Svjedoci smo da su se nevjernici i dokazani neprijatelji islama u zadnje vrijeme okomili na hidžab – jedan od najprepoznatljivijih simbola islama i čuvara čednosti muslimanke i islamskog društva. Kako bi bili uvjerljiviji, nevjernici su, kao i mnogo puta do sada, angažirali svoje agente sa muslimanskim imenima, kao i dokazane munafike i pozivače na vratima Džehennema.
Mnogi globalni mediji su objavili članak u kome se navodi da hidžab nije obaveza muslimanki, da je hidžab naređen samo ženama Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a da ostale muslimanke mogu same da biraju da li će nositi hidžab ili ne, jer ih Šerijat po njima na to ne obavezuje.
Pored pomenute šubhe, u zadnje vrijeme su po pitanju islamskih propisa za žene pokrenute i druge šubhe (sumnje) od strane onih koji se svim snagama trude da utrnu Allahovo svjetlo.
Jedan od najljepših odgovora na šubhe u pogledu propisa vezanih za žene dao je poznati jordanski daija dr. Ijad el-Kunejbi, čiji članak čitate ispod.
O kontroverzi oko [seksualnog] uznemiravanja i teberudža (zabranjenog izlaganja onoga što islam naređuje da bude pokriveno)
Prvo, ispravan hidžab (islamski način odjevanja za muslimanke) je jedno od sredstava zaštite žene od [seksualnog] uznemiravanja. Ovo je kur'anska činjenica, kao što kaže Allah Uzvišeni:
O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se (tj. zaklonite se u potpunosti osim očiju ili jednog oka kako bi vidjele put, op. šejha Kunejbija). Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i Milostiv je. (Sura El-Ahzāb 33:59)
Dakle, nošenje odgovarajuće islamske odjeće čini žene sklonijima prepoznavanju kao slobodne, čedne vjernice; pa im nijedan licemjer, osoba zlobnog srca, niti osoba sa slabim imanom (vjerom) neće naštetiti ili ih maltretirati.
Ovaj ajet je jasan tekst u ovom spornom pitanju.
Ako je Allah nešto naredio, onda se svako drugo mišljenje zanemaruje. Nakon Allahove naredbe, musliman ne smije čekati neko istraživanje sa istoka ili zapada koje je zaprljano željama, izvrtanjem znanja i greškama.
Drugo: Nama kao muslimanima, najveći motiv u životu je: Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta. (Sura El-Ahzāb 33:36)
Naši životi se vrte oko poslušnosti Allahu Svemogućem. I moramo biti oprezni kako ne bismo nepromišljeno učinili da čovjek i njegove želje postanu fokus/središte života!
Stoga, vidjet ćete da kada god želimo ljude pozvati da slijede određeni islamski propis ili da se pridržavaju određene islamske naredbe; mi bismo ih iz svjetovne perspektive ohrabrili da im ova naredba/propis donosi ovozemaljsku korist ili da štiti njihova ljudska prava! Zatim se trudimo da pronađemo studije i statistike koji podržavaju naš poziv. Kao da izjava „Allah nam je to naredio“ nije dovoljna.
Musliman na božansku zapovijed reagira najprije iz pokornosti Allahu, vjerujući da mu ovaj čin pokornosti donosi dobrobit i ovozemaljskog života i ahireta, i ne čeka statistike niti svoju poslušnost uslovljava dokazom da će mu ovaj čin poslušnosti biti u interesu.
Vjernica je iznad toga da svoju žensku ljepotu koristi u nepokornosti Allahu.
Vjernik se stidi toga da ga Allah vidi dok gleda u haram (nešto zabranjeno), govori haram ili dok pruža ruku prema haramu.
Vjernik i vjernica znaju da je Allah za njih propisao ono što čini njihov međusobni odnos zasnovan na saradnji u dobročinstvu, pobožnosti i međusobnom potpomaganju u vjeri: “A vjernici i vjernice prijatelji (pomagači, zaštitnici) su jedni drugima: traže (od ljudi) da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju…” (sura Et-Tevba 9:71)
I iz pobožnosti, oboje se suzdržavaju od djela koja bi mogla širiti stanje nekontrolirane požude u društvu; što im ne bi povećalo ništa osim zlobu, niti bi povećalo njihovom ummetu (naciji) išta osim poniženje te učinilo dva spola kaznom jednih za druge, čineći ih oboje ometenim i odvraćenim od svrhe zbog koje su stvoreni.
I oni oboje znaju kako ih je šejtan zaveo prvi put “skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao!” (sura El-‘Arāf 7:27)
Treće: Nije nužno da će samo žena koja se oblači na zabranjeni način platiti cijenu za ovo stanje nekontrolirane požude koja se odvija u društvima; nego i žena koja se pokrila bi mogla postati žrtva.
Brod je jedan a pukotina na njemu uzrokuje da se svi ukrcani utope.
Četvrto: Moja sestro koja se oblačiš na zabranjeni način – i mi to mislimo; iako je teberudž (zabranjeno izlaganje onoga što islam naređuje da bude pokriveno) sam po sebi grijeh, on ne prekida bratstvo vjere – pazi da te šejtan postepeno ne namami da budeš pod “zastavom teberudža”; pa da ga braniš, smatrajući da je to stvar „lične slobode“, i da ga opravdavaš obrazloženjem da „to nema nikakve veze sa maltretiranjem“.
Korak po korak smjestićeš se pod ovu zastavu, i ona će postati dio tvog identiteta. Povući će te ka tome da teberudž smatraš halalom (dozvoljenim) i da ga braniš iako si ranije to priznala kao grijeh.
Tada ćeš se naći u neželjenoj, pokvarenoj grupi ljudi koja ne cijeni Allahovo veličanstvo niti poštuje Njegove propise.
Kao muslimanka, ti si zadovoljna Allahom kao svojim Gospodarom. Pa pogledaj u svoj grijeh i smatraj ga takvim, mrzi ga, odvoji se od njega i zamoli Allaha Svemogućeg da ti pomogne da ga prevaziđeš, tako da bi se On milostivo okrenuo prema tebi i podario ti uspjeh pokajanja:
“A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su djela dobra s drugim, koja su hrđava, izmiješali, njima će, može biti, Allah oprostiti – jer Allah prašta i Samilostan je.” (sura Et-Tevba 9:102)
Napisao: dr. Ijad el-Kunejbi
Prijevod: Istikamet
Uvod i naslov: Put vjernika
