Usprkos mome protivljenju prema ovom etiketiranju koje razjedinjuje a ne ujedinjuje muslimane… jasno i otvoreno izjavljujem, bez ikakvog sektašenja ili partinzanstva od bilo koga ili sa bilo kime, da sam ja vehabija, od onih koji vole šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba i njegovu da’wu (pozivanje u vjeru).
Ako je vehabizam poziv u tewhid (čisti monoteizam) i ispravnu akidu (vjerovanje) i odricanje od širka i njegovih sljedbenika, a ovo je bila da’wa ovog šejha, onda – DA, ja sam vehabija!
Ako je vehabizam pozivanje Kur’anu i Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i čvrsto pridržavanje osnova, upute i razumijevanja selefu saliha (prvih, najboljih generacija muslimana), i napuštanje slijepog slijeđenja mezheba (pravnih škola), a šta je bilo od šejhove da’we, onda – DA, ja sam vehabija!
Ako vehabizam znači vođenje džihada protiv tiranskih tagutskih vlada i vođenje džihada protiv širka i pagana, a i ovo je bila šejhova da’wa, onda – DA, ja sam vehabija!
Ako je vehabizam srednji put, koji ne preteže ekstremizmu niti popuštanju u vjeri, što je bila šejhova da’wa, onda – DA, ja sam vehabija!
Uistinu, nakon sagledavanja stanja u kojem se nalaze oni koji napadaju šejha, zaključio sam da su oni:
– ili kafiri (nevjernici)
– ili šije, rafidije
– ili ekstremne sufije
– ili zabludjeli heretici
– ili džahili (neznalice) koji ponavljaju ono što su čuli, bez ikakvog znanja o šejhu ili njegovoj da’wi.
A sve njih šejtan obmanjuje. Ponižen je onaj ko je zadovoljan ovim i ko se protivi da’wi tewhida, ko je u jednoj od gore nabrojanih grupa ili na bilo koji način doprinosi povećanju brojnosti ovih ljudi.
Zašto napadaju šejha? Koliko je ovakvih danas?
Slušamo kako gore nabrojani ljudi kleveću, senzacionalizuju i psuju šejha i njegovu da’wu do te mjere da se riječi „vehabija“ i „vehabizam“ kod mnogih ljudi koriste za proklinjanje i vrijeđanje. Bez korištenja ovih riječi oni ne mogu donijeti niti jedan, jedini, mali, autentični „dokaz” koji će opravdati sve njihove klevete, psovke i mržnju.
Imamo šejhova djela ispred nas, nadohvat ruke, dostupna svakome ko to želi. Sve i jedno govori o istini, poziva u istinu, naređuje istinu. Donesite makar jednu pogrešku od šejha i njegove da’we da oponira Ku’ranu i Sunnetu, a koja će zadovoljiti vašu mržnju, omalovažavanje i šikaniranje, ako zaista istinu govorite.
Ali, ako ništa ne pronađete, a sigurno nećete pronaći, onda ćete spoznati da je razlog zbog kojeg omalovažavate šejha i njegovu da’wu – istina na kojoj je on bio a koja ne odgovara niti vama, niti vašim tagutima, niti vašim šejtanima.
Ako vi kažete: „Pogledajte na greške i obmane onih koji se danas pripisuju šejhu i njegovoj da’wi,“ ja kažem: šejhu i njegovoj da’wi ne mogu naštetiti oni koji se lažno pripisuju njemu i njegovoj da’wi, omalovažavajući ih u očima ljudi. Oni sami sebi nepravdu čine, a ne drugima. Nije čovjeku dozvoljeno da snosi odgovornost za tuđa loša djela. A da je to dozvoljeno, onda, ko bi u današnjem svijetu bio pošteđen kazne za tuđa loša djela?
Šejh Abdul-Muni’m Mustafa Halimah
Prijevod za Put vjernika: Emetullah
