Ebu Hurejre, r.a., kazao je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Uzvišeni Allah kaže: ‘Ako Mome robu, muslimanu, uzmem najdražu mu osobu na dunjaluku, a on se strpi (uvjerenjem da je to od Allaha) nagrada mu je sigurno Džennet’.”[1]
Ovaj hadis nas podsjeća na drugo pitanje Božijeg ispita datog čovjeku na ovome svijetu, a to je kušanje po teškoćama… Govor o tome ćemo sažeti u slijedećem:
Prvo
Nedaće su jedan od Allahovih, dž.š., zakona u kozmosu. Svakog čovjeka mora zadesiti nešto od toga. Uzvišeni kaže:
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive.” (Prijevod značenja sure El-Bekare, 155.)
“Zar vi mislite da ćete uči u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusiti oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovati – uzviknuli: ‘Kada će već jednom Allahova pomoć?!’ Eto, Allahova je pomoć, zaista, blizu!” (Prijevod značenja sure El-Bekare, 214.)
Drugo
Nedaće nisu obavezno iz osvete i poniženja. Uzvišeni kaže:
“A kada mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: ‘Gospodar moj me napustio!’ A nije tako!” (Prijevod značenja sure El-Fedžr, 16-17.)
To je ispit koji ima mnoge mudrosti. Najbitnije među njima su:
Uspostavljanje dokaza
Allah, dž.š., ne traži račun od čovjeka osim za ono što je uradio, rekao ili naumio, nakon što mu je Allah pojasnio ono što mora i što treba uraditi. Da je Allah, dž.š., stvorio ljude ne stavljajući ih na kušnju na ovome svijetu, rekao bi jednima: “Uđite u Džehenem!” Oni bi rekli: “Gospodaru, daj nam priliku, naredi nam šta hoćeš, postupit ćemo tako!” Ako im ne bi bila data ova prilika, osjećali bi da im je učinjena nepravda, pa je Allah, dž.š., htio da im pruži priliku kako bi se uspostavio dokaz protiv njih.
No, i pored toga, mnogobošci će se na Sudnjem danu zaklinjati Allahu, dž.š., da oni nisu bili mnogobošci. Uzvišeni kaže da će oni govoriti: “…Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali.” (Prijevod značenja sure El-En’am, 23.)
Od Enes b. Malika prenosi se da je rekao: “Bili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa se nasmijao i upitao: ‘Znate li zašto sam se nasmijao?’ Rekli smo: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ Rekao je: ‘Zbog razgovora koji će rob voditi sa svojim Gospodarom. Reći će: ‘Gospodaru, zar me nećeš poštedjeti nepravde?’ Reći će (Uzvišeni): ‘Naravno da hoću.’ Tada će (čovjek) reći: ‘Ja ću prihvatiti za svjedoka protiv sebe samo nešto od mene samog.’ Tada će se reći: ‘Dovoljno ti je danas, što ćeš sam za sebe svjedočiti i što će ti Kiramen-katibin (plemeniti pisari – meleki) biti svjedoci.’ Tada će mu se zapečatiti usta i reći će se njegovim udovima: ‘Pričajte!’ Oni će govoriti o njegovim djelima. Potom će mu se omogućiti da govori, pa će reći: ‘Daleko i prokleti bili (udovi). Radi vas sam se bio žrtvovao’.”[2]
Ovo je značenje Allahovih, dž.š., riječi: “Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će nam govoriti, a noge njihove će nam o onome što ste radili svjedočiti.”[3]
“…i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočiće protiv njih o onom što su radili. ‘Zašto svjedočite protiv nas!’ upitat će oni kože svoje. ‘Allah, Koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas’.”[4]
Sve je ovo negiranje i poricanje, nakon što su uznevjerovali i griješili, a šta bi tek bilo da im nije ukazana ova prilika?
Pročišćavanje
Nedaće otkrivaju kakvi su ljudi u suštini, čineći razliku između dobrog i lošeg, iskrenog i neiskrenog, vjernika i dvoličnjaka. U tome je velika korist za islamski ummet. Uzvišeni, u ajetima koji govore o Uhudu i onome što je tada zadesilo muslimane, pokazujući mudrost toga, kaže: “I ne može biti da Allah vjernike ostavi u stanju u kojem ste vi dok loše od dobrih ne odvoji.”[5]
Isto tako, nedaće pokazuju iskrene prijatelje i prijatelje iz koristi. Neko je rekao:
Neka Allah nedaće nagradi dobrom
Premda mi grlo znaše osušit
Ne hvalim ih, osim što saznadoh
Prijatelja od dušmanina rastavit.
Potiranje grijeha
Allah, dž.š., odabrao je za čovjeka da na ovom svijetu bude kažnjen za svoje grijehe, ne odgađajući mu to za ahiretu.
Nema sumnje da je kazna na ovom svijetu, bez obzira koliko bita velika, blaža nego najmanja na ahiretu. Uzvišeni kaže: “A na onom svijetu je, nek’ znaju, kazna još veća.”[6]
Izvorni dokazi koji govore o potiranju grijeha nedaćama su mnogobrojni. Jedan od njih su i riječi Poslanika, s.a.v.s.: “Nedaća će progoniti vjernika i vjernicu, bilo pogađajući ga lično, ili njegovu djeca, ili imetak sve dok se ne sretne su Allahom bezgrješan.”[7]
Od Ebi Seida el-Hudrija, r.a., i Ebu Hurejre, r,a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: “Muslimana ne zadesi nikakva teškoća, bolest, briga, tuga, nevolja, niti potištenost, čak ni trn ako se na njega ubode, a da mu Allah time ne oprosti nešto od njegovih grijeha.”[8]
Uzdizanje položaja (deredže)
Kao što je bilo sa poslanicima i dobrim ljudima koji bi, kada ih Allah, dž.š., iskuša, bili strpljivi, njihov bi se položaj kod Allaha, dž.š., njihovim strpljenjem, uzdigao.
Dokaz za ovo je hadis s početka: “Ako Mome robu, vjerniku uzmem najdražu mu osobu na dunjaluku, pa se on strpi nagrada mu je sigurnu Džennet.”
Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: ‘Uzvišeni je Allah rekao: ‘Ako iskušam Svoga roba njegovim dvjema dragama (vidom, tj. dva oka) i on se strpi nadoknada za to mu je Džennet’.”[9]
Upozorenje na neke propuste, kako bi čovjek spoznao svoju grešku
Ovo se smatra kao opomena službeniku ili učeniku koji je pogriješio ili cilj je da se spozna greška. Ako se popravi dobro i jest, a ako ne onda zaslužuje kaznu. Možda se za dokaz ovome mogu uzeti riječi Uzvišenog: “…i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim pokazivao ono što su radili.”[10]
Allah, dž.š., ih je kaznio neimaštinom i bolešću jer su bili zaboravili pokornost i obraćanje Allahu, ali nisu razumjeli svrhu iskušavanja i nisu se pokorili, nego im je šejtan lijepim učinio postupke njihove.
Uništavanje kaznom onih kojima su dolazile opomene
To im nije koristilo niti su ponašanje promijenili nego su i dalje griješili. Uzvišeni Allah kaže: “…pa Smo ih, zbog grijeha njihovih, uništavali.”[11]
“Mi smo drevne narode prije vas uništavali zato što nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli vjerovati. Tako Mi kažnjavamo narod nevjernički.”[12]
“Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.”[13]
Podsjećanje na Allahove, dž.š., blagodati date čovjeku
Primjer je ovoga poput čovjeka koji je stvoren sa vidom kada zaboravlja blagodat vida, (ne razumijevajući njegovu vrijednost), pa kada ga Allah, dž.š., iskuša privremenim sljepilom, a potom mu vrati vid, svim bićem osjeti vrijednost ove blagodati.
Čovjek zaboravlja trajne blagodati i ne zahvaljuje na njima. Zato mu ih Allah oduzme a onda povrati kako bi ih se čovjek prisjetio i bio zahvalan.
U nedaćama je podsjećanje na Allahove, dž.š., blagodati, pa kada neko vidi ludog čovjeka, osjeća blagodat uma; kada vidi nevjernika koji živi kao stoka, osjeća blagodat vjerovanja; gledajući bolesnog, osjeća blagodat zdravlja; kada vidi prosjaka, osjeća blagodat imetka; gledajući neznalicu, blagodat znanja… Ovako osjeća onaj ko ima otvoreno i budno srce. Međutim, oni koji nemaju srca, ne zahvaljuju na Allahovim blagodatima, nego se ohole nad Njegovim stvorenjima.
Autor: Šeref el-Kudah
Iz djela: Vjerovjesnikova uputa u plemenite i pobožne radnje
Fusnote:
[1] Sahihu-l-Buhari bi šerhi Fethi-l-Bari, 11/242, “Kitabu-r-rekaik”, 6. poglavlje, hadis br. 6424.
[2] Sahihu Muslim, 4/2280, “Kitabu-z-zuhd ve-r-rekaik”, hadis br. 2969.
[3] Prijevod značenja sure Ja-sin, 65.
[4] Prijevod značenja sure Fussilet, 20-21.
[5] Prijevod značenja sure Ali ‘Imran, 179.
[6] Prijevod značenja sure El-Kalem, 33.
[7] Džami’u-t-Tirmizi, isto poglavlje kao i prethodni hadis. Tirmizi kaže da je hadis hasen-garib.
[8] Sahihu-l-Buhari bi šerhi Fethi-l-Bari, 10/303, “Kitabu-l-merda”, prvo poglavlje, br. hadisa 5641.
[9] Sahihu-l-Buhari bi šerhi Fethi-l-Bari, 10/116, “Kitabu-l-merda”, 7. poglavlje, “Vrijenost onoga ko izgubi vid”, br. Hadisa 5653.
[10] Prijevod značenja sure El-En’am, 43.
[11] Prijevod značenja sure El-En’am, 6.
[12] Prijevod značenja sure Junus, 13.
[13] Prijevod značenja sure El-Isra’, 16.
