Kajs bin Hazim jedne prilike posjeti Sulejmana bin Abdul-Melika, pa ga ovaj upita: “Zbog čega mrzimo onaj svijet a volimo dunjaluk?”
Kajs bin Hazim mu odgovori: “Zbog toga što ste ovaj svijet dobro izgradili, a onaj svijet ste upropastili, pa ne želite da se iz ugodnih dvoraca selite u ruševine.”
Istinu je rekao, jer neki ljudi su do perfekcije uredili ovaj svijet, ali su u potpunosti zapostavili ahiret. Neki ljudi ne posjeduju ništa materijalno, ali imaju iskrenu vjeru i odanost prema Allahu, dž.š.
Jedne prilike Hišam bin Abdul-Melik uđe u harem Kabe i ugleda Salima bin Abdullaha, velikog učenjaka i pobožnjaka kako nosi u ruci papuče. Njegov turban, papuče i sva odjeća vrijedile su samo trinaest dirhema.
Halifa koji se nalazio u društvu svojih vezira, zapovjednika i svite, upita ga: “Salime, imaš li neku potrebu, pa da ti je ispunim?”
Salim mu odgovori: “Kako se ne stidiš postavliti mi takvo pitanje u Allahovoj, dž.š., kući?”
Kada je Hišam izašao iz harema Kabe sačekao je Salima i kada je naišao pored njega ponovo ga upita: “Salime, upitao sam te ono dok smo bili u haremu Kabe, pa evo sad smo izašli, imaš li neku potrebu, da pa da ti pomognem?”
Salim ga upita: “Hoćeš li mi ispuniti dunjalučke potrebe ili ahiretske?”
Hišam odgovori: “Dunjalučke potrebe.”
Salim mu reče: “Tako mi Allaha, dž.š., osim kojeg drugog boga nema, nisam molio za dunjaluk Onoga ko ga u potpunosti posjeduje, pa kako onda da ga tražim od siromaha poput tebe?”
Siromah, mislio je da čovjek koji posjeduje milijune, dvorce, i vrtove posjeduje sav svijet. Nije shvatio da istinsko bogatstvo i sreća biva u srcu čovjeka koje je ispunjeno vjerom.
“Uzmite sav imetak, a ostavite moje srce na miru nek’ slobodno bude, jer, ja sam sretniji i bogatiji od vas, pa makar usamljen i bez ičega bio.”
(Fragmenti iz djela “Bedemi Allahove zaštite”)