Prilikom povratka iz pohoda Zatur-rika, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zaustavio se s ashabima radi odmora. Svi su bili izuzetno umorni i, kad je nastupila noć, praktično su popadali od umora; a trebalo je čuvati muslimansku vojsku.
Taj su zadatak na sebe preuzeli Abbad b. Bišr i Ammar b. Jasir; njih su dvojica naizmjenično čuvali stražu, a prvi je stražario Abbad. I Ammar je zaspao, pa je Abbad, vidjevši da nema opasnosti po muslimane, stupio u dobrovoljni namaz.
Utom se neki mnogobožac prikrao i pogodio Abbada strijelom. Međutim, ovaj ashab nije prekinuo namaz, samo je iščupao strijelu iz tijela i nastavio klanjati. Uporan, mnogobožac je opet pogodio ashaba; ovaj je i tu strijelu iščupao iz tijela i nastavio klanjati. Sve se ponovilo još jednom, pa je Abbad sad prekinuo recitiranje Kur'ana i otišao na ruku’ (pregibanje u namazu) te rukom probudio Ammara.
Ammar ga je kasnije upitao: “Zašto me nisi odmah probudio?!”
Abbad je odgovorio: “Učio sam suru i nije mi bilo po volji ne završiti je. Ali kad me je mnogobožac uporno gađao, učinio sam ruku’ i probudio te. Tako mi Allaha, bojao sam se za muslimansku vojsku, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mi je da čuvam stražu! Da nije bilo tako, prije bih pristao da budem sasječen, nego što bih prekinuo učenje sure.”
(Kazivanje bilježe Ibn Hišam u Es-Siretun-nebevijja, i Ibn Kajjim el-Dževzijja u Zadul-mead)
Iz knjige El-Džilul-mev'udu bin-nasri vet-temkin (Pobjedonosna generacija)
Autor: Medždi el-Hilali
Obrada i naslov: Put vjernika
