Imam centralne džamije u Džoharu (Grozni) održao je govor posvećen blaćenju jednog od najvećih šejhova džihada na Kavkazu, učitelja kavkaskih mudžahida, šejha Saida Burjatskog, Allah mu se smilovao.
„Imam“ džamije je tog dana bio Mirzojev – ekstremni sufija i lični muftija čečenskog otpadnika Kadirova, kojeg kavkaski džihadski mediji nazivaju i Putinovim lovačkim psom.
„Imam“ je za vrijeme „hutbe“ iznio mnoge laži na šejha Saida Burjatskog, između ostalog da Burjatski Čečene naziva kafirima. Zatim je ovaj „imam“ nazvao Saida Burjatskog otpadnikom od islama i šejtanom i zatražio od omladine da ga ne sluša i da ne čita njegove knjige. Na kraju je muftija zatražio da ga neko ispravi ako griješi.
Ali, ko će se usuditi? Ko će ustati i suprotstaviti se ovom čovjeku? Ko će odbraniti čast oklevećenog mudžahida? Ko će odbraniti čast muslimana? Ko će ustati i reći istinu u lice ovom slugi zulumćara? Ko će založiti svoj život u odbrani časti muslimana, jer sablja zločinca Kadirova siječe svakog ko mu se suprotstavi!? Mnogi su svjesni da ovaj muftija laže, ali ko će se usuditi progovoriti kada se zna da Kadirov ubija i svoje ljude koji se s njim ne slože ni u najsitnijim detaljima, a kamoli one koji ospore Kadirovljevu „hutbu“ koju čita njegov muftija. Jedno je posve sigurno: taj koji se bude usudio usprotiviti se „imamu“ mora u svojim prsima nositi hrabrost lava i istinoljubivost Allahovih poslanika, jer ustajanje protiv ovog zulumćara ne znači ništa drugo do – smrt! Ima li ummet takvog lava, ima li ummet čvrstog i nepokolebljivog sina, koji će ustati i progovoriti istinu braneći čast svoga brata muslimana!?
Srce iskrenog Allahovog roba ne može ostati ravnodušno kada se blati čast drugog muslimana, pogotovo čast mudžahida koji je založio najdragocjenije što je imao – svoj život – da bi uzdigao Allahovu riječ. Srce Allahovog roba osjeća da će prepući od boli i tuge zbog kaljanja časti muslimana mudžahida. To srce ne može prećutati nepravdu, to srce ne može izdržati a ne reći istinu, pa makar i po cijenu smrti!
Mladić, lav islama, istinoljubivi heroj, blistavi dragulj ummeta čije srce nije moglo pristati na ponižavajući šutnju, ustao je i progovorio istinu koja će ga kasnije koštati života! Ustao je ovaj heroj, miomirisni cvijet ummeta, i rekao istinu u lice ovom zulumćaru koji se krije iza odore vjerskog predvodnika muslimana. Ovaj mladić je, u cvatu svoje mladosti, ne bojeći se smrti, izgovorio riječi koje će biti uzrokom da dunjalučko Sunce prestane obasjavati ovaj predivni, mirišljavi cvijet.
Ustao je mladić i odbranio čast muslimana, čast mudžahida, ali su ustali i Kadirovljevi psi zaduženi za „red“ u džamiji, „red“ koji je nalagao hvaljenje tirana i blaćenje mudžahida. Ustao je musliman da od tirana odbrani čast drugog muslimana, a ustali su i licemjeri i otpadnici sa „bogobojaznim, vjerskim“ kapama da odbrane zulumćara i, nakon kraće rasprave, izveli su mladića iz džamije razbojnički, kao u američkim filmovima, skrnaveći svetost džamije i ostavljajući iza sebe zabezeknute muslimane.
Nekoliko dana kasnije, mladić je ubijen od strane otpadnika, najgorih ljudi na zemlji, ljudi koji na jeziku ispoljavaju islam, a u svojim srcima kriju najmračnije nevjerstvo. Rekli su otpadnici da je mladić pokušao da ubije Kadirova, ali ga je snajper pogodio i usmrtio.
Ali, ovi ljudi sa mračnim idejama i još mračnijim licima, nisu u stanju ni da slažu, a nije ih to ni briga, jer ko će se usuditi da im to kaže u lice!? Ubijeni mladić je imao polomljene i ruke i noge, dok je automobil ostao netaknut, a otpadnici su rekli da su ga ubili dok je vozio. Više je nego očigledno da je mladić zvjerski torturisan prije nego je ubijen, njegovo tijelo je bačeno pored automobila, nakon čega su otpadnici izvijestili o smrti „teroriste“.
Da, ovo je priča o mladiću koji je svojom krvlju ispisao najljepše stranice moderne historije ummeta. Ovo je taj mladić koji je svojom hrabrošću ganuo srca muslimana i ulio tako potrebnu nadu u pobjedu ummeta, jer ummet koji ima ovakve lavove sigurno će pobijediti. Ovo je taj mladić koji je nepravednom imamu rekao istinu u oči, a potom bio ubijen. Zna li iko ime ovog mladića? Gdje je on studirao svoju hrabrost? Pred kojim „veeelikim učenjakom“ je on učio vjeru? Zašto taj mladić nije „mudrovao“ i prešutio blaćenje časti muslimana, zašto nije poslušao „mudre“ učenjake i daije[2] i uradio „manju štetu radi veće koristi“, kako svoj kukavičluk danas pravdaju mnogi koji se pripisuju islamskom znanju?
Umjesto ponižavajuće šutnje, mladić je izabrao govor istine i dostojanstvenu smrt, koja danas, poslije njegove smrti, „vazi“[3] uspješnije od svih tih daija zajedno.
I neće ovom mladiću naškoditi ako ga korumpirana „vjerska lica“, razne muftije i daije, nazovu propalicom, buntovnikom protiv legitimnog „muslimanskog“ vladara Kadirova, pa čak i haridžijom i tekfirovcem, kako se danas od strane bestidnika iz redova „vjerskih političara i intelektualaca“ nazivaju mudžahidi i sljedbenici sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Neće ovom mladiću naškoditi ni to što nad njegovom pogibijom trijumfuju otpadnici, ljudi sa muslimanskim imenima, koji su svoju vjeru prodali u zamjenu za mrvice dunjaluka. Neće ništa od toga naškoditi ovom Allahovom robu, sve dok je on, inšAllah, u džennetskim dvorcima i gost kod Gospodara svjetova, jer Uzvišeni kaže:
„Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Alahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga.“ (Ali-Imran, 169. ajet)
Ebu Abdul Haqq za Put vjernika
Napomena PV: Kavkaski mediji su o ovom događaju izvijestili u oktobru 2009. godine.
