Kako Sjedinjene Američke Države intenziviraju napade na Iran, Teheran uzvraća. Dok izbjegava napade na američke pomorske snage raspoređene u blizini svojih obala i na Izrael, Iran za mete uzima vojnu i civilnu infrastrukturu u zemljama Zaljeva i Jordanu. Prema mišljenju analitičara, cilj ove strategije jeste izvršiti pritisak na američkog predsjednika Donalda Trumpa bez daljnjeg širenja rata.
Dok Washington gađa željezničke stanice, energetska postrojenja, telekomunikacijske mreže i infrastrukturu za snabdijevanje pitkom vodom u Iranu, Iranska revolucionarna garda odgovorila je napadima na civilne aerodrome te postrojenja za vodu i električnu energiju u Kuvajtu i Bahreinu.
Vojni analitičari smatraju da ova strategija ima vlastitu logiku.
Penzionisani libanski brigadni general i vojni analitičar Elias Hanna izjavio je za Al Jazeeru:
„Napad na američke pomorske snage izazvao bi razoran odgovor SAD-a. Osim toga, vojno gledano, takve ciljeve je teško pogoditi jer su dobro zaštićeni i raspolažu naprednim sistemima protivzračne odbrane.“
Zašto Teheran gađa susjedne zemlje?
Profesorica političkih nauka na Univerzitetu u Teheranu Atifeh Taghiani tvrdi da SAD koristi zemlje Zaljeva, posebno Kuvajt, za izvođenje napada na iransku civilnu infrastrukturu.
Tokom prve faze rata koji su, prema tekstu, SAD i Izrael vodili protiv Irana u martu i aprilu, iranski zvaničnici tvrdili su da su američke operacije pokretane iz vojnih baza smještenih u tim državama, čime su opravdavali napade na zemlje Zaljeva. Iako su zaljevske države više puta naglasile da neće dozvoliti korištenje svoje teritorije za napade na Iran, Teheran i dalje iznosi isti argument. Takva retorika dodatno je produbila razdor između Irana i njegovih susjeda.
Taghiani je u razgovoru za Al Jazeeru kazala da međunarodno pravo daje Iranu pravo da odgovori svakoj državi s čije su teritorije pokrenuti napadi na njega. Istakla je da američke pomorske snage namjerno gađaju iransku civilnu infrastrukturu te ocijenila da Washington „želi produbiti neprijateljstvo među državama regiona i otežati Irancima da odgovore“.
„Nerealna propaganda“
Profesor političkih nauka na Univerzitetu u Kuvajtu Abdullah al-Šajdži odbacio je tvrdnje iranske profesorice, nazvavši ih „recikliranom iranskom propagandom“.
Prema njegovim riječima, tvrdnje da su američki napadi pokrenuti iz zaljevskih zemalja „više nisu ni prihvatljive ni realne, jer su svi napadi izvedeni s dva američka nosača aviona – George W. Bush i Abraham Lincoln – koji su se nalazili na udaljenosti od najviše 150 kilometara od iranske obale“.
Šajdži tvrdi da su zaljevske države postigle dogovor sa SAD-om da američke snage raspoređene u Zaljevu ostanu isključivo u odbrambenoj ulozi te da su Teheranu poručile kako njihova teritorija neće biti korištena za napade na Iran. Dodao je i da Iranci „nisu ponudili nikakav dokaz“ koji bi potkrijepio njihove tvrdnje.
Prema njegovom mišljenju, Iran zna da su krstareće i Tomahawk rakete lansirane s američkih nosača aviona, ali se plaši posljedica koje bi nastale kada bi u napadu na te brodove poginuo makar jedan američki vojnik.
Umjesto toga, smatra Šajdži, Teheran nastavlja, kako je opisuje, neuspješnu strategiju napada na zemlje Zaljeva u nadi da će one izvršiti pritisak na Washington da okonča rat. Prema njegovim riječima, to vjerovatno neće dati rezultate jer „Trump prije početka rata nije konsultovao zemlje Zaljeva niti se pridržavao prethodno postignutih dogovora“.
Šajdži je također ocijenio da nastavak napada na postrojenja za prečišćavanje vode u Kuvajtu, zemlji čije stanovništvo u velikoj mjeri zavisi od desalinizirane vode, usred najtoplijeg dijela ljeta, ne predstavlja samo kršenje međunarodnog prava već i namjeran pokušaj otežavanja života civilima.
Podsjetio je da je Kuvajt jedna od zaljevskih država koja se najviše protivi normalizaciji odnosa s Izraelom, ali da je uprkos tome među državama koje su najteže pogođene iranskim napadima.
Šajdži smatra da je Iran napustio racionalne političke kalkulacije te krenuo putem koji ga dodatno izolira i narušava mu preostali kredibilitet. Istovremeno je pozvao zemlje Zaljeva da, nakon što je aktuelni rat pokazao ograničenja oslanjanja na američku zaštitu, razviju novi regionalni sigurnosni okvir.
Uvlačenje regiona u rat
Prema navodima teksta, rat je počeo krajem februara nakon što je predsjednik Donald Trump naredio zajedničke američko-izraelske napade na Iran.
Od postizanja memoranduma o razumijevanju između SAD-a i Irana u junu, kojim je trebalo produžiti krhko primirje i nastaviti pregovore o mirovnom sporazumu, obje strane više puta su međusobno optuživale jedna drugu za kršenje dogovora.
Spriječiti širenje rata
Iako priznaje ulogu predsjednika Trumpa u sukobu, Šajdži je naglasio važnost obnove pregovora putem posrednika, uzdržavanja zemalja Zaljeva od odmazde protiv Irana te razvoja zajedničke strategije koordinacije koja bi smanjila ovisnost o Sjedinjenim Državama i spriječila izbijanje šireg regionalnog rata.
S njegovom ocjenom složio se i docent na Odsjeku za međunarodne odnose Univerziteta u Kataru Abdullah Bender al-Utejbi. Utejbi smatra da ni SAD ni Iran ne žele rat punog razmjera te da obje strane pažljivo biraju svoje mete.
Prema njegovim riječima, Iran izbjegava napade na američke pomorske snage jer se plaši da bi time „otvorio vrata pakla“, pa se umjesto toga, uprkos ograničenom učinku takve politike, oslanja na strategiju vršenja pritiska na Washington preko zemalja Zaljeva.
Selektivan izbor ciljeva
Utejbi smatra da je iranska nespremnost da gađa američke avione za dopunu gorivom koji djeluju s izraelskog aerodroma Ben Gurion povezana sa željom Teherana da izbjegne dalje širenje sukoba.
Prema njegovoj ocjeni, Iran umjesto toga bira za mete zemlje Zaljeva kako bi umirio domaću javnost, posebno zato što vjeruje da je malo vjerovatno da će se te države direktno uključiti u rat.
U razgovoru za Al Jazeeru Utejbi je upozorio da bi svaka iranska akcija koja izazove velike civilne žrtve u nekoj od zaljevskih država mogla dovesti do ozbiljne eskalacije sukoba. Dodao je da je Teheran odlučan nametnuti ono što je opisao kao „jednostranu jednačinu odvraćanja“.
Govoreći o američkom fokusu na Hormuški moreuz, Utejbi je ocijenio da Washington nastoji pretvoriti taj prolaz iz iranskog strateškog aduta u politički teret.
„Jer Teheran neće moći uspostaviti potpunu kontrolu nad moreuzom, dok će njegova ekonomija snositi cijenu eskalacije“, rekao je.
Utejbi je također izjavio da je iranski napad na Oman, izveden samo dan nakon posjete iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Arakčija Maskatu, pokazao neuspjeh iransko-omanskih pregovora. Prema njegovom mišljenju, taj potez također odražava želju Teherana da uspostavi potpunu kontrolu nad Hormuškim moreuzom, umjesto da utjecaj nad njim dijeli s Omanom.
Na kraju je istakao da su jemenski Husi, koje Iran podržava, nakon prethodnih američkih napada do sada ostali izvan sukoba. Dodao je da i Hezbollah u Libanu, kao i proiranske oružane grupe u Iraku, nastoje izbjeći gubitke koje trenutno trpe.
Prema Uteybijevoj ocjeni, takva situacija dodatno povećava pritisak na Teheran.
(Al Jazeera)
