Ehli-sunnet (sunizam) je sam islam: njegov izvor, njegova osnova, njegova suština i njegov ispravan put.
Šiizam je, međutim, zabludjela sekta koja je daleko skrenula, i svaki pokušaj izjednačavanja sunizma i šiizma ili njihovog približavanja je u osnovi neispravan i smatra se izdajom vjere i obmanjivanjem ummeta.
Dvanaestoimamijski šiiti (koji čine dominantnu većinu šiita u svijetu i koji su na vlasti u Iranu, op.PV) proglašavaju ashabe nevjernicima, vrijeđaju ih i proklinju, i ne vjeruju u ono u šta mi vjerujemo iz akide ehli-sunneta vel-džemata.
Njihova akida je zasnovana na izmišljenim lažima, fabrikovanim mitovima i širkovima za koje Allah nije dao nikakav dokaz, kao i na izmišljenim nevidljivim stvarima koje nemaju osnove ni u Allahovoj knjizi ni u sunnetu Njegovog Poslanika ﷺ.
Savremeni šiiti:
Ova divlja zvijer rasla je i razvijala se pred očima Jevreja i kršćana, i bila je – tokom dugih decenija – politička i vojna karta pritiska protiv sunija u Zaljevu, kao i direktni partner u okupaciji Afganistana i Iraka.
Ono što su učinili u Iraku posebno – i što još uvijek čine – od genocida, raseljavanja i organizovanog ubijanja sunija, zločin je kakav savremeno čovječanstvo nije vidjelo po svojoj brutalnosti i sistematičnosti.
Decenijama su bili nejasni u stvarnosti, skrivali svoje pravo lice, sve dok nije došao presudni trenutak: odluka Hasana Nasrallaha da uđe u Siriju radi ubijanja sunija i promjene njene demografije.
Tada se otkrilo pravo lice: šiitske vojske iz Libana, Iraka, Irana, Pakistana, Afganistana, Bahreina i drugih, sve su se okupile u Siriji ne zbog ičega drugog nego da uživaju u ubijanju sunija i da silom i krvlju pretvore Siriju u dvanaestoimamijsku šiitsku državu.
U Siriji su činili neopisive stvari: silovanje žena, klanje djece, ubadanje trudnica i ubijanje njihovih fetusa, bombardovanje pijaca eksplozivnim bačvama i ubijanje odraslih i djece, smatrajući to “junaštvom”, izgladnjivanje sela dok njihovi stanovnici nisu postali kosturi, i ismijavanje toga od strane njihovih sljedbenika! Bez srca i savjesti, već ukorijenjena sektaška krvavost i brutalnost koja nije manja od brutalnosti Jevreja, a možda je u nekim aspektima i veća.
Ako se kaže: Jevreji su najveći neprijatelji prema Kur’anu, odgovor je: i mnogobošci su također neprijatelji, a Iran i njihovi šiiti učinili su širk vjerom, dozvolili krv sunijskih civila i učinili ubijanje djece i žena “džihadom” i “junaštvom”!
Krše ugovore i sporazume iznova i iznova, i počinili su masakre nad stotinama hiljada ljudi u Siriji – savremene zločine kakve čovječanstvo nikada nije vidjelo po obimu i brutalnosti.
Bili oni nevjernici prema nekim fetvama ili nepravedni novotari i zločinci prema drugim tekstovima – stvar je ista: oni su neprijatelji sunija, bez pouzdanja i sigurnosti, neuka masa kojoj se ne može vjerovati. Vidjeti ih slabe i ponižene hiljadu puta je bolje nego vidjeti ih kao pobjednike, silne i osvetoljubive.
Njihov projekat izgrađen je na ruševinama sunijskih gradova, na našem raseljavanju i ubijanju, i na hiljadama bitaka protiv nas.
Ali oni su – hvala Allahu – civilizacija koja je pala, pravac koji je skrenuo, masa koja se vodi, i projekat koji je oslabio i propao, jer je njegova osnova neispravna, a njegova gradnja zasnovana na nepravdi i krvi.
Allah je taj koji je odredio susret jednih s drugima.
Allah je taj koji ih je naveo da ratuju jedni protiv drugih.
Allah je taj koji ih kažnjava Jevrejima i Amerikancima, a Jevreje i Amerikance njima.
Pa hvala Allahu koji se osvetio za sunije u Gazi, Siriji, Iraku i Libanu od najvećih neprijatelja ummeta u savremenom dobu.
Neka se Allah smiluje šejhu Abu Ishaku al-Huvejniju koji je jasno rekao istinu: “Šiiti su druga vjera mimo islama”, i opisao one koji uče njihova učenja kako bi upozorili na njih kao “čuvari granica” – čuvari granica akide koji je brane i otkrivaju njenu opasnost.
A Allah upravlja Svojom odredbom, ali većina ljudi ne zna.
Autor: Ali Abdur-Rezak
