“Ova evakuacija je zbog vaše vlastite sigurnosti”, objavila je izraelska vojska 13. oktobra kada je naredila da 1,1 milion Palestinaca u sjevernom dijelu Pojasa Gaze napusti svoje domove. Hiljade su poslušale upozorenje i krenule prema jugu, samo da bi usput i po dolasku bili bombardirani.
Naredba o masovnoj evakuaciji bila je samo uvod u niz najava i pravnih tehnologija koje su razvili izraelska vojska i njen pravni tim kako bi organizirali nasilje nad palestinskim stanovništvom i prikrili ga nejasnom pričom o mjerama opreza međunarodnog humanitarnog prava.
Izraelski smrtonosni ‘humanitarni napori’
U novembru, nedugo nakon što je izraelska vojska pokrenula svoju kopnenu ofanzivu, odredila je glavnu rutu Gaze od sjevera prema jugu – ulicu Salah al-Din – kao “siguran koridor”. Kartu s prolazom za evakuaciju podijelile su okupacijske snage, naglašavajući njihov “humanitarni napor” da zaštite civile. Ali od tada, glavna saobraćajnica Gaze postala je koridor užasa na kojem su Palestinci nasumično bombardirani, pogubljivani, silom otimani, mučeni i ponižavani.
U međuvremenu je izraelska vojska nastavila s bombardiranjem teritorije južno od Wadi Gaze koji je u više navrata proglašavala “sigurnim područjem” gdje Palestinci sa sjevera mogu potražiti sigurnost.
Kada je krajem novembra broj poginulih u ratu dosegao 15.000 Palestinaca, od kojih su mnogi bili civili ubijeni u “sigurnim zonama”, administracija Sjedinjenih Američkih Država pokušala je prikriti svoju podršku izraelskom neselektivnom gađanju civila kozmetičkim zahtjevom za “proširenje” tzv. sigurnih područja.
Izraelska vojska je odgovorila uvođenjem novog “humanitarnog alata”: sistema rešetke za evakuaciju. Na društvenim mrežama objavila je mrežnu kartu koja dijeli Pojas Gaze na 600 blokova i pokazuje koja su područja trebala biti “evakuirana”, a koja su “sigurna”.
Umjesto povećanja sigurnosnih područja za civile, sistem – postavljen kad je Gazu izraelska vojska odsjekla od svih oblika komunikacije – povećao je nivo haosa i smrti.
Područja prethodno označena kao sigurna poput Khan Younisa i Rafaha pretvorena su u urbana bojna polja. Kao rezultat toga, Izrael je naredio palestinskim civilima u ovim područjima da ponovo idu u nove sigurne zone. Ali područja za koja je sistem evakuacijske mreže objavio Palestincima da napuste odmah su bila na meti izraelske vojske.
U decembru je istraživanje New York Timesa otkrilo da je tokom prvih mjesec i pol rata Izrael “rutinski koristio jednu od svojih najvećih i najrazornijih bombi u područjima koja je označio sigurnima za civile”. Bombe od 2.000 funti proizvedene u SAD bačene u sigurne zone predstavljale su “ogromnu prijetnju civilima koji traže sigurnost širom južnog Pojasa Gaze”.
Uprkos tome, Bidenova administracija više puta je pohvalila Izrael za njegove “napore” da zaštiti civile.
Organiziranje genocidnog nasilja
Prema međunarodnom pravu, kako u Ženevskim konvencijama tako i u Dodatnim protokolima, sigurne zone moraju biti priznate u sporazumu između zaraćenih strana. Međutim, u sukobima se to rijetko događa i sigurne zone – i pravne terminologije povezane s njima – mogu postati alati za organiziranje nasilja.
Koncentraciju bespomoćnih civila u područjima koja su označena i razgraničena na karti kao zaštićena, akteri na bojnom polju mogu koristiti i iskorištavati za upravljanje i usmjeravanje njihove smrtonosne sile.
To je bio slučaj u Bosni i Hercegovini, sa zloglasnom srebreničkom “sigurnom zonom”. Područje je uspostavio UN 1993. godine kako bi zaštitio bosanske muslimane od napada, ali razoružanjem zaštićene zone postalo je lak plijen za srpske snage. Najprije su opstruirali dostavu humanitarne pomoći na to područje, a zatim su okupili i masakrirali hiljade muslimanskih civila.
Sigurna područja postala su smrtonosna i u slučaju Šri Lanke, gdje je Vlada nametnula stvaranje tamilskih sigurnosnih zona u kojima je ubila hiljade civila, dok je optužila Tamilske tigrove da su navodno koristili izbjeglice koncentrirane u sigurnim zonama kao “živi štit”.
Slično, u Gazi, Izrael jednostrano nameće što je i gdje “sigurno” za palestinske civile. Čineći to, koristi se diskurs o sigurnosti i njime povezane pravni termini – upozorenja, sigurne zone, sigurni koridori, mreže za evakuaciju – kao smrtonosno sredstvo za provedbu etničkog čišćenja različitih područja teritorija označenih kao sigurna/nesigurna.
Područja ili dijelovi teritorija definirani kao sigurni služe za koncentraciju prognanog stanovništva i bolje upravljanje vojnim operacijama i ubijanjem civila. Kako navodi jedan dirljiv Reutersov naslov: “Izrael naredi stanovnicima Gaze da pobjegnu, bombardira tamo gdje ih pošalje”.
Drugim riječima, izdavanjem naloga za evakuaciju i raseljavanjem velikih dijelova teritorije Gaze, Izrael je koncentrirao etnički očišćeno stanovništvo u sve manje zone koje cilja odmah nakon što su označene kao “sigurna područja”. To pokazuje jasnu namjeru likvidacije palestinskih civila nakon njihovog raseljavanja i time postaje alat za efikasnije istrebljenje.
U prenaseljenim područjima kao što je Rafah s jako velikom gustoćom naseljenosti zbog priljeva raseljenih ljudi iz sjeverne i centralne Gaze, jedan napad može ubiti veliki broj ljudi odjednom.
Osim što služi jasnoj vojnoj svrsi, ovo nekropolitičko prisvajanje humanitarne dužnosti upozoravanja i stvaranja sigurnih prostora za civile također je dio izraelske pravne strategije da se odbrani od optužbi da je počinio ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
S nedavnom tužbom za genocid koju je Južnoafrička Republika podnijela Međunarodnom sudu pravde, a koja optužuje Izrael za djela “s namjerom da dovedu do uništenja značajnog dijela palestinske nacionalne, rasne i etničke grupe”, postoji povećana urgencija da se izraelska Vlada pokuša prikazati kao da se pridržava međunarodnog prava.
Izrael je uvijek pokušavao u svojih 75 godina etničkog čišćenja i oduzimanja posjeda osigurati privid legalnosti. Ali ovaj put je genocidna sila uništenja koju je pokrenuo dosegla takve razmjere bez presedana – dovodeći 2,3 miliona ljudi u konkretnu opasnost od smrti – da njen pravni diskurs sigurnosti ne može zakamuflirati svoje potpuno zanemarivanje civilnog statusa stanovništva u Gazi.
IZVOR: AL JAZEERA
