Istinski slijepac nije onaj ko ne vidi na oči. Slijep je onaj čije je srce slijepo:
“Ali, oći nisu slijepe, već srca u grudima.” (El-Hadž, 46)
Allah, dž.š., također veli:
“Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni prihvaćaju.” (Er-Rad, 19)
Zar je onaj koji zna da je džamija bolja od kafića i da je Kur’an bolji od svakojakih časopisa, i da je njegovo učenje bolje od pjevanja pjesama i da je druženje s dobrim ljudima bolje od lošeg društva, poput onog koji ništa od toga ne zna, koji je nepokoran Allahu, dž.š., pa je postao poput onog kojeg pjesnik opisuje:
Bio sam čovjek a služio sam u vojsci lblisovoj ali,
vremenom sam postao vođa pa je lblis bio u vojsci mojoj.
Ovaj čovjek-šejtan veli: “U jednom periodu svoga života povodio sam se za Iblisom i bio sam njemu pokoran tako da sam mu bio veoma blizak, ali sam se nakon toga toliko istaknuo u zlu da se Iblis počeo povoditi za mnom.” Zbog toga se ovakav čovjek naziva čovjekom-šejtanom.
Čovjek-šejtan je osoba koja u zlu pređe svaku granicu, od koje drugi imaju samo štetu. Neki ljudi nanose štetu samo sebi ali, postoje i oni koji pored sebe uništavaju i svoju porodicu, svoje društvo, braću itd. Gdje god da se takvi pojave – uništavaju.
Pokvarenjak će ti donijeti samo nesreću, a s njim će ti doći i gomila šejtana, sa šejtanima grijesi, a s grijesima Allahova, dž.š., srdžba.
(Fragmenti iz djela “Bedemi Allahove zaštite”)
