Muhammed b. el-Husejn kaže: Znajte, Allah se nama i vama smilovao, da su muslimanski učenjaci zastupali sljedeće: iman je obavezan svim stvorenjima i on predstavlja potvrdu srcem jezikom, te djelovanje tjelesnim udovima.
Zatim, znajte da nije dovoljna spoznaja srcem i potvrda, osim da im se doda vjerovanje jezikom, koje se ogleda u izgovoru. Nije dovoljna sama spoznaja srcem i govor jezikom sve dok se ne bude djelovalo tjelesnim udovima. Kada se upotpune ove tri odlike, čovjek biva vjernik.
Na to nam ukazuju Kur'an i Sunnet, te govor učenjaka muslimana. Allahov, azze ve dželle, govor u suri El-Maide srce obavezuje vjerovanjem:
“O Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore: ‘Vjerujemo!’ a srcem ne vjeruju … “,
sve do riječi:
“To su oni čija srca Allah ne želi da očisti.“ (El-Maide, 41)
“Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.“ (En-Nahl, 106)
Uzvišeni kaže:
“Neki beduini govore: ‘Mi vjerujemo!’ Reci: ‘Vi ne vjerujete, ali recite Mi se pokoravamo! Jer u srca vaša prava vjera još nije ušla.“ (El-Hudžurat, 14)
Ovo ti ukazuje da je iman u srcu, a on predstavlja potvrdu i spoznaju. Govor neće vrijediti dok srce ne bude potvrđivalo ono što jezik izgovara uz djelovanje. Dobro znajte to. Naredba vjerovanja jezikom je sadržana u riječima Allaha, azze ve dželle, u suri El-Bekare:
“Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo. Pa, ako budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadžije.“ (El-Bekare, 136-137)
Uzvišeni u suri Ali Imran govori:
“Reci: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu…“ (Ali Imran, 84)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne budu govorili: ‘Nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik.'”1
Ovaj iman izgovaranjem jezikom je stroga obaveza. Iman koji je naređen tjelesnim udovima je potvrda onoga u što srce vjeruje i što jezik izgovara. Allahove, azze ve dželle, riječi su:
“O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite.” (El-Hadždž, 77)
Uzvišeni na više mjesta u Kur'anu kaže:
“l klanjajte namaz i dajite zekat…” (El-Bekare, 43)
Primjer za ovo je obaveznost posta za cijelo tijelo, te obaveza džihada tijelom i svim tjelesnim udovima. Djela, Allah vam se smilovao, tjelesnim udovima su potvrda imana srcem i jezikom. Ko ne potvrdi iman djelovanjem tjelesnih udova poput: tahareta (čišćenja za namaz), namaza, zekata, posta, hadža, džihada i sl., te se zadovolji samo spoznajom i govorom – nije vjernik. Njegova spoznaja i govor mu neće koristiti, a ostavljanje djela je dokaz nijekanja njegova imana. Djelovanje po onome što smo spomenuli je njegova potvrda imana. Allahu pripada uputa!
Allah, azze ve dželle, Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
“A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” (En-Nahi, 44)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je pojasnio ummetu obrede vjere, tj. da su određenog opisa, i to u mnogim hadisima. Allah, azze ve dželle, je u Svojoj Knjizi rekao i pojasnio na više mjesta da nema imana bez djela. To je pojasnio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasuprot onome što zastupaju murdžije s kojima se šejtan poigrava.
Iz djela “Knjiga Šerijata”
Autor: Imam Ebu-Bekr Muhammed b. el-Husejn b. Abdullah el-Adžurri eš-Šafi'i
Fusnota:
1 Bilježi El-Buhari (br.25); Muslim (br.20, 21 i 22) i drugi. Ovaj hadis je mutevatir. (Prenosi ga toliko prenosilaca da je nemoguće posumnjati u njegovu ispravnost.)
