Što se tiče drugog dijela taguta a to su taguti koji se pripisuju islamu, njihova stvar je postala nejasna velikom broju ljudi, a posebno zbog toga što oni ispoljavaju puno obilježja islama, poput namaza, hadža, izgradnje džamija, štampanje mushafa, ispoljavanje sadake, dobrovoljnih priloga itd.. Oni koji njih ne tekfire se moraju naći u jedno od tri stanja:
Prvo stanje: Oni koji pomažu taguta i njegov propis i ne mare na Allahov propis, nastoje da utrnu Allahovo svjetlo i njegove riječi, da se bore protiv Njegovih evlija koji bdiju nad vjerom. Takvi su sluge taguta i njegovi glasnogovornici koji pozivaju u ibadet njemu (tagutu), poput sekularista, demokrata, i njima sličnih koji nemaju udjela na ahiretu. Što se tiče ove vrste nema sumnje u njihov kufr (nevjerstvo).
Drugo stanje: Oni koji ne znaju suštinu njihova stanja tj. ne znaju stanje tih taguta i ono u šta su oni upali od kufra, ali znaju Allahov propis po pitanju takvih. Takvi su ispravnog i’tikada (vjerovanja) i nisu grešni. A ovo se naziva prosto neznanje. Primjer toga je čovjek koji vjeruje da je svako ko priziva znanje gajba kafir, ali ne zna da fulan poimenično priziva znanje gajba i nije saznao suštinu njegove stvari (tj. do njega nije doprlo da taj i taj priziva znanje gajba op.prev). To mu ništa neće škoditi niti uticati na njegov iman.
Treće stanje: Oni koji su spoznali suštinu djela taguta, njihove nevakide i mukeffirate (djela koja izvode iz vjere) koje oni čine, ali se sustežu od njihova tekfiranja. U okviru ovoga stanja imamo dvije vrste ljudi:
Prva vrsta, a to su oni koji vjeruju u njihov kufr i zabludu, mrze ih ali ne ispoljavaju njihov tekfir. Pod ovom vrstom ljudi potpadaju tri sljedeće skupine:
a) Potlačeni – mustadafun, a to su oni koji nemaju zaštitu. Njih je Uzvišeni opravdao sve dok se prepreka ne ukloni. Pod ovu skupinu još preče potpadaju oni koji su prisiljeni zbog riječi Uzvišenog:
ولولا رجال مؤمنون ونساء مؤمنات لم تعلموهم أن تطؤوهم فتصيبكم منهم معرة بغير علم – إلى قوله -لو تزيلوا لعذبنا الذين كفروا منهم عذابا أليماً
“…I da nije bilo muškaraca vjernika i žena vjernica, koje vi ne poznajete, pa da ih iz neznanja pobijete, te bi vas zbog njih neugodnost zadesila, Mi bismo vam ih prepustili. Da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoće. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one među njima koji su nevjernici.” (Sura Feth, 25)
b) Oni koji vjeruju u kufr ovih taguta i priznaju ga, ali to ne ispoljavaju niti im se suprostavljaju tekfirom, a imaju zaštitu u plemenu i tome slično. Takvi su mudahinun – oni koji popuštaju. Oni potpadaju pod riječi Uzvišenog:
ودوا لو تدهن فيدهنون
”Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili.” (Kalem, 9)
Njihov propis je propis njima sličnim griješnicima, a shodno povodu i razlogu biva veličina grijeha.
Šejh Sulejman ibn Abdullah Alu Šejh kaže: ”Ako priznaje njihov kufr, ali neće da im se suprotstavi tekfirom, takav je mudahin – onaj koji popušta, i potpada pod riječi Uzvišenog:
ودوا لو تدهن فيدهنون
”Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili.”
Takav ima propis njemu sličnim griješnicima (Evseku urel iman dimne medžmuati et-tevhid 1/160).
c) Oni koji kažu: “Drugi (taguti) su nevjernici ali ja ne kažem za ove da su nevjernici (iako su isti u kufru i ‘tagutijetu’, nap.prev.)” – pa se tako suzdržava od njihova tekfira u cjelini. Nema sumnje da ovakav postupak s njighove strane predstavlja sud o njihovom islamu, jer nema sredine između kufra i islama. Onaj ko nazove kufr islamom ili kafire muslimanima takav je kafir jer u tome nema šubhe niti te’vila. Ova skupina je odbila Allahov propis nakon što je kod njih bio pritvrđen.
Šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab kaže: ”A značenje kufra u taguta je da se odrekneš od svega što se u njega vjeruje mimo Allaha (tj. obožava mimo Allaha op.prev.) poput džinna, čovjeka, drveta, kamena, i tome slično. Da posvjedočiš njemu kufrom i zabludom i da ga mrziš pa makar bio tvoj otac ili brat. Pa ko kaže: Ja ću samo Allaha obožavati ali se neću suprostavljati sadetima i kubetima i njima sličnim, takav je lažac u la ilahe illallah i nije povjerovao u Allaha niti je učinio kufr u taguta.” (Ed-dureru-senijje 2/121).
Druga vrsta: Oni koji su spoznali suštinu taguta (tj. njihovih djela, op.prev) i uvidjeli nevakide i mukeffirate (djela koja izvode iz islama) koje oni čine, negiraju njihov batil i mrze ga svojim srcima. Ali kažu: djelo je djelo kufra, ali se osoba ne tekfiri osim nakon uspostave dokaza, ostvarivanja uslova i nestanka prepreka. Ili se pak suzdrže od tekfira zbog obmane pojedinih ljudi koji se pripisuju znaju, ili taklide (slijepo slijede) određenog učenjaka ili nekog o kojem se ima lijepo mišljenje, ili zbog šubhe koju pri sebi imaju, ili zbog te’vila, ili zbog toga što su tekstove neke uleme stavili na pogrešno mjesto i njihov govor protumačili na način kojeg oni nisu ciljali, što ih je navelo da zastanu po pitanju tekfira (taguta i njima sličnim murtedima koji se pripisuju islamu op.prev), onda se oni na startu ne tekfire, niti je dozvoljeno tekfiriti ijednog od njih sve dok se ne uspostavi dokaz i od njega odstrani šubha. Na ovome je koncenzus…”
Autor: šejh Ahmed El-Halidi
Iz knjige ”Pojašnjenje propisa onoga ko posumnja i zastane u tekfiru nekih taguta i murteda.”
