Bio je ruski književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca. “Tolstoj je bio zagovornik slobodnjačkog hrišćanskog anarhizma koji se, po njegovim riječima, temeljio na onome što je rekao Isus Hrist umjesto na crkvenim naukama, stoga je i poricao Isusovo božanstvo i uskrsnuće.“[1]
Ruska Pravoslavna crkva 1901. godine objavila je Tolstojevo crkveno ekskomuniciranje kao bezbožnika. Tolstoj je ekskomuniciran zato što je otvoreno govorio i pisao o nekim temeljnim vjerovanjima i vjerskim obredim hrišćanstva koje je smatrao neispravnim i suprotnim “pravoj vjeri”. Zapravo, možda najveći razlog službenog izbacivanja Tolstoja iz Pravoslavne crkve vjerovatno leži u Tolstojevom odnosu prema Islamu.
Naime, 1908. godine Tolstoj je napravio zbirku hadisa poslanika Muhammeda i štampao je u ruskoj štampariji ”Posrednik“. Knjiga je objavljena u oktobru 1908. godine pod naslovom Izrečenija Magometa (Izreke Muhammeda).[2]
Za Tolstojevu knjigu sa hadisima poslanika Muhammeda odavno se znalo, ali je bila riječ o tajanstvenom djelu koje nije doživelo reizdanja, jer interes svjetski slavnog pisca Tolstoja za govor poslanika Muhammeda i njegovo objavljivanje takve jedne knjige u želji da to podjeli sa ruskim narodom, bilo je nedopustivo u carskoj Rusiji. I dok su se u periodu Saveza sovjetskih socijalističkih republika (SSSR-a), Tolstojeva djela iznova štampala, iz nekog razloga zbirka Izrečenija Magometa nije objavljivana.
Tolstojevo gledište u odnosu na Islam, se može takođe uočiti i kroz pisma (posebno ono od 15. marta 1909. godine) koja je napisao Jeleni Vekilovoj, Ruskinji udatoj za generala Ibrahim-agu. Jelena Vekilova od Tolstoja je tražila savjet u pogledu svojih sinova koji žele da budu muslimani. U odgovoru Jeleni Vekilovoj, Tolstoj je napisao:
„Što se tiče davanja većeg značaja Islamu nego pravoslavnoj (hrišćanskoj crkvi u Rusiji), ja sam punog srca saglasan tome. Koliko god to bilo čudno reći, za mene je Islam neuporedivo uzvišeniji od hrišćanstva. Kad bi čovjek imao pravo izbora, svaki razuman pravoslavac (hrišćanin) i svaki čovjek, bez ikakve sumnje i nedoumice, prihvatio bi Islam, jednog Boga i Njegovog Poslanika.
Zašto? Zato što sa Trojstvom, teškom i nerazumljivom božanstvenošću (Otac, Sin i Sveti Duh), sa pretajanstvenom Marijom Anom, svecima, njihovim predstavljanjima i komplikovanim ceremonijama… i ne bi moglo biti drugačije. Islam se morao uzdići iznad toliko iskvarenih vjerovanja koja su zauzela mjesto temeljnim vjerskim doktrinama i u jednom periodu prerasla u crkvena vjerovanja.
Islam se pojavio 600 godina posle hrišćanstva. Sve se na svetu razvija, usavršava. Kao što i svaki pojedini čovjek sazrijeva, isto tako sazrijeva i cijelo čovječanstvo, postaje savršenije. Značenje, suština ljudskog života jesu vjerska poimanja. Ali usavršavanje vjere predstavlja olakšavanje njenog razumjevanja i razjašnjavanje najrazličitijih tajnih misli…”[3]
Original Tolstojevog pisma koje je poslao Jeleni Vekilovoj, Muzeju Lava Tolstoja u Moskvi poklonio je 1978. godine Jelenin sin Faris. Pisma su izložena u muzeju.
Svoje mišljenje o Islamu, Tolstoj nije iskazao samo u pismu Jeleni Vekilovoj, već je o Islamu govorio i sa svojom suprugom i prijateljima. Naime, Slovak, Dušan Petrovič Makovicki bio je šest godina privatni Tolstojev ljekar. Na osnovu bilježenja razgovora koje je Tolstoj u to vrijeme vodio sa brojnim prijateljima, on je napisao veliko djelo U Tolstogo (Uz Tolstoja), u periodu 1904-1910. god. Djelo je u četiri toma, a prvi put je štampano u Izdatelьstvo Nauka Moskva, 1979. godine, pod naslovom Яsnopolяnskie zapiski (Beleške iz Jasne Poljane). Na taj način, napravljena je detaljna hronika života u Jasnoj Poljani za šest godina, od 18. decembra 1904. do 28. novembra 1910. godine. Na 356. strani trećeg toma, navedeni su Tolstojevi porodični razgovori, kao i razgovor o slučaju Jelene Vekilove.
Dušan Petrovič Makovicki ovako opisuje ovu situaciju:
- mart 1909. godine
„Lav Nikolajevič je ispričao da je dobio pismo od jedne majke u kojem piše: otac je musliman, ona je pravoslavna, dva sina: jedan je student, a drugi oficir. Obojica žele da pređu na Islam.
Sofija Andrejevna reče: ‘Možda njeni sinovi hoće da postanu muslimani zato što tako mogu da imaju više žena?‘
Lav Nikolajevič: ‘Ma ne, kao da je i kod nas malo onih koji imaju više žena?‘
Sofija Andrejevna je još nešto komentarisala.
Lav Nikolajevič: ‘Oni najčešće imaju po jednu ženu. Ako čovek može da živi sa jednom ženom, bolje je, a mnogoženstvo je nagodba.‘
Kasnije je Lav Nikolajevič govorio, da je njemu, razmišljajući o tom pismu, mnogo šta postalo jasnije: ‘Muhammed je dosljedno sprovodio “jevanđelje”. On nije Hrista priznavao za Boga, niti se sam poistovjećivao sa Bogom. Za muslimane nema drugog Boga osim Jednog Boga i Muhammed je Njegov Poslanik. Nema nikakvih dogmi, niti svetih tajni. Šta je bolje: pravoslavlje ili Islam? Za mene je to jasno, Islam je bolji.‘ Zaćutavši na kratko, Lav Nikolajevič je ponovio: ‘Islam je bez poređenja bolji od pravoslavlja. Islam mi je mnogo pomogao.’”[4]
Odlomak iz knjige: “100 svetskih velikana o islamu“
Fusnote:
[1] http://hr.wikipedia.org/wiki/Lav_Nikolajevi%C4%8D_Tolstoj
[2] Knjiga je prevedena na bosanski jezik i sa dodacima štampana je u izdavačkoj kući Libris pod nazivom Tolstoj o Muhammedu.
[3] Iz pisma koje je Tolstoj napisao Jeleni Vekilovoj, 15. marta 1909. godine; Preuzeto iz knjige: Tolstoj o Muhammedu, Libris, Sarajevo, 2007. str. 65.
[4] U Tolstogo, 1904—1910, Яsnopolяnskie zapiski, D. P. Makovickogo, kniga tretья, Izdatelьstvo Nauka Moskva, 1979. str. 356.
