U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
…Dok sam živio u Afganistanu, shvatio sam da tevhid ne može da prodre u dušu ljudskog bića, niti da se poveća ili ojača, na način na koji se to dešava na poljima džihada.
Ovo je tevhid o kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Poslat sam sa sabljom pred Sudnji dan…”
Zašto?
“…dok se ne bude obožavao samo Allah na Zemlji, Allah Koji nema sudruga u vlasti.”[1]
Dakle, uspostavljanje tevhida u ovom svijetu se sprovodi sabljom, a ne čitanjem knjiga ili izučavanjem akide…
Zaista nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio da se tevhidu-l-uluhijje – razlog zašto je on bio poslat – može uspostaviti u ljudima i na Zemlji… On nas je također učio da se ovaj tevhid ne može naučiti izučavanjem lekcija…
Tevhidu-l-uluhijjese može graditi i njegovati u dušama ljudi samo kroz terbijju (odgoj), kroz sukobe u bitkama, kroz događaje izazvane ispoljavanjem stavova u prisustvu taguta, kroz podnošenje žrtava od strane ljudske duše…
Svaki put kada ljudska duša žrtvuje nešto za ovaj din (vjeru), ovaj din će otvoriti svoje suptilne ljepote i otkriti svoja blaga za tu osobu.
Prikladno je da se u ovoj diskusiji spomenu neki od tih ljudi koji ne razumiju stvarnost i prirodu ovog tevhida i koji optužuju Afganistance – one koji se bore protiv sile koju ljudi u današnjem svijetu nazivaju “super silom” – putem kojih je Allah počastio muslimane, podigao važnost svakog muslimana u svijetu, čijim sebebom je islam podignut iz bezdana i postavljen na međunarodnu platformu, čijim sebebom se povratila hejba (strah, strahopoštovanje) od islama, a koja je bila odsutna zbog odsustva džihada…
“‘…Allah će iz srca vaših neprijatelja ukloniti strah i užas, a u vaša srca će ubaciti vehn (slabost)’.Pa smo rekli: ‘A šta je to vehn (slabost)?’ On, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ljubav prema dunjaluku i odbojnost prema smrti.'”[2]
Strah i užas, koje bi neprijatelji trebali imati od nas, nikada se ne mogu povratiti, osim sa sabljom, borbom i ubijanjem…
Kao što sam već rekao, neki ljudi zaista nisu razumjeli pravu prirodu ovog tevhida. Iako su pročitali samo nekoliko riječi o njemu, počeli su da govore:”Akida Afganistanaca sadrži nešto širka, bidata i nekih drugih stvari.”
Neki od nas su im odgovorili:
“Vaša akida ima nekih problema.
Tražimo utočište kod Allaha od takvih neosnovanih kleveta!
Plamen širka se ne može ugasiti, osim sa grimiznom kišom. [3]
A može li se tevhid uspostaviti, osim sa bijelom oštricom? [4]
O ‘žene’ koje sjedite, samo polahko! Radi se o vašem vidu koji ima problema.”
Mi smo ti koji istinski razumijemo šta je tevhid… šta je tevhidu-l-uluhijje… tevhidu-l-‘ameli…tevekkul (čvrst oslonac) samo na Allaha, strah samo od Allaha, obožavanje samo Allaha…
Ovo se ne može razumjeti samo čitanjem knjiga. Međutim, tevhidu-r-rububijje (koji je bio priznat čak i od mušrika (mnogobožaca) Kurejša)[5], se može razumjeti pohađanjem jednog ili dva predavanja.
Mi razumijemo da Allah, zaista, ima ruku koja nije kao naše ruke. Mi također razumijemo Allahova, subhanehu ve te'ala, najljepša imena i plemenita svojstva kroz principe esma i sifat, a koja su potvrđena od strane Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u autentičnim predajama (hadisima) i u plemenitoj Knjizi… Mi to sve potvrđujemo bez činjenja te'vila (figurativnog tumačenja), tahrifa (iskrivljavanja), ta’tila (negiranja), tešbiha (poistovjećivanja) ili temsila (poređenja). Mi kažemo da se Allah, subhanehu ve te'ala,”uzdigao iznad prijestola”, ali ne kažemo da ga je On, subhanehu ve te'ala,”osvojio”. Istiva (Allahovo uzdizanje iznad prijestola) je nešto što je poznato, ali je “kakvoća” (tj. kako se On uzdigao iznad njega) nepoznat. Vjerovanje u to je obavezno, a raspitivanje o tome kako (se On uzdigao) je bidat (novotarija).
Dakle, svako od nas je ovo zapamtio! I vi ste to zapamtili, zar ne? Ili niste? Ovo je nešto jednostavno. Da li znate zašto? Zato što je to teorijski aspekt imana (koji ne zahtijeva djelo)… Radi se o spoznaji i potvrđivanju. Nijedan poslanik nije bio poslat ljudima iz ovog razloga. [6]
Ustvari, poslanici su bili slati da bi se uspostavio tevhidu-l-uluhije… tevhidu-l-‘ameli (tevhid djela)…čvrsto i iskreno oslanjanje na Allaha, subhanehu ve te'ala, i vjerovanje da je Allah, subhanehu ve te'ala, zaista, Stvoritelj, Opskrbljivač i Davalac života i smrti (i da se ovo vjerovanje manifestuje kroz djela u svakodnevnom životu)… Ovo nije samo teorijsko vjerovanje (tevhidu-r-rububijje). Tevhidu-l-uluhijje se potvrđuje samo kroz stavove zauzete u svakodnevnom životu… akida tevhidu-l-uluhijje se ne može uspostaviti u duši čovjeka, a posebno tevekkul (čvrsto oslanjanje) na Allaha po pitanjima rizka (opskrbe), po pitanjima edžela (određenog časa smrti), po pitanjima položaja…Tevhid se ne može graditi u duši čovjeka bez prolaženja kroz duge događaje (bitke), kroz daleka putovanja i kroz ogromne žrtve. Samo tako će se ovaj tevhid početi izgrađivati u duši čovjeka, i to dan za danom, kamen po kamen… Na kraju će građevina tevhida postati visoka u duši čovjeka.
Dozvolite mi da vas upitam: Ko razumije tevhid bolje – starac iz sljedeće priče ili…?
Braća su mi jednom ispričala: “Avioni su nas jedan dan žestoko bombardovali, pa smo se svi sakrili osim jednog starca po imenu Muhammed Omer. On je gledao u jedan avion koji je bombardovao mudžahide i rekao: ‘O Gospodaru, ko je veći? Ti ili ovaj avion? Ko je superiorniji? Ti ili ovaj avion? Zar ćeš ostaviti ove svoje robove na milost i nemilost aviona?” Koristeći svoju fitru (prirodni instinkt), dovio jeAllahu, subhanehu ve te'ala, podigavši obje svoje ruke prema nebu. Prije nego što je i uspio da završi svoju dovu, avion se naglo srušio, iako niko nije pucao u njega. Radio stanica Kabul je kasnije objavila da se u oborenom avionu nalazio ruski general…
Dakle, ovo je akida… oslobađanje ljudske duše od havfa (straha)… straha od smrti i straha od gubitka položaja…
30. ramazan 1406. Sa nama je i šejh Temim el-Adnani… Rusi su započeli operaciju koristeći sva tri ogranka komunističke vojske, tj. učestvovalo je 3.000 vojnika koji su bili podržani tenkovima, avionima i višecjevnim bacačima raketa… Jednopunjenje višecjevnog bacača raketa je sadržavalo 41 raketu koje su se mogle lansirati u isto vrijeme… Zamislite, 41 raketa lete prema vama… planina se trese i podrhtava pod vašim nogama…minobacači, mitraljezi i teška artiljerija… pet ruskih brigada, od kojih je jedna Specnaz brigada – bataljon za izuzetno brze akcije – pod nazivom “Ruska munja”…
Dakle, i šejh Temim je bio u ovoj bici… šejh Temim koji je bio težak oko 140 kilograma. Kad god bi se naljutio na nekoga, on bi jednostavno rekao: “Ako ti dođem, pa sjednem na tebe!”, a to je značilo: “Ubit ću te!”
Šejh Temim je sjedio pod drvetom čineći dovu: “O Davatelju smrti, počasti me šehadetom ovog posljednjeg dana ramazana.”Da, bio je to 30. ramazan – posljednji dan mjeseca ramazana… Šejh je onda počeo da uči Kur'an… Završio je učenje cijelog prvog džuza (tridesetine Kur'ana) dok su meci zviždali ispred njegovog lica i pored njegovih ušiju. Bilo je za nepovjerovati da je on još uvijek bio živ ispod drveta dok su nas avioni bombardovali, a neprijateljske rakete letjele u njegovom pravcu…
Drvo, pod kojim je šejh sjedio, je bilo potpuno u plamenu… Bilo je nemoguće izgovoriti jednu punu rečenicu nekome ko je sjedio pored vas. Ako bi ste željeli da kažete: “Imaš li metaka?”, uspjeli bi samo da izgovorite: “Imaš li” jer sljedeću riječ ne bi mogli da izgovorite zbog snažnih eksplozija raketa, mina i bombi. Znači, vaša rečenica ne bi nikada bila završena… Takva je bila ozbiljnost situacije.
Svaki put kada je šejh Temim došao do ajeta u kojem se spominje Džennet, kao što je:
“…oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti”[7]
on bi ga nekoliko puta ponavljao, pa bi rekao:”Nadam se da će me metak pogoditi dok spominjem Džennet.”
Završio je prvi džuz, pa drugi džuz… a kada je došao do ajeta u kojem se spominje Vatra (Džehennem), požurio je sa učenjem jer je strahovao da bi ga baš tada mogao pogoditi metak… pa je završio treći džuz, četvrti džuz, peti džuz… sve se to događalo usred užasa u kojem bi mogli da zaboravite i svoje vlastito ime…
Nastaviće se, inšaAllah…
Autor: šejh Abdullah Azzam
Iz djela: Prva u nizu rasprava: Povjetarci iz Džennetul-Firdevsa
Prijevod i obrada: Put vjernika
Tagovi: {tortags,4069,1}
Fusnote:
1. Dio autentičnog hadisa kojeg prenosi imam Ahmed od Ibn Omera, radijallahu anhu. El-Albani ga je ocijenio sahihom (vjerodostojnim) u djelu “Irva’ el-Galil” (1269).
2. Cijeli hadis glasi: Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “‘ (Nevjernički) narodi će se okupljati oko vas isto kao što se gladni okupljaju oko svoje sofre.’ Rekosmo: ‘O Allahov Poslaniče, je li zbog toga što će nas biti malo?’ On, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Vas će tada biti mnogo, ali ćete biti kao pjena na površini mora. Allah će iz srca vaših neprijatelja ukloniti strah i užas, a u vaša srca će ubaciti vehn (slabost). Pa smo rekli: ‘A šta je to vehn (slabost)?’ On, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ljubav prema dunjaluku i odbojnost prema smrti.'”U drugom predanju, koje bilježi Ahmed, stoji:'Vaša odbojnost prema kitalu (borbi).'Zabilježeno od strane imama Ebu Davuda i Ahmeda. Pogledaj:”Es-Silsila es-Sahiha” (956). El-Albani ga je ocijenio sahihom.
3. Znači: krv.
4. Znači: sablja.
5. Vidi: El-Ankebut (29:61-63), Lukman (31:25), Ez-Zumer (39:38), Ez-Zuhruf (43:9) i Jusuf (12:105).Pogledaj”Tefsir”:Et-Taberi (21/11-12), El-Kurtubi (13/361), Ibn Kesir (6/301), El-Begavi (3/474), El-Bejdevi (3/42), El-Dželalejn (str. 429), Er-Razi (25/90-91), Ebu Sa'ud (4/345), Ibn Atijja el-Andaluzi (11/415), Ebu Hajjan el-Andaluzi:”El-Bahr el-Muhit” (7/157), El-Vahidi: “Tefsir el-Vasit” (3/425), El-Kasimi (13/4761-4762), “Tefsir Tedžrid el-Bejan” (12/191).
6. Dokaze i podrobnija objašnjenjamožete naći u knjigama”Kitab el-Tevhid” i “Kešf-uš-Šubuhat”koje je napisao šejhul-islam Muhammed bin Abdulvehhab, rahimehullah.
7. El-Bekare (2:82)
8. El-Bekare (2:82)
