Eran Etzion, bivši zamjenik šefa Izraelskog vijeća za nacionalnu sigurnost, kroz 17 tačaka je sumirao stvarnost Izraela nakon 300 dana rata u Pojasu Gaze.
U procjeni situacije, koju je bivši sigurnosni dužnosnik objavio na platformi X, navodi se sljedeće:
1. Izrael se suočava s ozbiljnom i teškom strateškom situacijom koja je višedimenzionalna: politički, strateški, sigurnosno, pravno, moralno i ekonomski.
2. Jaz između stvarnosti i percepcije stvarnosti među značajnim dijelovima izraelske javnosti, i većinom članova Vlade i koalicije, ogroman je i izuzetno opasan.
3. Premijer Benjamin Netanyahu, koji dobro razumije dimenzije neuspjeha i svjestan je realnosti, odlučio je povećati ulog. Rasplamsava opći regionalni rat, prisiljavajući Iran da se direktno uključi u njega i nada se da će prisiliti Sjedinjene Američke Države da se, također, uključe u taj rat. Međutim, nema sposobnost da oblikuje ishode ovog rata.
4. Američka administracija je došla do tačke historijske slabosti kao rezultat akumuliranja “procesa” i nesretnih okolnosti.
5. Evropa je fokusirana na rat u Ukrajini, rusku prijetnju i prijetnju administracije (bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa).
6. Rusija i Kina prepoznaju priliku da nastave s podrivanjem svjetskog poretka i američke hegemonije, kako kroz rat u Ukrajini, tako i kroz izraelsko-palestinski sukob ili regionalni rat na Bliskom istoku u najgorem mogućem trenutku za Sjedinjene Američke Države.
7. Iran je u veoma dobroj poziciji. Postao je vitalna spona u rusko-kineskoj osovini te dokazao da model “vatrenog prstena” preko opunomoćenika savršeno funkcionira, na što Izrael nema nikakav odgovor. Iranske kontramjere ga mnogo sramote, ali će na to odgovoriti, a to ne mijenja pravila igre na strateškom nivou.
8. Američki pokušaj formiranja antiiranske koalicije već je osujećen, i to kroz ulogu Teherana u napadu 7. oktobra te ulaskom Hezbollaha i Husa u borbu i vođenje uspješnog rata iscrpljivanja protiv Izraela.
9. Istina je da je ovaj savez protiv Irana dobro funkcionirao u “noći projektila” i pokazao svoj potencijal, ali Netanyahuovo odbijanje da prihvati Bidenov plan prije nekoliko mjeseci osujetilo je veliki korak, spriječilo Izrael da postigne historijsko strateško postignuće i iskopao nam duboku rupu iz koje će biti izuzetno teško izaći.
10. Na ivici smo ozbiljnog i nekontroliranog pogoršanja. Kada vladom upravlja očigledno nekompetentna osoba koja namjerno ugrožava nacionalnu sigurnost, to uništava sadašnjost i budućnost svih nas. Samo zato da bi ostao na vlasti i izbjegao pravdu za svoje višestruke zločine i nedjela, prije i poslije 7. oktobra.
11. Čelnici izraelske vojske i sigurnosnih službi su zbunjeni; oni vrlo dobro razumiju situaciju i njenu ozbiljnost, ali se boje zauzeti otvoren stav. Netanyahu je svjestan njihove slabosti i iskorištava to.
12. Recimo to na najoštriji način: u regionalnom ratu, u trenutnom kontekstu i vremenu, Izrael neće pobijediti ni pod kojim okolnostima. Izrael je u većoj opasnosti od bilo kojeg svog neprijatelja, a svakako od koalicije “davilačke omče” kao kolektiva.
Kapacitet apsorpcije kod Husa, Hezbollaha, Libana, a svakako i Irana, mnogo je veći od kapaciteta Izraela. Mala država po svojoj teritoriji i broju stanovnika, moderna, zapadna, do grla je uvučena u rat koji traje 300 dana bez pobjede, ne bi trebala počinjati rat širih razmjera s neprijateljima jačim od Hamasa.
Država od koje svi njeni prijatelji traže da zaustavi rat i postigne dogovor o oslobađanju talaca i prekidu vatre ne bi trebala s prezirom odbacivati te prijedloge, a onda očekivati ogromnu podršku u vidu isporuka oružja i veta u Ujedinjenim narodima. Zaustavljanje rata pod uslovima povoljnim za Izrael neće se dogoditi.
Država čija se ekonomija već suočava s najgorom krizom od 1973. godine ne bi trebala povećavati rizike i opterećivati privredu još jednim, nepodnošljivo teškim teretom. Država čije su rezervne snage iscrpljene i čija je regularna vojska pretrpjela štetu ne bi trebala tu vojsku slati u još teži rat, koji neće moći okončati pod dobrim uslovima.
13. Od svih ekstremista (ratnih huškača) u vladi, medijima, društvenim mrežama i javnosti traži se da odgovore na pitanja: Kakav je konačni realni ishod regionalnog rata na koji podstičete? Kako izgleda sporazum kojim će se okončati rat s Libanom? Kako izgleda sporazum kojim bi se okončao rat s Iranom?
14. Uostalom, nemate uvjerljiv odgovor ni za “dan nakon rata” u Gazi, koja je najjednostavnija, najmanja i najslabija od svih ovih arena…
Istina je da niko od njih nema odgovore, a Izrael ne može sam “savladati” Iran.
Izrael veoma teško može okončati ovaj rat. Za to mu neće trebati samo iransko odobrenje – što će, naravno, doći uz visoku cijenu – već će mu trebati i rusko i kinesko odobrenje. Ove dvije sile nemaju interesa u tome da se skraćuje trajanje rata, upravo suprotno. U njihovom je interesu da to prolongiraju i razotkriju neuspjeh Sjedinjenih Američkih Država koje “nisu u stanju čak ni da obuzdaju Izrael”.
To znači da bi moglo doći do pogoršanja situacije i da Izrael može zapasti u veoma duge mjesece rata nezapamćenog intenziteta.
15. Svi analitičari i medijski radnici trebali su se baviti isključivo tim pitanjem, ali većina njih je u drugom univerzumu. U njemu, Izrael samo treba odlučiti da bude “ofanzivan, čak i ako je cijena visoka”.
Budućnost se čini prilično jasna: beskrajni i uporni ratovi iscrpljivanja između Izraela, Irana i njegovih opunomoćenika.
Ovu mračnu budućnost Naftali Benet naziva “Spartom Bliskog istoka”, Netanyahu “životom na maču”, Smotrich i njegovi rabini “najljepšim danima”, a evangelisti “ratom Goga i Magoga”, nakon kojeg će svi Jevreji ugledati svjetlo i postati kršćani. To je budućnost koju nama spremaju Netanyahu i članovi destruktivne vlade.
16. Dakle, oni koji misle da je ovo “rat bez izbora” i oni koji vjeruju da je cijela ova analiza pogrešna, dobrodošli su da predlože i argumentiraju alternativnu analizu. Od onih koji shvataju ozbiljnost situacije, traži se da je ne trpe, već da se bore protiv onih koji je izazivaju.
17. Kompetentna vlada bi trebala iskoristiti neuspjehe da se okrene Sjedinjenim Američkim Državama, Egiptu, Kataru i cijeloj međunarodnoj zajednici i kaže: zainteresirani smo sada za potpisivanje sporazuma, pomozite nam da dovedemo Hamas za pregovarački sto, pomozite nam da vratimo Gazu i izgradimo efikasnu i pragmatičnu Palestinsku vladu, pomozite nam da izgradimo novi regionalni poredak, zasnovan na Bidenovom planu – svi smo u tome.
