Dijalog Musa, a.s., sa faraonom bio je zaista čudesan. Musa, a.s., bio je pastir ali je istinski spoznao Allaha, dž.š. Imao je štap za koji se vežu neobični i čudesni događaji. Koristio ga je kao oslonac i s njim je skidao lišće svojim ovcama.
Faraon je bio čovjek silnik i goropadnik. Stao je pred ljude, i rekao im je:
“Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene.” (El-Kasas, 38)
Stanovnicima Misira je rekao: “Ja sam gospodar vaš najveći.” (En-Naziat, 24)
Kada je Allah, dž.š., rekao Musau, a. s.:
“Idi faraonu, on se uistinu osilio,” (Ta-Ha, 24), on je na početku svoga putovanja proučio sljedeću dovu: “Učini prostranim prsa moja.” (Ta-Ha, 25) Allah, dž.š., rasprostranio je njegova prsa i pripremio ga za odlazak pred ovog silnika.
Slavljen neka je Allah! Većina ljudi okusili su razne vrste užitaka, ali nisu osjetili slast imana niti su zbog toga osjetili ukus hrane i pića, jer tjeskobu njihovih prsa nije rastjeralo svjetlo islama i praksa najboljeg Allahovog, dž.š., roba.
Musa, a.s., je rekao: “Učini prostranim prsa moja, i olakšaj zadatak moj, odriješi uzao s jezika mog da bi razumjeli govor moj.” (Ta-Ha, 25-28)
Musa, a.s., je želio postati misionar, savjetovati ljude i upućivati ih da spoznaju njihovog Gospodara, i da se upute ka svome Stvoritelju.
Iz ovog primjera oni koji stječu islamsko znanje i koji žele biti daije mogu uzeti pouku za sebe. Oni se trebaju obrazovati kako bi mogli ljudima što kvalitetnije prenijeti znanje koje
posjeduju i pozvati ih na put koji vodi Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. Oni trebaju poznavati kulturu dijaloga, i posjedovati govornička umjeće, kako bi mogli izvesti ljude iz tmina na svijetlo, iz zablude na uputu islama.
Nakon toga, Musa, a.s., je rekao: “Odriješi uzao s jezika mog, da bi razumjeli govor moj.” (Ta-Ha, 27-28)
Ovu dovu proučio je zbog toga što je u djetinjstvu mucao pa je Allah, dž.š., učinio njegov jezik pokretljivim.
Allah, dž.š., mu se odazvao i kada je proučio sljedeću dovu:
“I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje, Haruna, brata mog.” (Ta-Ha, 29-30)
Allah, dž.š., učinio je Haruna njegovim pomoćnikom i dokaz za to jesu riječi Uzvišenog: “Udovoljeno je tvojoj molbi, o Musa.” (Ta-Ha, 36)
Musa, a.s., i Harun, a.s., krenuli su prema faraonu i dok su još bili na putu Allah, dž.š., im je objavio: “Idite faraonu, on se doista osilio.” (Ta-Ha, 43)
Prešao je svaku granicu u zlu, postao je nasilnik i uzoholio se, ali, i pored toga: “Pa mu blagim riječima govorite ne bi li razmislio ili se pobojao.” (Ta-Ha, 44)
Srce prihvata samo blage riječi, koje su mu upućene na najljepši mogući način. Uši žele slušati samo riječi ljubavi i pažnje. Srce i duša istinski se povode samo za mudrošću.
Komentirajući ajet: “Pa mu blagim riječima govorite ne bi li razmislio ili se pobojao,” Sufjan es-Sevri veli: “Ovdje se misli na to da ga zovne njemu najdražim nadimkom.” Jer, kada zovneš svoga prijatelja nadimkom koji je njemu drag to ga obraduje i obveseli.
Pjesnik veli:
“Iz poštovanja dozivam ga njemu dragim nadimkom,
a ne ružnim jer to je znak nepoštovanja.
Tako sam odgojen i to je dio mene postalo,
i moje ponašanje je ukrasom mojim ostalo.”
Musa, a.s., i Harun, a.s., ušli su kod faraona a njegov nadimak, kao što to tvrde Ebu Ejjub el-Ensari, r.a., i Sufjan es-Sevri, bio je Ebu Murre. Musa, a.s., mu reče: “Ebu Murre, ja zaista želim da te Allah, dž.š., učini vječno mladim, da te ostavi na vlasti, i da ti sačuva imetak i ugled. Zato, vjeruj u Allaha, dž.š., osim kojeg drugog boga nema.”
Faraon ga upita: “Pa koje gospodar vaš, o Musa?” (Ta-Ha, 49)
Subhanallah! Ovim pitanjem faraon je zanijekao postojanje Allaha, dž.š.
Allah, dž.š., je rekao: “O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio, pa učinio da si skladan i da si uspravan.” (El-Infitar, 6-7)
Da je Musa, a.s., odgovorio: “Moj Gospodar je Allah, dž.š.”, faraon bi mu rekao: “Ja sam Allah.” Da je rekao: “Moj gospodar je moj gospodar”, faraon bi mu rekao: “Ja sam tvoj gospodar!” Musa, a. s., uputio mu je sljedeći odgovor:
“Gospodar naš je Onaj Koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim, ga, kako da se time koristi nadahnuo.” (Ta-Ha, 50)
Ove osobine posjeduje samo Jedan i Jedini, uzvišen neka je On, i poriče ih samo tvrdoglavi nevjernik, koji je u potpunoj zabludi. Komentirajući ajet u kojem stoji da je faraon rekao:
“ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene … “ Ibn Kajjim veli: “Iako je izgovorio ove riječi on je duboko u svojoj duši znao da postoji Plemeniti Stvoritelj Koji je stvorio nebesa i Zemlju. Znao je da postoji Gospodar Koji je svemoćan Koji poznaje i ono što se krije i ono što se javno čini. Zbog toga mu je Musa, a.s., rekao: ‘Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja i ja mislim da ćeš
ti, o faraone sigurno nastradati.’
Musa, a. s., mu je također rekao: ‘Gospodar naš je onaj Koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim, ga, kako da se time koristi nadahnu.’ (Ta-Ha, 50)
Uputio je sva živa stvorenja kako živjeti i za sebe pribavljati ono što im je korisno. Uputio je mrava kako sebi praviti skrovište, i kako sjemenje koje sakupi ljeti čuvati za zimu. Nadahnuo je pčelu letjeti stotinama milja i sakupljati polen i nositi ga u košnicu. Pa, slavljene neka je Allah! Kako je samo On Uzvišen i kako su samo poniženi oni koji ne poznaju Njegovu veličinu!”
Faraon je odgovorio Musa, a. s.: “A šta je s narodima davnašnjim?” (Ta-Ha, 51)
A šta je s prijašnjim ljudima koji su pomrli od Adema, a.s., pa sve do naših predaka. Niko od njih se nije vratio. Ovo su riječi istinskih nevjernika koji su se pojavljivali kroz
historiju čovječanstva.
Nakon toga Musa, a.s., upućuje faraonu prelijep odgovor, onakav kakvim ga je podučio njegov Gospodar:
“O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome nije ništa skriveno i On ništa ne zaboravlja.” (Ta-Ha, 52)
Ovim ga je odgovorom Musa, a.s., potpuno porazio i zaprepastio. Nadgovorio ga je uz pomoć Jedinog, jer je Musa, a. s., bio bogobojazan, a grešnik bio je faraon, pa je bogobojaznost pobijedila nevjerstvo.
Iz djela “Bedemi Allahove zaštite”
