Rat u Siriji sve više destabilizuje Kavkaz, izvještavaju kanadske novine „Mondialisation“.
Čečenski mudžahidi (u stvari gotovo cijeli narod Kavkaskog Emirata se bori u Siriji op.KC), koji se bore protiv Moskve već godinama, podržavaju islamski dio sirijske opozicije.
Rusija se boji da uspostavljanje Šerijata u Damasku može utjecati na ravnotežu u cijeloj regiji. Osim toga, okolnosti sirijskog etničkog sukoba mogle bi se preseliti na južni i sjeverni Kavkaz.
Kanadske novine navode sasvim nerealan broj dobrovoljaca iz Čečenije i drugih kavkaskih regija koji učestvuje u borbi u Siriji. Prema novinama „Mondialisation“, samo Čečena ima 6 000.
Ove novine pišu da je Čečenija u ratu sa Rusijom još od ranih 90-tih i podsjećaju da je u avgustu 2012. godine, sin poznatog čečenskog komandanta Ruslana (poznatiji kao Hamzat) Gelajeva poginuo u Siriji.
„Mondialisation“ ukazuje da uprkos činjenici da je rat u Čečeniji „zvanično završen“ u 2009. godini, situacija je tamo ostala napeta. Osim toga, sabotaže i gerilski napadi su se znatno povećali u susjednoj Ingušetiji i Dagestanu. U oktobru prošle godine, po prvi puta od II svjetskog rata, Kremlin je poslao dodatne snage u tu regiju, pišu kanadske novine.
„Mondialisation“ se poziva na ruske eksperte koji vjeruju da je Čečenija zapravo u sredini građanskog rata i nisu isključili mogućnost trećeg velikog rata na Sjevernom Kavkazu.
Ozbiljna društveno ekonomska kriza (nezaposlenost je na 50% a infrastruktura je gotovo uništena) i zgražanje nad ratnim zločinima ruske vojske još podstiče (muslimane) na podršku mudžahidima, iznose samouvjereno kanadske novine.
Od početka neprijateljstava od 90-tih, ubijeno je najmanje 125 000 od milion ljudi, koliko iznosi broj svih Čečena, piše „Mondialisation“. Treba spomenuti u vezi s tim, da je prema čečenskim izvorima broj ubijenih mnogo veći – do 255 000 ljudi, uključujući više od 40 000 čečenske djece, od djece u utrobama majki do djece od 11 godina.
Kremlin ima dobar razlog za strah da će uspostavljanja islamske vlade u Siriji ojačati „težnje ka radikalizmu na Kavkazu“, i također ojačati poziciju „američkog imperijalizma“, koji će „pružiti separatistima financijsku i vojnu pomoć“ (Autor aludira na ruske tvrdnje da džihad u na Kavkazu financira Amerika op.pre).
Povrh toga, dolazak izbjeglica iz Sirije, gdje mnogo ljudi koji su došli sa Kavkaza žive, može isto tako povećati etničku napetost u regiji.
Među kavkaskim narodima koji žive u Siriji su za primjer 100 000 Čerkeza, koji su u opasnosti radi (sirijskog) rata. Čerkezi su izbjegli sa Sjevrnog Kavkaza u drugoj polovini 19. vijeka, koji je osvojen od strane Tsarove vojske nakon masovnog i krvavog etničkog sukoba.
Pri kraju 2011. godine, predstavnici Čerkeza žalili su se ruskim vlastima da im dozvole povratak. Međutim, do sada, Kremlin je dozvolio povratak samo 500 ljudi. Čerkezi su također muslimani, i Moskva strahuje da bi taj potez mogao povećati njihove pro-islamske težnje u Čečeniji.
Što se tiče izbjeglica iz Armenije, Sirija (uz Iran) je bila jedna od njihovih glavnih destinacija. Armenska dijaspora u Siriji iznosi 80 000 ljudi. Prošle godine, 6 000 armenskih Sirijaca je izbjeglo u Armeniju, i mnogi drugi računaju da bi uskoro trebali tamo izbjeći.
Kao i mnoge druge etničke manjine u Siriji, Armeni (koji su većina kršćani) kažu da podržavaju Bašara Asada. Mada se zvanično izjašnjavaju kao neutralni u trenutnom ratu, neki izvori govore da doživljavaju poteškoće sa obe strane. (Sekularni) pobunjenici su spalili crkve, škole i domove u armenskim regijama i ubili nekoliko stanovnika.
U Armeniji, koja je duboko pogođena poslijedicama globalne krize (zvanični procenat nezaposlenosti je 40%), mnoge izbjeglice ne mogu naći posao i primorani su da žive u siromaštvu. U glavnom gradu Jerevenu, cijena najama je skočila radi velikog broja izbjeglica.
Izbijanje sukoba na Bliskom istoku pogoršava etničke sukobe na Kavkazu. Prema iranskim medijima, Azerbejdžan je navodno sudjelovao u naoružavanju sirijske opozicije.
Tokom proteklih godina, odnosi između Irana i Azerbejdžana su se izrazito pogoršali. Azerbejdžan aktivno sudjeluje u pripremi američkog i „izraelskog“ zajedničkog napada na Iran. Stoga su američke novine „Washington Post“, Azerbejdžan nazvale „anti-iranskim“.
Azerbejdžan ima bliske ekonomske i vojne veze sa „Izraelom“, koji je drugi najveći uvoznik azerbejdžanske nafte i gasa. (Glavni grad) Baku, u poslijednjih nekoliko godina, sistematski modernizuje svoje oružane snage, podržane od strane Amerike i „Izraela“.
Prema američkom magazinu „Foreign Policy“, Baku je pružio Tel Avivu pristup vojnoj zračnoj bazi blizu sjeverne granice Irana, koja može poslužiti za zračne napade. U 2011. godini, Azerbejdžan i „Izrael“ su sklopili sporazum o trgovini oružjem vrijedan 1.6 milijardi dolara. Novac će dati priliku Azerbejdžanu da kupi raketni sistem na moru i bespilotne letjelice.
U decembru, britanske novine „The Sunday Times“, napisale su da „Izrael“ sprema planove za preventivni napad na Iran bespilotnim letjelicama koje su raspoređene u Azerbejdžanu. Međutim, Baku i Tel Aviv su zvanično zanegirali ovo.
Bilo kako bilo, za Vašington i Tel Aviv, jasno je da Azerbejdžan može biti važan faktor u ratu protiv Irana. I ovo nije povezano samo sa državnim strateškim položajem na obalama bogatim energetskim resursima Kaspijskog mora i sjevero-zapadne granice Irana. Druga važna tačka je da se sjeverno od Irana nalazi 20 miliona ljudi sa azerbejdžanskim korijenom. Iako broj stanovništva cijelog Azerbejdžana iznosi 8 miliona ljudi.
Nakon propasti Sovjetskog saveza i nezavisnosti Azerbejdžana prije 20 godina, ozbiljni teritorijalni spor izbio je između Bakua i Teherana. Trenutno, Amerika pokušava da iskoristi etničke i regionalne napetosti da implementira svoje geo-strateške interese. Vašington vidi iransku sjevernu regiju kao sastavni dio svoje vojne strategije.
Prošlog ljeta, republikanski kongresmen, Dana Rohrabačer, poslala je pismo državnom sekretaru Hilari Klinton, i u njemu pozvala na borbu za „nezavisnost južnog Azerbejdžana od Irana i mogućnosti uspostavljanja republike Azerbejdžan“. Američki ambasador u Azerbejdžanu je jednom rekao na sve ovo – to je čisto osobno gledište Dane Rohrabačer.
Već više od godinu dana azerbejdžanski parlament je raspravljao u promjeni imena republike u „Sjeverni Azerbejdžan“, što je sasvim otvorena provokacija Iranu.
Prema kanadskim novinama, svi događaji na Bliskom istoku su navodno isplanirani od strane Amerike, koja želi da „destabilizuje cijelu regiju i da potpali etnički sukob, da bi oslabila položaje Rusije i Kine, kao i da pripremi teren za vladanje nad novo-podijeljenim resursima bogatog područja.
Ova tvrdnja novina „Mondialistation“ je diskutabilna, budući da prema većini nepristrasnih analitičara, takozvano Arapsko proljeće je za Ameriku i zapadni savez u cijelini došlo iz „vedra neba“.
Što se tiče Sirije, očita nedosljednost i sporost Amerike i zapadnih država, samo potvrđuje da zapadni savez jednostavno nije bio pripremljen da pruži adekvatan odgovor događajima u regiji. U svakom slučaju, to se do sada pokazalo da je tačno.
Izvor: Kavkaz centar
Prijevod i obrada: Put vjernika
Ključne riječi:{tortags,4273,1}
