Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selle, je izvojevao veličanstvene pobjede, i ashabi, radijellahu anhum, su podigli mnoge gradove, ali i pored toga oni nisu obilježavali osim Dan hidžre.
Niti su proslavljali ulazak u Medinu, niti pobjedu na Bedru, niti osvajanje Mekke, niti bilo šta drugo od velikih i historijskih osvajanja koja su redali, i pored svih tih zadivljujućih postignuća oni nisu ništa od toga proslavljali!
Rekao je Allah Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Doista, svaki narod ima svoj bajram (praznik) a ovo je naš bajram o sljedbenici islama”. (hadis je muttefekun alejhi)
Naučimo naše oslobođenje kao muslimani i da musliman ne smije sebi određivati bajrame zato što je on musliman koji je zadovoljan s onim što mu Uzvišeni Allah odredi i odabere.
Pa šta reći za onoga ko proslavlja takozvano oslobođenje Sudana; oslobođena mu je teritorija, dok su mu njegova vjera i bogatstvo još uvijek okupirana i zarobljena.
I kako da znamo da smo mi oslobodili zemlju, dok njom još uvijek vladaju: taguti Ujedinjenih nacija, laički zakoni, parlamenti i demokratije, i da smo mi ustvari oslobodili jedan od kokošjih kaveza u kojem smo već bili zatvorili okupatora, a sve to samo kako bi mi mogli uzvikivati i ponavljati poput nekih papagaja: “Oslobodili smo Sudan!” Dok, s druge strane zaboravljamo da smo mi okupirani u Palestini, šta više, okupirani smo i u ovoj našoj domovini na raznorazne načine. I zaboravljamo na značenje da smo mi jedan ummet čiji pripadnik ima svoja prava makar on bio najnižeg ranga u društvu. I zaboravljamo da svaka muslimanska zemlja jeste ustvari zemlja za svakog muslimana bez izuzetaka, i tu se ne gleda koje je on krvi, položaja, pripadništva ili bilo čega drugog, osim šehadeta (svjedočenja) da nema drugog istinskog boga osim Allaha Uzvišenog i da je Muhamed Allahov Poslanik.
To je naš identitet koji se izgubio u iluziji Dana oslobođenja.
Napisao: Šejh Ebu Abdullah Es-Sadik El-Hašimi.
Prijevod: Put vjernika
