Priča o Selmi i Isau

Objavljeno / ažurirano:

“Kako ste vi divan bračni par čiji je susret sudbina učinila veličanstvenim”

Isa je shvatio da se njegova hrabra žena uputila na bojište odazivajući se časnom pozivu za džihad. Osjećao je bol u srcu vidjevši slabašnu ženu koja se povinovala snažnom entuzijazmu i, radosna oka i nasmijana lica, izložila opasnosti. Usporedio je njenu snažnu odlučnost i svoju malaksalu kolebljivost, i krv mu je proključala u venama. Uzeo je prtljag i uputio se prema El-Kudusu.


Kiša je tiho rominjala po mirnoj riječnoj obali, obuzetoj noćnom tišinom. Ribolovački čamci su se, pred naletima vjetra, ljuljali desno-lijevo. Hladnoća je izazivala jezu na tijelima ribolovaca, mišići su neprestano drhtali. Uprkos tome oni i dalje veslaju trudeći se steći što nafake. Sakupili su mreže sa ulovom. To je trajalo sve dok se nije začuo sabahski ezan i prvi zraci svijetlosti počeli otvarati put. Ribolovci su jedan za drugim, kretali ka kućama, zadovoljni dobrom koje im je Allah dao, bilo ono malo ili veliko.

Sa njima se vratio i Isa el-Avvam koji se uputio prema trošnoj kolibi. Pozvao je suprugu Selmu el-Bekriju da preuzme ulov i, s prvim suncanim zracima, raznese ga po kvartu. Ali, nije bilo odgovora. Tražio je na svakom mjestu, ni traga. Isa iznuren sjede na prag. Počeo je razmišljati o jučerašnjem razgovoru. Prijetila je da će napustiti kolibu i priključiti se Salahudinovoj vojsci koja je bdjela oko El-Kudusa (Jeruzalema, op.rec.). Tamo će raditi što rade i ostale žene – pripremati hranu, nositi pomoć, pojiti žedne i liječiti ranjene.

Narugala se mužu koreći ga. Pozivala ga je da se priključi pobjedonosnoj vojsci i izvrši obavezu kao muškarac i musliman. Ophrvan gorkim bolom, Isa joj je odgovorio: „Ja nisam vičan kopljima i borbi. U mladosti sam žudio naučiti klanjati konje i sukati sablju, ali je mračna priroda moj bijedni trud svela na trougao čamca, mreže i rijeke.“ Supruga mu odgovori: „Svaki čovjek ima sebi svojstven način borbe i izdržljivosti. Kada se uputiš na bojište, pobjedonosni vojskovođa će te postaviti onamo gdje ćeš koristii.“ Počeo je mucati, ne znajući šta odgovoriti.

Isa je shvatio da se njegova hrabra žena uputila na bojište odazivajući se časnom pozivu za džihad. Osjećao je bol u srcu vidjevši slabašnu ženu koja se povinovala snažnom entuzijazmu i, radosna oka i nasmijana lica, izložila opasnosti. Usporedio je njenu snažnu odlučnost i svoju malaksalu kolebljivost, i krv mu je proključala u venama. Uzeo je prtljag i uputio se prema El-Kudusu.

Čuvši kako se u daljini prolamaju glasovi tekbira i tehlila, Isaa obuze radost. Odlučno se uputi prema jednom vojnom šatoru i zatraži susret sa nekim od komandanata muslimanskih odreda.. Zatražio je da mu odrede posao u skladu sa njegovim sposobnostima. Komandant je razmišljao, te se dosjeti da ga namjesti u flotu s kojom će vazda biti na moru. Isa je, obzirom na svoju profesiju, mogao roniti u mračne dubine i spašavati bogatstvo i alat koji padnu u more. Ovaj čovjek je osjetio veliku sreću kada mu se pružila prilika krenuti jednim od puteva džihada. Iskreno je u društvu pomoraca, obavljao borbene zadatke. Borio se sa talasima i gledao oči u oči sa smrću. Mnoge dragocjenosti je spasio. Tako mu je porastao ugled među prijateljima. Admiral Husamudin Lu'lu je pisao Salahudinu o Isaovim talentima i sposobnostima.

Vrijeme je prolazilo, a vatra i plamen borbe su sve više i više buktali. Dvije suparničke vojske su pokazivale hrabrost vrijednu svake hvale. Bajrak istine je uzdignut, islamska vojska je pobijedila. El-Kudus je pao u muslimanske ruke, krstašima je došlo poniženje. Njihova oštrica je istupljena, mrzovoljno su oborili glave. Veliki broj ih je, na hiljade, pao u ropstvo. Ljudi su mislili da će Salahudin s njima uraditi ono što su oni učinili muslimanima osvojivši Jeruzalem. Nisu ostavili ni djevojku u sobi ni klanjača u džamiji niti starca u stolici. Konji su plivali u krvi i njome obojili noge i stomake. Da, ljudi su mislili da će se veliki vitez osvetiti, ali su upoznali čovjeka koji oprašta i tolerira.

Salahudin je proslavljao Allahovu pomoć u ogromnoj povorci. Postavio je šator u kojem je bilo puno njegovih pomoćnika. Primao je junake, jednog po jednog. Sa svakim vojnikom se rukovao zahvaljujući mu na uloženom trudu i pomoći. U njegovoj sviti su bili emiri i generali koji su ga obavještavali o iskušenjima svakog vojnika. Pobjedonosni vladar se radovao smiješkom olakšanja i odmora. Došlo je vrijeme za Isaa el-Avvama. Admiral Islamske flote, Husamudin Lu'lu se obrati Salahudinu:

– Vladaru, ovo je vješt plivač. Lično se bacao u talase i na plećima iznosio željezne elemente koji bi pali u more. Koliko je samo spasio dragocijenosti koje su doprinijele pobjedi.

Salahudin se, nasmijan, krenu rukovati sa njim, ali opazi vedru i nasmijanu ženu kako prolazi kroz redove vojnika. Stiže do Isaa, radosno ga zagrli i uzbuđeno upita:

– Zar si ti ovdje, moj čestiti mužu?

– Selma! Išao sam kuda si htjela.

Salahudin saznade istinu o ovim sutpružnicima, te postiđeno obori pogled i okrenu se u stranu dok se ne puste iz žalosnog zagrljaja. Dirljivi prizor se okončao, Salahudin pozva Isaa. Osmjehujući se, upita ga za ženu. Kadija Behaudin reče:

– Vladaru, ovo je Selma el-Bekrija, jedna od najhrabrijih žena i najčestitijih gospođa… Lično je nosila ranjenike sa bojnog polja u bolničke šatore. Zatim je nosila poruke onamo kuda bih joj ja rekao. Vraćala bi se s odgovorom u najbržem mogućem roku. Allah je poživio kao ženu punu smjelosti i odvažnosti.

Salahudin ustade i obrati se Selmi i Isau:

– Kako ste vi divan bračni par čiji je susret sudbina1 učinila veličanstvenim.

Proslava se završila raskošno. Supružnici su se uputili ka skromnom šatoru van gradskih zidina.

– Šta misliš, hoće li se naš boravak ovdje odužiti? – Isa upita svoju voljenu.

– Čula sam od nekih generala da će se krstaši ubrzo osvetiti. Samo čekaju pomoć. Evropa se neće smiriti nakon gubitka koji joj je zadao Salahudin. Godinama su iz Evrope dolazile vojske, jedna za drugom, kako bi sačuvale El-Kudus u svojim rukama. Neminovno će izludjeti kada saznaju da im je višegodišnji trud propao. Ali, ja sam sigurna da će Salahuddin ostvariti pobjedu.

– Allah zna da čeznem za borbom. Novi život mi je ušao u krv, kola mojim venama. Gorko se kajem za svaki dan proveden u stjecanju beznačajne opskrbe. Da nije bilo tebe, nakon Allaha, moja draga Selma, ja bih i dalje ostao beznačajan i nepoznat. U dubini duše osjećam ništavilo. Trpim unutarnji sukob između nemoći, lukavstva i želje. A sada mi se čini da sam vladar vode i vitez mora.

– Tvoje krstarenje će se proširiti i postat ćeš vođa flote i vitez talasa! Salahudin će se tobom ponositi pred velikašima.

Ubrzo se začu doboš. Muslimani su znali da rat započinje i da su očekivani odredi krenuli sa Zapada. Stigli su evropski kraljevi na čelu sa Fridrihom, Ričardom i Filipom Augustom. Za njima se kretala bezbrojna vojska s neprocjenjivim količinama oružja, opreme i brodova. Salahudin je sakupljao vojsku i na odgovarajuća mjesta postavljao junake. Štitio je gradove i tvrđave koji su se mogli zaštititi. Ogroman dio krstaške vojske se uputio prema Akki i držao je u snažnoj opsadi. Arapi unutar gradskih zidina su podnosili različita iskušenja i preživljavali teske trenutke. S druge strane, vojska izvan gradskih zidina je bila u stalnim, krvavim i gorkim sukobima s krstašima. Pobjeda je varirala: nekada bi zablistao polumjesec, a nekada pobijedio krst.

Salahudin je razmišljao o opsjednutima u gradu. Ostali su bez hrane i vode, neprijatelj ih je opkolio. Nisu imali snage izbaviti se. Kako stići do njih i saznati u kakvom su stanju, sta zapravo imaju od hrane i opreme? Dugo je razmišljao… Sinu mu ideja da iskoristi Isaa el-Avvama. On je vješt plivač, može neprimjetno roniti morskim dubinama, prenijeti poruke zatočenicima unutar grada i odnijeti im zlata i srebra koliko je u mogučnosti. Zatim će se vratiti i predočiti realnu sliku onoga što je vidio i ostavio iza sebe. Možda, tajnom misijom uspije pribaviti veću korist od odreda i vojski. Ovako je Salahudin razmišljao, poslao po Isaa el-Avvama i izdao mu naredbe i oporuke.

Viješti plivač je morao roniti pored franačkih lađa a da ga niko ne primjeti. Stigao bi do visokih zidina, došunjao se do tjesnaca kroz koji se provlačio, a zatim sa porukom i kesama dosao Behaudinu Karekušu, upravniku grada i vođi muslimana, i obavijestio ga o Salahudinovim željama. Nakon završenog posla, vraćao bi se Salahudinu s prijedlozima i planovima. Noć je bila pozornica njegove avanture. Čekao bi da neprijatelji pospu i zaranjao trudeći se da se ničim ne otkrije. Nekada bi udario u lađu ili stijenu, ali je podnosio sve poteskoce samo da bi stigao do obale. Na obali bi pogledao na sve strane i, kada bi bio siguran, požurio bi ka cilju. Dugi dan bi provodio unutar zidina, a kada bi nastupila noć, vraćao bi se vladaru s porukama i vijestima.

Koliko je samo ciče zime, strahote tame, morskih udaraca i hladnoće podnio! Ali, bio je sretan i smiren. Ispunjavala ga je unutarnja toplina. Njegovo snažno vjerovanje je rušilo svaki strah i jezu! Izvršavao je misiju dok muslimani njegovom zaslugom nisu ubrali najljepše ruže uspjeha.

Jedne večeri, kao po običaju, krenuo je s kesama zlata prema Karekušu. Zaronio je u hladne i osore morske dubine. Bio je miran, nije pridavao važnost strahu. Muslimani su čekali njegov povratak, ali je okasnio.

Iz Akke je stigao golub pismonoša s viješću da Isa u Akku nije donio ništa. Ljudi se počeše pitati i nagađati šta je se dogodilo. Bilo je onih koji su govorili da ga je obmanulo zlato, te ga je zgrabio i pobjegao. Drugi su govorili kako je pao u franacke ruke. Na kraju je otkrivena bolna istina. Muslimani su pronašli plutajuće tijelo koje se polahko približavalo obali. Hitro su ga okrenuli i vidjeli da je to Isaa el-Avvam. Neprijateljska strijela mu je pocijepala utrobu. Tuga je bila još veća kada su našli njegov pojas, nasred kojeg je bila kesa sa zlatom, cijela, bez i jednog dinara manjka. Vijest je dosla do Salahudina kome zasuziše oči. Naredio je da ga ukopa velika skupina muslimana.

Jedne večeri je kadija Behaudin ibn Šehad šetao obalom i vidio ženu kako pliva. To ga je začudilo, pa se okrenuo dok se ona obuče i ode u svoj šator. Pratio je htijući znati šta je u pitanju. Vidio je da je to Selma el-Bekrija, Isaova supruga. Blago je upita šta čini, a ona spremno odgovori:

– Zar nije moja obaveza naučiti plivati, nastaviti misiju Isaa el-Avvama i steći šehadet?“

Kadija je s divljenjem pogleda i reče:

– Istinu je rekao Salahudin kada je kazao: ‘Kako ste vi divan bračni par čiji je susret sudbina učinila veličanstvenim.“

 

Iz knige ‘Vitez Islama – Salahuddin Ejubi’, Muhammeda Redžeba el-Bejumia.

 

Fusnota:

1. pod sudbinom se u tekstu misli na Allahov kader tj. Allahovo određenje, op.rec.

NOVO NA SAJTU

Da li će biti nagrađena osoba koja neprekidno čita Kur'an ali...

0
Pitanje: Da li dobija nagradu osoba koja neprekidno čita Kur'an ali ne razumije šta čita? Odgovor: Časni Kur'an je blagoslovljen jer Uzvišeni Allah kaže: “Knjiga koju ti...
Dova za srecu u ljubavi

Dova za sreću u ljubavi

Preporučeni sadržaj

Mijenjanje Allahovog zakona | Šejh muhaddis Sulejman el-‘Ulvan

0
Šejh muhaddis Sulejman el-Alvan (Ulvan) o propisu mijenjanja Allahovog šerijata i propisivanju zakona mimo njega. Izvor: Istikamet
Iskusenje-ilustracija

Pet vrsta iskušenja

Islamske teme