Stav islama o fenomenu rekla-kazala

Popularno na sajtu

…jer je odveć jasna stvar da su odnosi u redovima islamskih praktičara dovedeni na jedan kritičan nivo gdje se malo ko od njih uspijeva snaći u toj nagomilanoj masi „dokaza“ i „antidokaza“ putem kojih jedni drugima pobijaju „punovažnost“ metodologije djelovanja.

Uzvišeni Allah kaže:

“Zar ne znaš da Allah zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji? Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, ni kad ih je manje, ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili; On će ih na Sudnjem danu obavijestiti o onom što su radili, jer Allah sve dobro zna.”

“Zar ne vidiš one kojima je zabranjeno da se sašaptavaju kako se zatim vraćaju onome što im je zabranjeno i sašaptavaju se o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku. A kad ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio, i među sobom govore: ‘Trebalo bi da nas Allah već jednom kazni za ono što govorimo!’ Dovoljan će im biti Džehennem! U njemu će gorjeti, a grozno je on prebivalište!”

“O vjernici, kada među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku, već razgovarajte o dobročinstvu i bogobojaznosti i bojte se Allaha, pred Kojim ćete skupljeni biti.”

“Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi rastužio one koji vjeruju, a to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju!”1

Od Ebu-Umameta Ijjasa ibn Tha'lebeta El-Harithija, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Ko nepravednim zaklinjanjem oduzme nešto muslimanu, Allah će mu odrediti Vatru i zabranit će mu Džennet!“ Neki je čovjek upitao: „Allahov Poslaniče, a šta ako je nešto neznatno u pitanju?“ On je odgovorio: „Pa makar grančica misvaka!“2

Dragi moji!

Šta mi muslimani očekujemo od islama!? Šta očekujemo od ove vjere koja gradi naš identitet i putem koje pravdamo svoje postojanje na ovom svijetu!? Šta je to što nas muslimane čini drugačijima od ostalih a čime se uvijek hvalimo i ponosimo!? Koja je granica našeg samopuhanja u komunikaciji sa nemuslimanima dok u razgovoru sa svojom braćom ne pronalazimo sebe tj. nismo uopšte u stanju snaći se kada je u pitanju postavljanje naspram drugih muslimana koji vjeruju ono što mi vjerujemo i pozivaju se na ono na što se mi pozivamo.

Činjenica je da smo mi decenijama unazad bili ostavljeni slučajnosti jer smo upravo mi bili ti koji su u svojoj nemarnosti i okretanju od Allahove milosti izabrali glupost lutanja i intelektualne zaostalosti koju smo nekim čudom preinačili u neku našu „dominaciju“ nad onima koji su željni Allahove milosti, nad onima koji vole Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, nad onima koji vole ovu vjeru i ulažu svoje zadnje snage u cilju neškrtarenja ka ljudima u situaciji širenja vjere Uzvišenog Gospodara, subhanehu we te'ala.

Kada spominjemo našu intelektualnu zaostalost trebamo znati da je koncentracija i epicentar našeg intelekta ništa drugo do Časni Kur'an i način djelovanja Poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem. Ako tako postavimo stvari onda ćemo shvatiti da je naš intelekt ustvari nebesko vrelo sa kojeg se mi napajamo, napajamo naše porodice, djecu, rođake, braću i cjelokupno društvo koje se poziva na vjerovanje u Sudnji Dan.

Ovaj način shvatanja i prihvatanja islamskog vjerovanja od nas neminovno traži izoštravanje naših osjećaja i usmjeravanje istih isključivo samo u pozitivnom pravcu kada su u pitanju muslimani.

Maloprije smo postavili pitanje šta je to što mi očekujemo od islama!? Odgovor je veoma jednostavan i lahak. Očekujemo upravo ono čemu se nadamo od Allahove milosti i njegovog blagoslovljenog oprosta.

Ali, mi imamo jedan veoma veliki problem. To je nedostatak učenih ljudi koji će zaista biti u stanju da muslimanima pojasne stvari ove vjere te da ovi prihvate njihov savjet i da njima i samo njima prepuste emanet dostavljanja ove vjere i da ih u tome ne ometaju sa svojim tradicionalnim nepovjerenjem prema svemu što je za njih u datom trenutku nejasno. Ako je nejasno onda će im biti i čudno. Ako je čudno onda će se kod njiih pojaviti želja za ispitivanjem tog nastupa i tražit će se od Istoka i Zapada neko ko će biti u stanju da odgovori na ovaj izazov.

Izbor te ličnosti neće biti slučajan, naprotiv, njega će izabrati oni najnepovjeriljiviji tj. oni koji će do kraja ostati najdosljedniji njihovoj rezervi i nespremnosti da prihvate ponuđeno rješenje od strane učenih i povjerljivih ljudi koji se samo trude da u okvirima islamskih praktičara vlada, eto, ako ne harmonija i blagostanje, pa onda barem neka vrsta mira i neprovokacije, jer je odveć jasna stvar da su odnosi u redovima islamskih praktičara dovedeni na jedan kritičan nivo gdje se malo ko od njih uspijeva snaći u toj nagomilanoj masi „dokaza“ i „antidokaza“ putem kojih jedni drugima pobijaju „punovažnost“ metodologije djelovanja. To i ne bi bilo tako problematično da su u pitanju ljudi koji će zaista putem takve komunikacije uz iskrenost postići željeni rezultat a da se istovremeno ne posvađaju ili da posvađaju sve oko sebe!

Eto, to se događa kada se pogrešna ličnost u pogrešno vrijeme postavi na pogrešno mjesto i u pogrešnoj situaciji sa kojom se ne može nositi. To je rezultat pogrešne analize kada je neko samom sebi dao za pravo da bez ikakvog islamskog znanja „popravi“ stanje muslimanske zajednice!? Kada je to u historiji islama neko neuk donio valjanu vjersku deciziju tj. fetvu koja je muslimanima olakšala život ili pak im uljepšala vjerski doživljaj islama!? Zar se oni najglasniji uvijek ne pozivaju na ljepotu i lahkoću islama!? Da oni to rade da bi na kraju sami sebi uljepšali doživljaj nekog zamišljenog islama koji odgovara njihovom shvatanju modernog i dinamičnog života u kojem su se ispreplele, kako oni tvrde, pozitivne islamske vrijednosti sa onim od čega Allah, subhanehu we te'ala, nije zadovoljan. Ali, da li ti ljudi shvataju opasnost toga što čine? Da li oni razumiju u šta se to upuštaju?

Rekli smo, historija govori samo o pozitivnim postupcima osvjedočene islamske uleme i njihovim fetvama. Spominje li historija one koji o znanju nemaju znanja!? Nije znanje apsorbiovati informaciju već je znanje naučiti shvatanje i prihvatanje te informacije koja će direktno uticati na izgradnju tvoje islamske ličnosti. Eto, to je poruka Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada kaže: „Poslat sam da upotpunim moralne karakteristike ahlaka.“

S druge pak strane imamo one uvijek spremne aktiviste koji se nalaze u stanju svakodnevne pripravnosti i tako žele da svojim doprinosom poboljšaju stanje ummeta. Međutim, i pored njihovih lijepih namjera vidimo kako njihova metodologija direktno udara na rušenje pozitivne islamske komunikacije između muslimana. Nije se čuditi tom stanju jer su kreatori te iste situacije ljudi koji vole vjeru, tako bar želimo da vjerujemo, ali jedno je voliti islam a drugo je pomagati islam. Jedno je voliti islam a drugo je biti pomagač ove vjere Allahovom dozvolom. Zar Gospodar, subhanehu we te'ala, nije rekao:

“One koji se budu radi Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima Našim uputiti, a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine!”3

Koja je to borba putem koje ti ljudi žele Allahovo zadovoljstvo!? Jel’ to ona ista borba kada se svojim jezicima opako napadaju, vrijeđaju i psihološki jedni druge maltretiraju i to sve u ime odbrane islama!?

Brane islam od koga i od čega!? Jedno je sigurno, u njihovim međusobnim sukobima i prepucavanjima, oni nanose štetu islamu. To je ona šteta koju pokušavaju popraviti pozivanjem, kako smo maloprije rekli, određenih ličnosti koje će navući na “tanak led” predstavljajući im stvari na njima svojstven način koji je sve samo nije islamski.

Da bi čovjek poznavao znanje i da bi postao jedan od Allahovih iskrenih robova treba naučiti da poštuje ono u što vjeruje. Veoma prosta i jednostavna matematika. Ljudi se pozivaju na sunnet Poslanika, alejhis-selam, a s druge strane ruše ono na što se svakodnevno pozivaju. I kada u njihovoj nemoći ne mogu dokazati opravdanost postupaka koji su u kontradikciji sa sunnetom, onda će po nekom uličnom pravilu pojuriti da se zaklinju Uzvišenim Allahom kako bi dokazali svoju nevinost ili superiornost u istini na koju se fantomski pozivaju. Niko od njih ne želi pozvati učenog da dotični spor riješi već ga oni jednostavno rješavaju i to je to. Tako je iz razloga što neki ljudi uopšte i ne vjeruju u postojanje ispravnog znanja kod onih koji se u okvirima njihovih ljudskih mogućnosti trude da prenose znanje islama ne tražeći ni od koga, ni para, ni dinara, ni marke, ni eura.

Ovo nas stanje podsjeća na hadis kojeg bilježi imam Buhari a u kojem stoji da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Zaista Allah neće ukloniti ovo znanje time što će ga istrgnuti iz prsa učenjaka, međutim, uklonit će ga usmrćivanjem učenjaka. Pa tako sve dok ne ostane nijedan učenjak pa će ljudi za svoje vođe uzeti neznalice. Oni će biti pitani pa će bez ikakvog znanja odgovarati. Otići će u zabludu a i druge će u zabludu povesti!”

Niko nas ne može ubijediti da mi kao zajednica ne prolazimo kroz ovo stanje. Fantomski učenjaci su se nagomilali i sve je više onih koji sebi daju za pravo šta će od islama izabrati i kako će taj njihov izbor plasirati u razgovoru sa drugima. To što su odstupanja od sunneta katastrofalno velika, to ne da neke ljude nije briga, naprotiv, to je za njih potpuna nepoznanica! Kako onda možemo tražiti od čovjeka da ispravi ono što je iskrivio kada ni on sam pojma nema šta je to što je iskrivio a kamoli da od njega potražimo da to ispravi!

Nećemo se vrijeđati pa da te pojave nazovemo sajber-ulema, niti želimo da ikoga uvrijedimo i niko ne smije na to pomisliti jer smo mi braća. Trebamo jedni drugima biti oslonac. Ono što želimo jeste poslati poruku svima koji vole ovu vjeru i rade na tome da se samo u ime ove vjere druže i međusobno prijateljuju, da stvari jednostavno ne stoje onako kako ih određeni ljudi zamišljaju jer je situacija više nego jasna.

Neko koristi islam da bi međusobno ćaskao, raspravljao, zabavljao se, da se mlati prazna sajber-slama, daleko od upute Poslanika islama Muhammeda, alejhis-selam.

Šta mislite dragi moji, mi koji se svakodnevno pozivamo na primjerni život ashaba, ne želim u tom kontekstu spominjati Muhammeda, alejhis-selam, kada čitamo i slušamo o tome kakvi su bili i šta su sve postigli u ime pomaganja ove vjere? Šta mislite kada je Abdullah ibn Mes’ud osudio običnu upotrebu kameničića za tesbih, ili to što je Omer ibnil-Hattab prekinuo komunikaciju sa svojim sinom do smrti zato što je ovaj neadekvatno i nenamjerno pogrešno odgovorio na sunnet Poslanika, alejhis-selam. Šta mislite kada bi oni stali u našim redovima danas pa da vide kako se neki iz redova islamskih aktivista grlato zalažu za odbranu svojih strasti zloupotrebom nekakve tolerancije sunneta Poslanika, alejhis-selam!?

Na početku smo naveli ajete Uzvišenog Gospodara u kojima se opisuje stanje grupe ljudi koji boluju od međusobnog došaptavanja u cilju ostvarivanja neke njihove istine. To su isti oni ljudi na koje nas Kur’an upozorava a o njima kaže da su u najdubljoj dubini Džehennema. To su munafici. To je ona bolesna kategorija društva koja uvijek podmeće noge kako bi se iskreni islamski aktivisti uvijek spoticali.

Uvijek su se grupisali u skupine kako bi Poslaniku i ashabima nešto iza leđa uradili i to su činili na onaj perfidan i drzak način. Uvijek su pokušavali da se došaptavaju sa Poslanikom pred ashabima kako bi pred ljudima ostavili utisak da se i oni pripremaju za džihad. Uzvišeni Allah im je to došaptavanje zabranio ali oni su se ponovo vratili tom prokletom postupku. Čak su i stali na strani Jevreja koji su Poslaniku kroz govor željeli smrt i propast.

“Zar ne vidiš one kojima je zabranjeno da se sašaptavaju kako se zatim vraćaju onome što im je zabranjeno i sašaptavaju se o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku.”

Njihov bezobrazluk i arogancija nemaju granicu. Dolazili su kod Poslanika i međusobno su se izrugivali kako je već vrijeme da ih pogodi kazna zbog njihove neposlušnosti i drskosti ako je Istina ono što Poslanik govori:

“A kad ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio, i među sobom govore: ‘Trebalo bi da nas Allah već jednom kazni za ono što govorimo!’ Dovoljan će im biti Džehennem! U njemu će gorjeti, a grozno je on prebivalište!”

Eto, to je nagrada ljudima koji se međusobno došaptavaju i od njih samo šteta, da Allah sačuva. Ono što nas zanima jeste hadis Poslanika, alejhis-selam, koji kaže: “Ko se poistovjeti sa jednim narodom, ta, on je jedan od njih.”

Oni što se međusobno došaptavaju na štetu sunneta Poslanika, alejhi-selam, i sami sebi proizvoljno tumače i njihovim potrebama prilagođuju sunnet, ti se ljudi trebaju upitati da se sa nekim možda nisu pogrešno poistovjetili. Fenomen rekla-kazala je svojstvo onih ljudi što ne vode računa o stajanju pred Gospodarom koji u Kur’anu kaže:

“…on ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije onaj koji bdije.”4

Toliko se toga nagomilalo među muslimanima kao da više nisu u stanju da prepoznaju šta je dobro a šta nije!? Šta je obično ogovaranje i vrijeđanje a šta je pozivanje u pokornost Allahu Uzvišenom.

Takvi se po nekom pravilu prvi odvajaju iz redova džemata i odbijaju komunikaciju sa dobrim Allahovim robovima što će kasnije kod njih izazvati slijepo slijeđenje strasti i imansku samodiskvalifikaciju. Da stvar bude gora, taj tip muslimana ipak neće dugo izdržati a da sebi ne potraži istomišljenika po pitanju zajedničke metodologije djelovanja.

Zar smo zaboravili riječi Poslanika, alejhis-selam, koji kaže: “Vuk će pojesti ovcu koja se odvojila od stada!”

Hasan El-Basri veli: “Od ovog života je ostalo samo troje: brat od čijeg si se društva okoristio jer kada god si zastranio on te je povratio; da ni od koga ne zavisiš na ovom svijetu i namaz u džematu čiju ćeš nagradu postići.”

Uzvišeni Allah kaže:

“O vjernici, kada među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku, već razgovarajte o dobročinstvu i bogobojaznosti i bojte se Allaha, pred Kojim ćete skupljeni biti.”

“Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi rastužio one koji vjeruju, a to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju!”

Fenomen rekla-kazala je itekako opisan u ovim ajetima. Ovaj društveni fenomen koji je nažalost našao mjesta u redovima muslimana nikome nije od koristi, naprotiv, samo stvara i povećava mržnju i netrpeljivost među Allahovim robovima.

To je šejtanski posao i musliman ga se treba okaniti. To je neposlušnost i neprijateljstvo prema svemu lijepom i pohvalnom. Lijepo i pohvalno je kada se čovjek susteže praznog govora u ime Allaha i svojim jezikom ne želi nauditi muslimanima jer je svjestan da je dio zajednice u kojoj treba uzeti pozitivno učešće i na njemu je da na licima muslimana izazove smiješak a ne mržnju i ogorčenost.

Pravi vjernik u Gospodara Uzvišenog ne zaboravlja predaju od Ebu-Umameta Ijjasa ibn Tha'lebeta El-Harithija, radijAllahu anhu, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Ko nepravednim zaklinjanjem oduzme nešto muslimanu, Allah će mu odrediti Vatru i zabranit će mu Džennet!“ Neki je čovjek upitao: „Allahov Poslaniče, a šta ako je nešto neznatno u pitanju?“ On je odgovorio: „Pa makar granćica misvaka!“

 

Husejn Ebu Idris

 

Fusnote:

1. Kur'an, El-Mudžadele/7-10

2. Bilježi Muslim

3. Kur’an, El-Ankebut/69

4. Kur'an, Kaf/18

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz