“Ako napadači namjeravaju da nastave sa svojom invazijom sljedećih stotinu godina, mi također imamo namjeru da se borimo protiv njih i za vrijeme tog produženog perioda.”
“Ove godine smo silovitim i strahovitim napadima natjerali neprijatelja da shvati da ga njegove utvrđene baze i zaštitne mjere ne mogu spasiti od naših smrtonosnih napada.”
“Mudžahidi su na različite načine izveli velike i isprepletene infiltracije u neprijateljske redove.”
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Predstavnik Al-Emara sajta je uradio detaljan i sveobuhvatan intervju sa portparolom Islamskog Emirata Zabihullahom Mudžahidom o džihadskim aktivnostima u 2012.
Pitanje: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Uvaženi portparolu Islamskog Emirata, željeli bi smo prije svega da nam objasnite El-Faruk operaciju, njen uspjeh i glavna postignuća, a isto tako i presudne napade na neprijatelja.
Odgovor: Sva zahvala pripada Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka su selam i salavat na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i na njegove časne ashabe.
A zatim:
El-Faruk operacija je jedinstvena u odnosu na prethodne operacije jer su mudžahidi uspjeli da izvedu napade na izuzetno velike vojne ciljeve. Na primjer, mudžahidi su, bez obzira na stroge mjere bezbjednosti, uspjeli da unište specijalni avion američkog generala Martina Dempsija dok je ovaj bio na tajnoj posjeti američkoj bazi Bagram. Mudžahidi su bili dobro informisani o svemu, pa su uspješno izveli napad na njegov avion. Besprimjeran je i napad na veliku bazu osvajača u Šorab distriktu, provincija Helmand, u kojem je uništen veliki broj skupih vojnih aviona i u kojem su neprijatelju nanijeti veliki gubici u ljudstvu. Izveden je i masivni napad na stari aerodrom u provinciji Host, na kojem se nalazilo sjedište CIA-e. I pored svih mjera bezbjednosti, mudžahidi su uspjeli da izvedu odlučujuće napade u gradu Kabulu i dva kolosalna napada na aerodrom u provinciji Nangarhar i na veliku američku bazu. Ne smijemo zaboraviti ni čuvene napade na američke baze u provinciji Maidan Vardag, izvanredan napad na veliku bazu neprijatelja u provinciji Paktia, u kojem je baza u potpunosti uništena, odlično izvedene napade u provincijama Kandahar i Helmand, a i napade u svim drugim provincijama. U uspješnim borbama licem u lice, mudžahidi su uništili i zaplijenili ogromne količine neprijateljske vojne opreme. Izvedena su i dva poznata napada na važne američke baze u provinciji Logar. Pored toga, desili su se i neprekidni napadi na neprijatelje na sjeveru zemlje, a uspostavljena je i kontrola mudžahida nad nekoliko oblasti. Neprijatelj je ostao zaprepašćen i mnogim drugim napadima mudžahida. Ovi dobro organizovani i trijumfalni napadi su u jednu ruku uzdrmali neprijatelja, a u drugu ruku zapanjili ljude u svijetu. Targetiranje nekih ključnih ličnosti je također važan dio naših operacija. Najnoviji primjer je napad na Asadullaha Khalida, šefa nacionalne bezbjednosti u Karzaijevoj administraciji. Broj rutinskih napada se poprilično povećao. Naši novinari nisu bili u stanju da izvještavaju o svim napadima koji su izvedeni u toku borbene sezone. Čak su i neprijatelji priznali da je izvedeno više od 3.000 napada od strane mudžahida, dok je šef kabulske administracije ispoljio svoje jasno nezadovoljstvo zbog ogromnog broja ubistava njegovih vojnika i policajaca.
Druga važna osobenost operacija u 2012. godini su infiltracije u redove neprijatelja, u kojima je korištena precizna i lukava taktika. Zahvaljujući ovoj taktici, infiltrirana lica su izvela veoma važne i uspješne napade na neprijateljske snage iznutra. Pored toga, mudžahidi su uspješno izveli mnoge operacije jer su dobili važne obavještajne informacije iz unutrašnjosti administracije u Kabulu.
Moralna ekskluzivnost se ogleda u činjenici da su operacije u 2012. godini izazvale ogromno strahopoštovanje kod neprijatelja. Snage unutrašnjeg i vanjskog neprijatelja se u većini regiona zemlje nisu usuđivale da izađu iz svojih utvrđenih baza. Neprijatelj se sakrivao čak i na prvu pojavu mudžahida, što je očigledan pokazatelj njegove psihološke utučenosti.
Izuzetnost operacija u 2012. godini se očituje i u tome što se neprijatelj praktično dao u bjekstvo. Strani osvajači su tokom te godine izvršili potpunu evakuaciju iz raznih provincija u zemlji, kao što su Farjab i Samangan. Pobjegli su iz svih distrikta provincije Badgis, osim iz distrikta Makar. Neprijatelj je i sam priznao da je do sada evakuisano 400 ključnih baza, te da je taj proces i sada u toku. Sve nam to jasno pokazuje da su strani osvajači priznali poraz na vojnom polju. Dakle, možemo slobodno reći da su strani napadači praktično u bjekstvu.
Pitanje: Kako ocjenjujete tvrdnju neprijatelja da je broj napada mudžahida opao u poređenju sa brojem napada u prošlosti?
Odgovor: Neprijatelji su to tvrdili i posljednjih jedanaest godina. Oni će i dalje tako govoriti. Imajući u vidu vremenske uslove u našoj zemlji, broj napada mudžahida varira s vremena na vrijeme, ali to nema nikakve veze sa jačinom ili sa borbenom spremnošću mudžahida, te se ne bi trebalo koristiti u svrhu propagande. Prirodno je da se tokom zime mudžahidi suočavaju sa problemom prenoćišta, ali oni ipak nastavljaju da izvode napade na neprijatelja tokom cijele godine. Neprijatelj je destabilizovan. Strani osvajači su evakuisali više od 400 važnih baza širom zemlje i značajno ograničili pokrete svojih vojnika, pa mudžahidi nemaju razlog za napade u tim oblastima. Borbe se vode tamo gdje je neprijatelj prisutan. Kada neprijatelj bježi iz neke oblasti, onda nema više potrebe za borbom. Nakon što neko područje padne pod kontrolu mudžahida, mir se uspostavlja i tu više nema potrebe za napadima. Znači, razlog smanjenja broja napada je bjekstvo neprijatelja, a ne slabost mudžahida. Znali smo, ponekad, u nekim dijelovima provincije Kandahar da otvorimo vatru na mjesta u kojima su se krili neprijateljski vojnici da bi ih natjerali da izađu, ali oni se nisu usudili ni da nos promole, pa je i to uticalo na smanjenost broja naših operacija. Neprijatelj uzaludno pokušava da povrati svoj moral objavljivanjem izmišljenih trijumfa u raznoraznim medijima. Strani napadači svake godine pokreću posebnu medijsku kampanju da bi povećali svoj moral jer je najveći dio svjetskih medija pod njihovom kontrolom. Oni su na početku svoje agresije na Afganistan svakodnevno objavljivali da su ubili na stotine mudžahida, da je moć mudžahida opala, te da mudžahidi nemaju snage da nastave otpor. Na kraju ih je postala sramota ovakvih izjava jer je gotovo cijeli svijet shvatio pravu istinu. Stoga su otpočeli drugu vrstu propagande. Oni su, na primjer, prošle godine imali običaj da kažu da mudžahidi izbjegavaju da se bore licem u lice, pa zato koriste mine (improvizovane eksplozivne naprave). Istu propagandu koriste i ove godine. Značajno je istaći da su operacije mudžahida u 2012. godini bile za oko 20% efikasnije nego prethodnih godina.
Pitanje: U nekim oblastima su i arbaci, kroz različite zavjere, pozvani na ustanak protiv talibana. Čak su im i mediji posvetili previše pažnje. Međutim, ova vrsta neprijateljske taktike nije urodila plodom. Kako procjenjujete trenutno stanje arbaka i da li je njihov ustanak slomljen?
Odgovor: Nažalost, strani osvajači i njihove sluge su zloupotrijebili neke termine iz naše tradicije, historije i vjere da bi obmanili javnost i zaštitili sebe. Oni su uspjeli da okupe neka od prodanih lica i da sazovu lažne džirge (afganistanske tradicionalne skupštine) kako bi dobili odobrenje za tzv. strateško partnerstvo, iako se u pozadini svega toga krije želja Amerikanaca za dugotrajnim prisustvom u Afganistanu. Slično tome, zloupotrijebili su i termine šura (savjet) i arbaci (vojnici koji brane zemlju od strane invazije). Neprijatelj je termin arbaci koristio za lopove, razbojnike i ovisnike drogom, kojima je bilo stalo samo do novca, a ne do časti ili vjere. Bande arbaka su služile i štitile strane napadače. Srećom, većina afganistanskog naroda je toplo pozdravila nastojanje vođstva Islamskog Emirata da se otarasi ove opake društvene bolesti. Islamski Emirat smatra svojom dužnošću zaštitu života, imovine i časti ljudi. Mudžahidi su uspjeli da slome otpor arbaka u distriktu Šilgar, provincija Gazni, da ubiju njegove ključne osobe i da zaplijene veliku količinu oružja. Preostali ovisnici drogom su pobjegli u Iran, a neki su zamolili za oproštaj, pa su se predali mudžahidima. Njihovo jezgro je na ovaj način u potpunosti uništeno. U jednom danu su ubijene i ključne osobe iz redova arbaka u provinciji Lagman. Njihov otpor je slomljen i u provincijama Ningarhar i Paktia, pa oni time ne predstavljaju izazov za bilo koga.
Pitanje: Administracija u Kabulu je objavila da su u toku ustanci protiv mudžahida u provincijama Lagman, Nangarhar i Parvan i da će ih biti još više u bliskoj budućnosti. Šta to znači? Da li kabulska administracija želi da podstakne te pobune?
Odgovor: Kabulska administracija je sasvim zbunjena i ne zna šta da radi u ovoj situaciji. Ona pokušava na sve moguće načine da promijeni situaciju u svoju korist, ali sve joj je to uzalud. Njene propagandne izjave su daleko od stvarnosti. Ona pokušava da svojim imaginarnim izjavama i iluzijama zadovolji svoje gospodare i da ohrabri svoje sljedbenike. I sami zapadni mediji su nazvali formiranje arbaka uzaludnim i sramnim potezom. Afganistanski narod se svakodnevno suočavao sa nedjelima arbaka kao što su seksualna zlostavljanja, pljačke i otmice. Ta nedjela su konačno objelodanjena i od strane državnih i zapadnih medija. Lažna propagandna saopštenja kabulske administracije jasno pokazuju njenu neefikasnost, neuspjeh, slabost i poraženost. Da je zdravog razuma, ona bi osjećala stid zbog ovakvih saopštenja jer ona dokazuju njenu nesposobnost i neorganizovanost.
Pitanje: Izvještaji su pokazali da se broj napada i operacija mudžahida protiv neprijatelja u 2012. uveliko povećao. Šta mislite koji je razlog za to?
Odgovor: Vojna sredstva i stručnost mudžahida su u porastu u odnosu na prošle godine. Neprijatelj je veoma zbunjen. Strani osvajači i njihove sluge izbjegavaju konfrontaciju sa mudžahidima. Njihova okrutnost i brutalnost je jedan od glavnih razloga za očiglednu narodnu podršku mudžahidima. Dakle, postoji vidljiv porast u kvantitetu i kvalitetu napada mudžahida. Mudžahidi su u 2012. bili mnogo uspješniji u odnosu na sve prethodne godine džihada. Uzrokom naših uspjeha, u zemlji su otvoreni novi frontovi džihada. Narod uveliko podržava mudžahide svim raspoloživim sredstvima. Prirodno je da se i broj napada mudžahida povećao. Neprijatelj će na ovaj način biti primoran da što prije napusti našu zemlju i da prizna njenu nezavisnost i suverenitet. Naš narod je u potpunosti shvatio značaj džihada, pa stoga stoji rame uz rame sa mudžahidima. Sve ovo je rezultiralo u povećanju obima operacija, pa neprijatelj zaista prolazi kroz veoma teška vremena.
Pitanje: Broj mudžahida se u 2012. višestruko povećao, posebno u provincijama Parvan i Kapisa. Oni su nanijeli velike gubitke neprijatelju, iako tamo žive u okruženju. Šta je razlog za to?
Odgovor: Džihad se sada proširio u sve dijelove zemlje. Ljudi su konačno izašli iz tmina lažne neprijateljske propagande, vidjeli realnost svojim očima i shvatili zle namjere stranih napadača i njihovih sluga. Afganistanci vole svoju vjeru, zemlju i suverenitet. Ljudi su u nekim oblastima bili obmanjeni neprijateljskom propagandom, ali sada su postali veoma oprezni. Provincije Parvan i Kapisa imaju presudan značaj za mudžahide, baš kao i provincije Logar i Maidan. Odavde se Kabul može držati u okruženju i targetirati ključna američka baza Bagram. Iz ovih oblasti smo tokom 2012. godine izveli brojne odlučne i efikasne napade na bazu Bagram. Nadamo se da će mudžahidi u budućnosti imati veće prisustvo u blizini stranih baza što bi stvorilo veću glavobolju neprijatelju.
Pitanje: Velika razlika između operacija u 2012. i u prethodnim godinama se ogleda u tome što su u 2012. izvedeni veliki i razarajući napadi na glavne baze neprijatelja. Na primjer, mudžahidi su izveli masivni napad u provinciji Host, šehidske napade na ključne neprijateljske baze u provincijama Logar i Maidan, veoma dobro organizovani napad na britansko-američku bazu u distriktu Šorab, provincija Helmand, odlučni napad na avion američkog generala u Bagramu, napad na neprijateljsku bazu u distriktu Zormat, provincija Paktia, itd. Kakvu poruku ovi napadi šalju Amerikancima, koji žele da imaju dugoročne baze u našoj zemlji?
Odgovor: Cilj svih ovih napada i operacija je da se pošalje jasna i praktična poruka Amerikancima, koji žele da imaju dugoročne baze u našoj zemlji, da produže svoju invaziju i da stvore probleme za našu zemlju i čitav region. Mi želimo da im pokažemo da Afganistan nije poput drugih zemalja koje su mirno prihvatile njihovo prisustvo na svom terenu. Naš narod će nastaviti da ih uči istu lekciju kao što smo ih učili i posljednjih jedanaest godina. Naši napadi i operacije nepogrešivo dokazuju našu odlučnost. Ako Amerikanci namjeravaju da nastave sa svojom invazijom sljedećih stotinu godina, mi također imamo namjeru da se borimo protiv njih i za vrijeme tog produženog perioda. Naši napadi im jasno poručuju da oni ne mogu da se zaštite čak ni u svojim bazama. Znači, jedino rješenje je potpuno povlačenje i apsolutni kraj invazije.
Pitanje: Mudžahidi se u svom ophođenju sa narodom ponašaju srdačno i iskreno. Oni se uključuju u društvene aktivnosti ljudi, s njima zajedno dijele veselje i tugu, adekvatno rješavaju njihove probleme, sporove i tužbe, itd. Najbolji primjer za to je uspješno okončanje dugogodišnjeg spora između dva glavna klana u provinciji Lagman, a u kojem je u prošlosti ubijeno mnogo ljudi. Šta je tajna takvog ophođenja sa ljudima?
Odgovor: Svi mudžahidi Islamskog Emirata smatraju svojom vjerskom dužnošću da se odnose moralno, pristojno i saosjećajno prema svim ostalim muslimanima. Neprijatelj je pokušao na razne načine da stvori tenzije između mudžahida i običnih ljudi kako bi doveo do razmirica među njima. To se i desilo u izuzetnim situacijama. Inače, svaki mudžahid je dužan da se ponaša sa ostalim muslimanima na islamski način. Mudžahidi su također završili neke kurseve na kojima je mnogo akcenta stavljeno na značaj ljudskog ponašanja. Emirul-muminin (vođa vjernika) Mulla Omar Mudžahid je po tom pitanju rekao mnogo toga u svojoj bajramskoj poruci. Elhamdulillah, mudžahidi to uveliko primjenjuju u svakodnevnoj praksi. Dužnost Islamskog Emirata je da organizuje islamske sudove da bi se ostvarila maksimalna pravda u rješavanju sporova među ljudima. Kada su ljudi zadovoljni pravdom, prirodno je da će oni lahko ispoštovati sve odluke i rješenja islamskih sudova. Vjerovatno vam je poznato da je Islamski Emirat uspostavio islamske sudove u svakoj provinciji. Pitanje civilnih žrtava je potegnuto s vremena na vrijeme od strane neprijatelja u svrhu negativne propagande protiv mudžahida. Islamski Emirat je posvetio posebnu pažnju ovom problemu. Formirana je i specijalna komisija čiji je zadatak da ispita sve vrste incidenata. In ša Allah, očekuju se rezultati.
Pitanje: Izgleda da je Islamski Emirat posvetio posebnu pažnju integraciji ljudi. Kakav je efekat te mjere na ljude?
Odgovor: Islamski Emirat smatra svojom obavezom da usaglasi svoje poglede na trenutnu situaciju i budućnost zemlje sa pogledima afganistanskog naroda. Sudbina Afganistana je u rukama Afganistanaca. Naš djelotvorni mehanizam za integraciju ljudi je urodio plodom. Mnogi zavedeni Afganistanci, koji su bili na strani neprijatelja, su identifikovali realnost, promijenili strane i predali oružje i municiju mudžahidima. Islamski Emirat smatra svojom vjerskom dužnošću da obezbijedi sve uslove i mogućnosti za pozivanje, usmjeravanje i integraciju ljudi.
Pitanje: Kakvi su dosadašnji rezultati pozivanja, usmjeravanja i integracije ljudi?
Odgovor: Ova mjera, koja je i dalje u svojim preliminarnim fazama, je potaknula pozitivan duh u narodu i odagnala tmine neprijateljske propagande. Stotine vojnika, policajaca i drugih ljudi su napustili neprijateljske redove i stali na stranu Islamskog Emirata. Komisija za pozivanje, usmjeravanje i integraciju ljudi je izjavila da je oko 300 ljudi napustilo neprijateljske redove i pridružilo se mudžahidima. Na taj način su mudžahidi dobili ogromne količine lahkog i teškog naoružanja i municije. Ovaj proces je neprestan.
Pitanje: Ove godine su mudžahidi posvetili mnogo pažnje infiltraciji u redove neprijatelja. Šta je razlog za to?
Odgovor: Emirul-muminin je naredio svim vojnim vlastima i šefovima komisija za pozivanje, usmjeravanje i integraciju da stave pitanje infiltracije u redove neprijatelja na vrhu liste prioriteta. On je također zatražio od ljudi koji sarađuju sa neprijateljem da upere cijevi svojih pušaka u neprijatelja. Mi smo, naravno, posvetili veliku pažnju pitanju penetracije u neprijateljske redove da bi ga uništili iznutra, slomili njegov moral i ugrozili njegovu bezbjednost i sigurnost. Veliki je uspjeh to što smo uspjeli da infiltriramo jedan broj dobrovoljaca u neprijateljske redove. Neprijatelj se nalazi pod velikim pritiskom. Poznato vam je da su zbog napada infiltriranih mudžahida neke zemlje bile primorane da prekinu svoje savezništvo sa Amerikancima i povuku svoje trupe iz Afganistana. Amerika je zbog ovih šokantnih napada veoma osramoćena i izbačena je iz kolosjeka. Vjerovatno ste primjetili kako su američki predsjednik, američki kongres, visoko rangirani generali u Pentagonu i vojni komandanti u Afganistanu brzo stupili u akciju da bi utješili svoje osoblje u Afganistanu po pitanju infiltriranih napada i da bi pokušali da im obnove izgubljeni moral. Islamski Emirat je odlučan u svojoj odluci da intenzivira proces penetracije u neprijateljske redove. Inače, i u ovom momentu dok pričamo, mudžahidi se nalaze na važnim mjestima u redovima neprijatelja i samo čekaju na pogodnu priliku da realiziraju svoje planove.
Pitanje: Kako su mudžahidi uspjeli da utiču na vojnike, koji su se već nalazili u neprijateljskim redovima, i da ih pripreme za šehidske akcije?
Odgovor: Veoma je težak posao za mudžahide da vrbuju ljude koji rade za neprijatelja i da ih pripreme za šehidske operacije. Ljudi koji rade u redovima neprijatelja trebaju da shvate da i oni snose određene odgovornosti prema svojoj vjeri i domovini. Koristili smo naše specijalne taktike kako bi stupili u kontakt sa Afganistancima koji su se nalazili u redovima neprijatelja. Imali smo individualne i tajne kontakte sa ljudima koji su obmanjeni od strane neprijatelja, pozvali smo ih na saradnju, ispitali njihove mogućnosti i sposobnosti, i onda preuzeli neophodne korake u vezi s tim. Odradili smo dosta komplikovane i velike infiltracije u neprijateljske redove. Ovaj proces se i dalje odvija veoma uspješno. Pošto je ta metodologija vojna tajna, ne možemo ići u detalje da bi vam objasnili proceduru.
Pitanje: Kakav efekat su infiltrirani napadi mudžahida imali na neprijatelja?
Odgovor: Spomenuli smo ranije da su naši infiltrirani napadi uzdrmali noge neprijatelja. Ovaj rat nije niti će biti kao oni ratovi koje su Amerikanci lahko pobijedili u drugim dijelovima svijeta. Drugačiji narod živi ovdje, pa stoga on njeguje i drugačiju odlučnost. O ishodu ovih napada ste upoznati putem neprijateljskih ili međunarodnih medija. Upravo zbog ovakvih napada neprijatelj je postao frustriran i ne zna kako da se izvuče iz ovog rata koji je sam započeo. Neprijateljski generali ne znaju kakve odluke da donose zbog preovladavajućih okolnosti. Stvarno je neprijatna situacija kada ti vojnici ili policajci, koje su Amerikanci obučavali, finansijski podržavali, organizovali i polagali velike nade u njih, okrenu svoje vlastito oružje, koje su im dali Amerikanci, i ispale metke u američke grudi. In ša Allah, neprijatelj treba da očekuje povećanje broja ovih napada u narednom periodu. Mi smatramo ove napade glavnim izvorom poraza neprijatelja. Vjerovatno ste upoznati da je u nedavnoj prošlosti jedna Afganistanka pucala iz pištolja na visoko rangiranog američkog savjetnika i pri tome ga ubila.
Pitanje: Neprijatelj daje prilično kontradiktorne izjave o povlačenju svojih trupa iz Afganistana. Kabulska administracija je također zbunjena. Da li mislite da je preovladavajuća situacija toliko loša za neprijatelja?
Odgovor: Da, mi predviđamo mnogo lošiju situaciju za neprijatelja. Isto kao što je neprijatelj ušao u našu zemlju, pun uobraženosti i podmuklosti, njegovo povlačenje će biti popraćeno poniženjem i ozloglašenošću. Nije jednostavan i lagan zadatak pobijediti moćnu i hvalisavu zemlju poput Amerike. Situacija u Vijetnamu nije bila ovakva jer je vijetnamski otpor uživao punu opskrbu i podršku tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Naime, Vijetnamci su bili naoružani sovjetskim oružjem koje je na bojnom polju odlično pariralo neprijateljskom oružju. Amerikanci nisu očekivali ovakav razvoj situacije. In ša Allah, savladat će ih sila čije se fizičko prisustvo ne može ni osjetiti. Ne postoji regularna armija, već samo nekoliko prašnjavih i odlučnih mudžahida koji su spremni da se žrtvuju za uzvišene i svete ciljeve. Oni se svojim beznačajnim oružjem uspješno suprostavljaju Americi i njenom sofisticiranom naoružanju. Amerikanci se ne osjećaju prijatno jer su izgubili ponos i aroganciju. Oni su značajno oslabljeni. Njihova ekonomija je u rasulu. Amerikancima je dosadio rat. Njihov dug je dostigao cifru od 16 biliona dolara. Dvanaest miliona Amerikanaca je bez posla. Održane su opsežne javne demonstracije protiv kapitalizma na Wall Streetu. Sve su to posljedice rata u Afganistanu. Ovaj rat će zaista imati razarajuće posljedice na zemlju kao što je Amerika, a u kojoj se sve gleda kroz prizmu materijalizma. Amerikanci su došli u Afganistan sa ‘dubokom’ strategijom. Nisu se nadali ovakvom teškom i komplikovanom ratu jer su imali ogromno povjerenje u svoju visoko razvijenu tehnologiju. Osujećeni u svojim planovima, Amerikanaci su se suočili sa nepredviđenim gubicima. Njihova vojska je izgubila samopuzdanje. Narodne mase niti žele ovaj rat, niti ga mogu više tolerisati. Amerika se suočila sa ekonomskom krizom bez presedana. Sviđalo joj se to ili ne, ona ne može da podnese produženje ovog rata. Iako na jednoj strani Amerika želi da okonča ovaj rat, s druge strane je vatreni pobornik dugoročnih baza u Afganistanu. Međutim, ako mudžahidi nastave sa svojim žestokim napadima, američki san o stalnim bazama se neće ostvariti. A što se tiče administracije u Kabulu, njen opstanak je usko vezan sa američim prisustvom u našoj zemlji.
Pitanje: Ranije su spoljne sile pokretale ogromne i dobro organizovane ofanzive protiv mudžahida u nekim dijelovima Afganistana, a nakon toga bi tvrdile da su mudžahidi potisnuti iz mnogih oblasti. Neprijatelj se u 2012. povukao u odbrambene položaje. Imajući u vidu ovu situaciju, može li se neprijatelj smatrati pobjedonosnim?
Odgovor: Da, u pravu ste. Ranije su Amerikanci izvodili velike operacije pod raznim imenima da bi proširili svoju kontrolu u našoj zemlji. Međutim, situacija se sada promijenila. Oni su u to vrijeme smatrali da će pobijediti rat. Prema njihovim zamislima, narod je trebao da prestane sa podrškom mudžahidima. Oni su to sve bili lijepo zamislili, ali njihovi planovi su se okrenuli protiv njih. Njihove operacije nisu urodile plodom, iako su koristili žestoku propagandu protiv mudžahida. Sve se to negativno odrazilo na njihove finansije. Žestoko su se razočarali. Sada su zabrinuti za svoju bezbjednost i bezbjedan povratak kući. Mudžahidi su uz Allahovu pomoć uspjeli da ukrote svjetsku kolosalnu silu kao što je Amerika i da je dovedu u sadašnje stanje.
Pitanje: Vlasti na Zapadu, posebno one u Americi, se suočavaju sa pitanjem da li su dobili ili izgubili rat u Afganistanu. Potpredsjednik Amerike Džo Biden i general Džon Alen su se suočili sa oštrom kritikom i pitanjima od strane američkog parlamenta. Možete li nam reći razloge zbunjenosti američke vlasti? Gdje će ih odvesti trenutna sitaucija, prema uspjehu ili gubitku?
Odgovor: Po mom mišljenju, sve se svodi na otvoreno priznanje poraza. Visoko rangirani američki generali su nekoliko puta prigovorili medijima zato što pišu o gubitku rata. Ipak, drugi su mišljenja da ako sami ne priznaju poraz, ostat će zabilježeni u historiji kao veliki lažovi iz redova američke nacije. Američki narod je potpuno izgubio povjerenje u svoju vlast. Njena lažna obećanja, koja je dala o ratu u Afganistanu, se nisu ostvarila. Njihova zemlja se suočava sa unutrašnjim haosom zbog ovog rata. Njihovi sinovi i rođaci se ubijaju i bivaju ubijeni svakodnevno. Amerikanci su shvatili da ishod rata u Afganistanu nije pod njihovom kontrolom. Stoga se oni zalažu za častan poraz kako bi se u izvjesnoj mjeri mogao očuvati međunarodni ugled Amerike. Mnogi se još uvijek dvoume da li ovaj poraz treba zvanično priznati ili ne. Ovo je ključni razlog što istaknuti generali daju ostavke. Oni nastoje da ne budu svjedoci američkog poraza. Republikanci su mišljenja da bi trebalo priznati poraz i okončati rat dok su demokrate na vlasti. Bijelci se nadaju da će se poraz proglasiti za vrijeme crnačkog predsjednika. Ostavke generala Dejvida Petreusa i Džona Alena su bili namjerni i dobro odmjereni činovi. Amerikanci trenutno razmišljaju da imenuju crnca na poziciju komandanta svojih snaga u Afganistanu. Na ovaj način bi odgovornost za neuspjeh u ratu u Afganistanu trebala da padne na američke građane druge klase. Sviđalo im se to ili ne, njihov poraz je neminovan.
Islamski Emirat Afganistana
Izvor: Theunjustmedia.com
Prijevod i obrada: Put vjernika
Ključne riječi: {tortags,4246,1}
Moguće povezani članci:
Izjava Islamskog Emirata Afganistana povodom obilježavanja desetogodišnjice američke okupacije Afganistana
Glasnogovornik Islamskog Emirata Afganistana o navodnom ubistvu šejha Usame bin Ladena
Intervju sa glasnogovornikom Islamskog Emirata Afganistana
Ekskluzivni intervju sa Jusufom Ahmedijem, glasnogovornikom Islamskog Emirata Afganistana, o operacijama u Mardžahu