Šesta šubha u pogledu propisa o demokratiji: “Nužda dozvoljava zabranjeno”

Popularno na sajtu

Oni koji koriste ovo pravilo kažu da su muslimani u situaciji darure (nužde), u kojoj činjenje nedozvoljenih djela – kao što je učestvovanje na demokratskim izborima – postaje dozvoljeno.1

Što se tiče korištenja ovog pravila, onda čitalac mora znati da ono nije apsolutno. Ne, već postoje izuzeci i uslovljavanja ovog pravila, koje ga čine neprimjenljivim na učešće na demokratskim izborima.


Prvo, postoje stvari koje se ne mogu smatrati nuždom. Zato, čovjek mora biti oprezan da ne primjeni olakšicu ovog pravila na nešto što se čak ne može ni kvalifikovati kao nužda. A poznato je da su nužde od pet osnovnih kategorija: čovjekova vjera, čovjekov život, čovjekov um/razum (tj. duševno stanje), čovjekov rod (porijeklo)/čast i čovjekov novac (imetak).2 Tako čovjeku nije dozvoljeno da počini blud ili da oženi nekoga koga mu je zabranjeno oženiti usljed seksualne strasti, i da onda svoj grijeh opravdava gornjim pravilom. Prema tome, vidimo da samo neke stvari potpadaju pod nuždu i da ne mogu sve stvari biti dozvoljene primjenom ovog pravila.

Drugo, kada dođe do kufra i širka, nema opravdanja učiniti ga zbog darure (nužde). Ovo je stoga što je činjenje kufra ili širka narušavanje jedne od kategorija same darure; čovjekove vjere, kao što je spomenuto. Štaviše, to je kršenje najveće darure od svih – čovjekove vjere. Pa kako čovjek može nastojati da opravdava očuvanje jedne nužde na štetu (račun) druge? Ne, već je jedino vrijeme kada je to dozvoljeno – onda kada je čovjek pod ikrahom (prisilom).3

I kako da gledamo u neke primjere gdje je dozvoljeno učiniti grijeh, zasnovano na legitimnoj (zakonskoj) nuždi, a onda da koristimo to poređenje da dozvolimo činjenje djela kufra ili širka?

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, je rekao:

”Zaista, stvari koje su zabranjene; od njih ima onih od kojih zasigurno šeri'at ništa ne dozvoljava, bilo to zbog nužde ili ne, kao što su širk, el-fevahiš (razvratne stvari), govor o Allahu bez znanja i bespravno tlačenje (zulum). Ovo su četiri stvari spomenute u riječima Uzvišenog Allaha: ”Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate’.”4 Tako, ove stvari su bile zabranjene u svim šeri'atima (vjerozakonima). Pored toga, Allah je poslao sve poslanike da ih zabrane i On nije dozvolio ništa od njih, ni u kojoj situaciji. Zbog ovoga je ovaj ajet objavljen u ovoj mekkanskoj suri (tj. na samom početku Objave).5

Šejh ‘Ali el-Hudajr navodi da je šejh Hamed bin ‘Atiq rekao:

„’On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije.’6 Tako je uslovljeno, dok nužda postoji, da onaj koji to jede – čini to bez dobrovoljne nepokornosti i prijestupa (grijeha). A razlika između ta dva stanja (tj. između prisile i nužde) nije sakrivena (tj. poznata je i jasna).”

I on (Ibn ‘Atiq) je rekao:

”Pa ima li u dozvoli strvine za onoga koji je u nuždi – ičega što ukazuje na dozvoljenost dobrovoljnog riddeta (otpadništva)?! I da li je ovo poređenje ikako poput poređenja sa time da čovjek oženi svoju sestru ili kćerku, zasnovano na dozvoljenosti slobodnome da oženi robinju, kada se boji bluda i nemogućnosti  (da oženi slobodnu ženu)? Tako je ova šubha i zabluda teža (gora) od poređenja onih koji su rekli: ‘Trgovina je isto što i kamata’78

I šejh ‘Ali el-Hudajr je nastavio:

”I mi kažemo: Postoji li u dozvoljenosti strvine za onoga koji je u nuždi – išta da ukaže na dozvoljenost dobrovoljnog ulaska u vijeća širka, udružujući se sa sekularistima i tagutski orijentisanim vladama, upotrebom argumenta ‘korist za da'wu’ ?!”9

Iz knjige „Šubhe u pogledu propisa o demokratiji“
Autor: At-Tibyan Publications
Obrada: Put vjernika

Fusnote:

 

1. A iz gore spomenutog navoda autora članka ”Glasati ili ne glasati” izgleda da on priznaje da ovo u osnovi nije dozvoljeno; međutim, izgleda da je on to smatrao nuždom, među ostalim stvarima, pa to dozvolio, kada je rekao:

”Neko može upitati: ‘A šta ako se šeri'at ne primjenjuje, šta ćemo onda činiti? Imamo li ikakvu drugu opciju, pored onoga što je pred nama?”’

A autor članka ”Zašto i za koga glasati?” izgleda da se složio, kada je rekao:

”…muslimani moraju nastojati da ostvare neophodna sredstva koja im omogućuju da postignu ovaj cilj.”

2. Vidi ”Fethul-bari”, 1. tom, 179. str.
3. A mi ćemo prokomentarisati ovo u okviru sljedećeg pravila, inšaAllah
4. Sura el-E'raf, 33. ajet
5. ”Medžmu'ul-fetawa”, 14. tom, 470. i 471. str.
6. Sura el-Beqara, 173. ajet
7. Sura el-Beqara, 275. ajet
8. ”Hidajet et-tariq”, 151. str.
9. ”El-džem'u wet-tedžrid fi šerhi kitab et-tewhid”, 121. str.

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

%d bloggers like this: