Braći muvehhidima od sljedbenika Ibrahima alejhis-selama, Allah im podario mir i pomogao ih u takvaluku, i pomogao ih u onome što voli i čime je zadovoljan, es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berakatuhu.
A zatim:
Doista mi zahvaljujemo za vas Allahu pored Kojeg nema drugog boga, na velikim darovima i ogromnim blagodatima, uistinu On čini dobro i Samilostan je, i On sve može.
I neka je salavat i selam na Muhammeda i njegovu porodicu i sve ashabe.
Najveće i najbitnije što brat preporučuje i u emanet ostavlja svojoj braći je ono što je Allah preporučio i u emanet ostavio Svojim robovima poslanicima kada je rekao u jasnom Kur’anu:
“On vam propisuje u vjeri isto ono što je naredio Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! Teško je mušricima da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati”,
i ono što je otac pravovjernika i vođa muvehhida preporučio i u emanet ostavio svojim potomcima, kao što je to Uzvišeni Allah o njemu spomenuo:
“I Ibrahim je, kao i Jakub, to ostavio u emanet sinovima svojim: ‘Sinovi moji, Allah je vama vjeru odabrao, i nipošto nemojte umrijeti drukčije osim kao muslimani.’
A oporuka i emanet koji su spomenuti; jeste ustvari slijđenje millet (vjere) Ibrahima alejhis-selam:
Pa ono što nam je propisao u vjeri to je ono što je oporučio i u emanet ostavio vjerovjesnicima i poslanicima, a našem Vjerovjesniku je to naredio zasebno, rekao je Uzvišeni:
“Poslije smo tebi objavili: ‘Slijedi vjeru (millet) Ibrahimovu, on je bio vjere čiste, i nije bio od mušrika!’“
I ovo je ta uopćenita vjera oko koje se složio poziv svih vjerovjesnika i poslanika, rekao je Uzvišeni:
“Vjera je kod Allaha, doista, islam”,
i rekao je u drugom ajetu:
“A onaj ko želi neku drugu vjeru mimo islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti od gubitnika”.
A islam je: obožavanje samo Allaha i ostavljanje obožavanja svega što je mimo Njega Uzvišenog od suparnika, ortaka, taguta i kipova, i svako ko pogleda u nebeske knjige i vjerovjesničke poslanice čvrsto će spoznati da je ovo njihova srž, i ono oko čega kruži govor, rekao je Uzvišeni:
„Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte!'“
Ova veličanstvena riječ obuhvata poništenje ibadeta nekom drugom mimo Allahu uopćenito, i potvrđivanje obožavanja samo Allaha, a ovo je stvarnost kufra u taguta, rekao je Uzvišeni:
„Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allaha obožavajte, a taguta se klonite“,
i rekao je Uzvišeni:
„Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti“.
I u sahih hadisu stoji: „Ko kaže da nema drugog boga osim Allaha – a u rivajetu – ko posvjedoči da je Allah jedan i uznevjeruje u sve ono što se obožava mimo Njega – njegova krv i imetak postaju zabranjeni, a njegovo svođenje računa je kod Allaha“.
Pa riječ ihlasa (iskrenosti) sadrži negaciju i potvrdu, koji ustvari znače kufr u taguta, a Halil (Ibrahim) se izrazio o njoj negacijom i potvrdom, kao što je rekao Uzvišeni:
„A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: Ja se odričem onih koje vi obožavate, osim Onog Koji me je stvorio, jer će me On, doista, na Pravi put uputiti. On učini riječ (tevhida) trajnom za potomstvo svoje, da bi se vratili“,
pa se o njoj (riječi tevhida) izrazio s onim što sam ti spomenuo, a trajna riječ je „la ilahe ille-Allah“ (nema drugog boga osim Allaha) po konsenzusu svih mufessira.
A isto tako i govor Uzvišenog:
„I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate, i Gospodara svoga ću moliti…“, a ajeta poput ovih u Kur'anu ima mnogo, kao što je u suri Kehf: „Kad napustite njih i one koje, a ne Allaha, obožavaju…“.
A nekad se izražava o njoj s onim što ona obuhvata i nužno iziskuje od neprijateljevanja prema mušricima, i tekfirenja istih, i ispoljavanja neprijateljstva i mržnje i odricanja od njihove vjere, i omalovažavanja njihovih razuma, kuđenje njihovih božanstava, a Uzvišeni Allah je sakupio ova značenja s onim što ona sadrže od veličanstvenih osnova i čvrstih temelja u jednom ajetu, te je rekao– a Njegov govor je istina –:
„Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima koje vi, umjesto Allaha obožavate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!..”,
i ovo je taj divan uzor i primjer koji se slijedi, pa ko bude ostavio slijeđenje tog uzora, taj uistinu ne želi vjeru, i na njeg se odnosi govor Uzvišenog:
„Ko vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj ko je malouman“.
A ova maloumnost: ili biva prijateljevanjem s mušricima i pribjegavanjem k njima i ne tekfirenjem istih, ili da on bude od njih i s njima – govorom, dijelom, vjerovanjem, i boravkom, – a to zato što su se sljedbenici vjere (Ibrahimove) odrekli od svega spomenutog, pa iskreno Allaha radi ispovijedaju vjeru svoju, i Njega radi prijateljuju i neprijateljuju, i tekfire onog čije tekfirenje su zapečatile nebeske Knjige i vjerovjesničke poslanice, i bore se protiv stvorenja (ljudi) sve dok ne priznaju i potvrde ono s čime su došle Knjige i naredili Poslanici od tevhida i ostavljanja širka i tendida[1], slijedeći njih, hodajući njihovim putem, i prateći njihove tragove, a „to je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih“.
A Uzvišeni Allah je naredio našem Vjerovjesniku da kaže:
„Reci: ‘Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio od mušrika’.
Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i i život moj, i smrt moja, doista, posvećeni su Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman'“,
i rekao je Uzvišeni:
„Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, već pravi vjernik musliman. I on nije bio od mušrika“,
i govor Uzvišenog:
„Poslije smo tebi objavili: ‘Slijedi vjeru (millet) Ibrahimovu, on je bio vjere čiste, i nije bio od mušrika!’“,
i Njegov govor:
„A naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao prevovjerni, vjeru ispovijedaju..“,
i Njegov govor:
„I predaj se pravoj vjeri iskreno, i nikako ne budi od mušrika. I, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio bio bi, uistinu, nevjernik“,
i Njegov govor:
„Ti upravi lice svoje vjeri – islamu na njemu ustrajavši! Prihvatite se Allahove čiste vjere prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahove vjere, to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna…“,
sve do Njegovog govora:
„i nikako ne budite od mušrika“,
i Njegov govor:
„Ibrahim je doista bio predvodnik, pokoran Allahu, pravi vjernik, i nije bio od mušrika“.
Pa blago se sljedbenicima ihlasa i tevhida, a pocrnijela lica sljedbenicima kufra, širka, i tendida. Sljedbenici poslanika su najpreči i najbliži njima (tj. poslanicima), rekao je Uzvišeni:
„Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!“,
a što se tiče najdaljih; pa to su braća Ebu Džehla, i Umejje bin Halefa i njihovih sljedbenika, i oni će sa Faraonom, i Hamanom, i Karunom, biti proživljeni, pa daleko bio narod nasilnički.
„Slavljen neka je Gospodar tvoj, Gospodar dostojanstva, i neka je visoko iznad onoga što Mu oni pripisuju! I selam neka je na Poslanike. I hvala Allahu, Gospodaru svih svijetova!“
Voli vas u ime Allaha; Ahmed bin Hammud El-Halidi
28/7/1423. h.
Izvor: Tawhed.ws (http://tawhed.ws/r?i=ejcnxuna)
Prijevod sa arapskog: Put vjernika
Tendid znači: pridruživanje Allahu suparnika, a došla je od riječi: nidd – što znači: suparnik, drug, ravan.
