Hvala Allahu koji je uzdigao islam i muslimane, a ponizio mnogoboštvo i mnogobošce. Neka je mir i blagoslov na vođu mudžahida, velikana svih Poslanika i Vjerovjesnika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem i neka je mir i blagoslov na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.
Ljudi većinom misle da su dio ovog dunjaluka, da pripadaju njemu te su vezani za njega… porodica, imetak… a ne znamo da smo u vozu koji prolazi kroz određene stanice i čija je poslednja stanica ahiret – budući svijet. Ovaj dunjaluk je samo jedna stanica na kojoj stajemo, ali ne pripadamo ovdje.
Svako od nas ima kartu koja ima tri odreska. Stvoreni smo u majčinoj utrobi i tamo boravimo 9 mjeseci, kad izađemo, tj. rodimo se, jedan odrezak se kida, tj. uzima, zatim živimo na dunjaluku određeno vrijeme i kad umremo, drugi dio karte se otkida, ostaje nam još jedan koji će biti otkinut sa karte, kada budemo poslani ili u Džennet ili u Džehennem (ne dao Allah ), i to je posljednja stanica.
Mi ne pripadamo ovdje, mi samo putujemo, prolazimo ovim dunjalukom, zato Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: “Vjernik je na dunjaluku kao putnik”. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, dunjaluk upoređuje to sa čovjekom koji putuje pustinjom i nailazi na jedno drvo pod koje sjeda – hlad – i odmori se na kratko, zatim nastavi dalje. Provedemo nekoliko trenutaka pod tim drvetom i nastavljamo dalje.
Možeš li zaustaviti vrijeme? Vrijeme prolazi, odmiče i uzima svake sekunde dio našeg života koji je nepovratan i niko ga ne može zaustaviti (osim Allaha naravno). Mi ne pripadamo ovdje i moramo vjerovati u to da ne pripadamo ovdje, i treba da se pripremimo za smrt.
Zašto govorimo o Ahiretu…!? Zato što je to dio našeg imana – vjerovanja. Zašto imamo sve ove probleme oko nas…!? Muslimane koji lažu, koji čine zinaluk, uzimaju kamatu, piju…
U jednom od prijašnjih predavanja smo spominjali govor naše majke Aiše, radijallahu anha, koja u nekoliko kratkih rečenica objašnjava, tj. daje nam rješenje za naše probleme, da je Allah prvo objavio ajete o zabrani alkohola. Možemo primijetiti da u mekkanskom periodu nije bilo objavljeno puno ajeta o zabranama, već u Medini, a mekkanaski period je bila priprema za objavu zakona (propisa). Bila je to priprema da se srca napune imanom da bi bila spremna na odricanje a to je spominjanje Ahireta.
Zašto imamo danas ovolike probleme!? Neznanje je jedan dio problema, tj. jedan od razloga ali ne i glavni, jer većina toga se zna, znaju se obaveze, zabrane, i mala djeca čak znaju npr. da je hadždž obaveza, da je alkohol haram itd.
Šta je onda problem? Glavni problem je nedostatak imana (čvrstog ubjeđenja i rad po tome, op.PV.), srca su otvrdla, poput kamena, stijene… A šta ih može smekšati? – prisjećanje na Ahiret. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: “Da vi znate ono što ja znam, malo bi ste se smijali a puno bi ste plakali”.
Alija, radijallahu anhu, kaže: “Kada bih vidio Džennet ne bih ga volio više nego što ga volim, i kada bih vidio Džehennem ne bih ga se bojao više nego što ga se bojim!” Ono što Alija, radijallahu anhu, kaže ovdje je da se njegovo srce već toliko napunilo Ahiretom da sve i kad bi ga vidio, ne bi bilo razlike. On živi na dunjaluku kao da vidi Džennet i Džehennem ispred sebe i to je pravi iman.
Kad srca budu ispunjena imanom, onda su promjene sasvim lahke i normalne.
Amerika je 1930. god. donijela zakon o zabrani alkohola. SubhanAllah to je u ljudskoj fitri, da zna šta je dobro, a šta loše, nema ko ne zna da je alkohol štetan! Američki kongres je izglasao zakon o zabrani alkohola koji su pokušali sprovesti silom. Oko pola miliona ljudi je bilo zatvoreno, milioni i milioni dolara su potrošeni radi uspostavljana tog zakona! Hiljade ljudi je ubijeno radi toga, međutim konzumiranje alkohola nije promijenjeno, tj. ljudi su ga i dalje koristili. Ljudi su ga krišom proizvodili u svojim kućama i uslijed procesa pravljena alkohola, koji je jako štetan, počela se širiti bolest i nakon 4 godine epidemije, vlada Amerike je odlučila da ukine taj zakon jer se nisu mogli nositi s tim problemom. Takozvana najveća sila na svijetu nije bila u stanju da se nosi sa ovim problemom!
Vratimo se 1400 i nešto godina unazad… Džibril, alejhiselam, dostavlja Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, ajete o zabrani alkohola. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, bez ikakve policije, nacionalnog obezbjeđenja, vojske i sl, prenosi poruku, tj. objavu od Allaha Uzvišenog ashabima koji istog momenta prestaju sa pijenjem kad im je bilo dostavljeno.
Enes ibn Malik, radijallahu anhu, kaže: “Služio sam vino nekim ashabima kad su ajeti o zabrani alkohola bili objavljeni pa sam bacio bokal iz ruku, neki od ashaba su držali čaše u rukama koje su pobacali istog trena, neki su već bili uzeli gutljaj u usta pa su ga ispljunuli, a oni koji su već bili popili, to bi povratili.
Opisuje se da su rijeke vina tekle ulicama Medine. Momentalna reakcija… odaziv… dobrovoljno… Kako to da je zakon momentalno bio uspostavljen u Medini a nije mogao biti u Americi? Zbog razlike u imanu, bogobojaznosti. Ashabi su bili pripremljeni za to!
Mi treba da se pripremimo za sprovođenje Allahovih naredbi i zabrana, prisjećanjem na Ahiret!
Kada budemo napuštali ovaj dunjaluk, to će biti poput putovanja u drugu zemlju. Detalji, tj. opis te druge zemlje se ne mogu naći u turističkim brošurama već u Kur'anu i hadisima. Naš avion neće biti iz kompanija poput Lufthanse, ili slično, već iz kompanije “Dženaza”. Nema ograničenja koliko prtljag može biti težak, s nama idu naša djela ma koliko bila teška. Ne plaćamo za višak kofera, tj. dobrih djela, već ona idu s nama bez naplate. Naša odjeća neće biti od tzv. poznatih marki: Pjer Karden, Versaci, Kelvin Klajn itd, već komad bijelog pamučnog platna za svakog. Parfem neće biti “Chanel” ili slično već – kamfor (tipičan miris kojim se mirišu mrtvaci, op. PV.). Za ovo putovanje nam nije potreban pasoš bosanski, američki, njemački, sve što nam treba za ovo putovanje je islam.
Ne trebaju nam vize na 3, na 6 mjeseci ili više, ostaješ tamo zauvijek i jedina viza je la ilahe illallah (Nema boga osim Allaha).
Neće biti stjuardesa već melek Smrti. Na ovom putovanju nema prve ili ekonomske klase, već tabut za svakog! Odredište na ovom putovanju neće biti terminal 1 na aerodromu u Džiddi ili Sarajevu ili Njujorku, odredište je mezar! Čekaonice neće biti lijepo uređene, klimatizirane prostorije sa tepisima, restoranima i sl, već 6 pedalja dubok tamni kabur.
Carinici neće biti službenici “njegova visočanstva ” kralja tog i tog, već službenici Jedinog Allaha: Munkir i Nekir. Jedino kontrolno mjesto će biti da se odredi gdje si zaslužio da ideš, gdje nisu potrebni detektori ili službenici koji pretresaju stvari. Prijelazni “aerodrom” će biti Berzah. Konačno odredište će biti ili vrtovi u kojima rijeke teku ili vječna vatra.
Za ovo putovanje nije potreban novac, besplatno je, neće ti trebati tvoja ušteđevina, tj. nećeš je moći ponijeti. Ovaj let ne može biti “otet” zato se ne brini zbog “terorista”! Hrana i piće neće biti služeni na ovom letu zato ne brini zbog alergija koje imaš ili zbog nekih bolesti, niti da li je hrana halal ili ne!? Ne moraš brinuti hoće li let kasniti, tj. biti odložen, ovaj let je uvijek na vrijeme, polijeće i stiže tačno na vrijeme. Ne mora da brineš o tome da li će let biti zabavan ili dosadan jer ćeš na ovom letu izgubiti svaki osjećaj za užitak.
I da… za ovaj let ne mora da se brineš oko rezervacije… ona je već rezervisana unaprijed, prije nego si bio fetus u majčinoj utrobi. I da… ne moraš da se brineš ko će sjediti pored tebe… ti ćeš biti jedini putnik… pa uživaj dok možeš, tj. AKO MOŽEŠ!!
I još jedna mala napomena: Ovo putovanje dolazi nenajavljeno, pa jesi li spreman!?
Bolje da jesi!!
كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ ۗ وَنَبْلُوكُم بِالشَّرِّ وَالْخَيْرِ فِتْنَةً ۖ وَإِلَيْنَا تُرْجَعُونَ
Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.(El-Enbija, 35)
أَيْنَمَا تَكُونُوا يُدْرِككُّمُ الْمَوْتُ وَلَوْ كُنتُمْ فِي بُرُوجٍ مُّشَيَّدَةٍ
Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bi bili i u visokim kulama. (En-Nisa, 78 )
كَلَّا إِذَا بَلَغَتِ التَّرَاقِيَ
Pazi! Kada duša dopre do ključnih kosti,
وَقِيلَ مَنْ ۜ رَاقٍ
i vikne se: “Ima li vidara?”
وَظَنَّ أَنَّهُ الْفِرَاقُ
i on se uvjeri da je to čas rastanka,
وَالْتَفَّتِ السَّاقُ بِالسَّاقِ
i noga se uz nogu savije,
إِلَىٰ رَبِّكَ يَوْمَئِذٍ الْمَسَاقُ
toga dana će Gospodaru tvome priveden biti. (El-Kijame, 26-30 )
Iz audio predavanja “Ahiret”, šejha El-Avlakija
Obrada i adaptacija: Put vjernika
