklonik, o Allahovom poslaniku Musau, alejhis-selam,‘jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove’?

Zar to nije egzaktno ista fraza koju korumpirani despoti kažu o svakom reformisti? Zar to nije egzaktno ista lažna i jadna fraza izrečena u lice lijepe Istine? Zar to nije egzaktno ista varljiva i zlonamjerna fraza koja se koristi za izazivanje opasnosti po mirnu vjeru?

To je, uistinu, ista logika koja se ponavlja svaki put kada se Istina susretne sa lažju, vjerovanje sa nevjerstvom i pravednost sa nedjelima. Jedna te ista priča, samo su vrijeme i mjesto drugačiji.”

Ja kažem: Ima li išta čudnije od onoga kada je Najif bin Abdulaziz optužio mudžahide da žele da ubijaju hodočasnike na umri?

Ima li išta smješnije od onoga kad je rečeno da je porodica El-Saud (saveznik krstaša i saučesnik u ubijanju muslimana u Afganistanu, Iraku, Sudanu i Jemenu) zaštitnik islama i akaida, dok su mudžahidi (oni koji su očitali kafirima lekciju za lekcijom i koji su branili muslimane u Afganistanu, Bosni i Hercegovini, Kašmiru i Čečeniji) tekfirovci i ubice muslimana?

Sve se svodi na jedno…

Taguti – bez obzira gdje se nalazili i u kojem vremenu živjeli – slijede put Faraona u svojoj borbi protiv Istine, ljudi na Istini, njihovih vođa i pristalica. Oni pokušavaju da okupe narodne mase oko sebe kako bi uspješnije izvršili nedjela, zločine i krvoprolića, traže odgovarajuće fetve od svojih učenjaka, pripremaju javno mnenje, održavaju raznorazne sastanke i intervjue da bi postigli željene rezultate.

Konačno:O Allahu, počasti nas uživanjem u uništenju taguta. O Allahu, Gospodaru svih svjetova, porazi Ameriku i njene saveznike. O Allahu, počasti nas pobjedom nad njima. O Allahu, donesi im nesreću i zdrobi ih u komadiće.

O Allahu, daruj pobjedu Svojim robovima – mudžahidima. O Allahu, učini ih jakim i zdravim, brzim i spretnim. O Allahu, učini preciznim njihova oružja. O Allahu, spusti na njih Svoju milost, zadovoljstvo i oprost. O Allahu, pojačaj njihovu odlučnost, ujedini njihove redove i sačuvaj njihove vođe.

Amin!!!

Napisao: Šejh Faris ez-Zahrani, Allah ubrzao njegovo oslobađanje

Izvor: www.tibyan.co.cc

Prijevod i obrada: Put vjernika

Napomene: Podnaslovi su od PV-a. Ovaj članak je prethodno objavljen 9. novembra 2012.