Internet predstavlja najveće dostignuće u svijetu informacija, te pogodno tlo za provjeru imana, odgoja, pa i samog razuma.
Vrata dobra su na njemu širom otvorena, međutim i zlo je predstavljeno na razne načine, tako da je onaj koji koristi internet u stanju da govori ono što želi, da pusti svoj pogled da gleda kamo želi, da mu ruka dohvata ono za čim žudi; tako da nema nikog ko bi ga kontrolisao, opomenuo, niti zaustavio kod određene granice.
Pa ako se uzdigne i udostoji, pogleda u posljedice i imadne na umu da ga njegov Gospodar nadgleda, a i meleki koji su zaduženi da svjedoče o njemu, bit će sretan i uspjeti, te preći preko te poteškoće.
A ako bi zanemario svoju dušu, počeo naginjati tamo gdje strast naginje, te izostane kod njega djelovanje imana u praksi i osjećaj bogobojaznosti, u tom slučaju bi bio na rubu toga da ostane u blatu prezrenih, da mu se to razbije o glavu, te da mu nakon toga ne preostaje ništa drugo do poniženje, mrtvilo čestitosti, izgubljenost i bijeda.
Stvari koje pomažu u uspjehu pri iskušenjima interneta:
- Ispravno korištenje interneta
- Oprez od slijeđenja šejtanovih koraka
- Određivanje posebnog vremena i striktnih ciljeva
- Sagledavanje posljedica
- Izbjegavanje zavodljivih stvari
- Čuvanje pogleda
- Provjeravanje
- Opreznost pri iznošenju stavova
- Umjerenost u prezentiranju
- Važnost svijesti o Allahovom nadzoru
- Učestvovanje u pružanju onog sto je korisno i od pomoći
- Opominjanje na loše stvari.
Stvari koje pomažu u uspjehu pri iskušenjima interneta
Postoje stvari koje su pomoć u savladavanju iskušenja interneta i njegovih propasti, od tih stvari su:
Ispravno korištenje interneta
Na svakom razumnom je da koristi internet na najljepši način i ne treba da ima višak samopouzdanja, te tako sebe dovede u iskušenje iz kojega će kasnije teško moći da se izvuče.
Lijepo bi bilo da svaki onaj koji želi da uzme učešća na internetu, da priloži komentar ili nešto slično tome da prvo sagleda korist onog što prilaže, da se pripazi da ne uznemirava vjernike i širi nered među njima, da se suzdrži govora rekla–kazala, da ne pobuđuje tenzije i sumnje, te ne bude uzrok huškanja jednih ljudi protiv drugih.
A ako bi želio neki govor da nadopuni ili odgovori na nešto, to treba da bude zasnovano na znanju, pravednosti, milosti, odgoju i uzvišenom načinu izražavanja.
Ako sudjeluje u nečemu onda neka to čini pod svojim jasnim imenom, međutim ako bi osjećao strah za sebe zbog navođenja imena ili želi da mu djelo ostane iskrenije, onda neka se pripazi da ne piše stvari koje nisu dozvoljene niti priliče, te neka se prisjeti svoga stajanja pred Allahom na danu kada će tajne na vidjelo izaći.
Oprez od slijeđenja šejtanovih stopa
Takođe, onaj koji je obdaren razumom treba da se pripazi slijeđenja šejtanovih stopa; jer on postavlja zamke sinovima Ademovim i čeka ih na svim putevima; jer im je on neprijatelj koji ulaže sav trud ne bi li ih u zabludu odveo.
Gospodar naš, Slavljen i Uzvišen neka je On, rekao je na više mjesta u Plemenitom Kurʹanu: …i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni.
Pa onaj koji razuma ima nema nikada povjerenje u svog neprijatelja, ne baca se u šake iskušenjima, te nema višak samopouzdanja bez obzira do kojeg stepena došao u razumu, vjeri ili znanju.
Stoga ga vidimo da ne prilazi iskušenjima i ne izlaže im se, a kada ga zadesi kakvo iskušenje nađe pomoć nad njim i osjeti Allahovu blagost prema sebi.
A ako bi imao previše samopouzdanja i pohitao ka fitni – bio bi prepušten samom sebi i uzdigla bi se od njega blagost.
Imamo primjer Jusufa, alejhisselam, nije se izlagao iskušenju, naprotiv ono je našlo njega. Uprkos tome nije se uzdao u svoj iman, znanje, to što je plemenita roda, nego je pobjegao od fitne, utjecao se Allahu od zla fitne, i priznao da ako Allah ne otkloni spletke žena od njega, mogao bi posrnuti za njima i postati od neznalica.
Pa kada je njegovo stanje bilo ovako, zadesi ga blagost i nađe pomoć u ovoj velikoj kušnji.
Određivanje posebnog vremena i striktnih ciljeva
Ono što pomaže u nadvladavanju ovakvih iskušenja jeste da čovjek sebi odredi posebno vrijeme i posao koji treba završiti, te da sebi postavi jasan cilj na osnovu kojeg će raditi na internetu.
A ako bi se desilo da se prepusti razgledanju stranica, odlazeći sa stranice na stranicu bez jasnog cilja i odredišta, izgubit će dragocjeno vrijeme i neće se mnogo okoristiti, niti će biti od koristiti.
[…]
Opreznost pri iznošenju stavova
Ono što priliči razumnom čovjeku jeste da ne požuruje u iznošenju svog stava o svakoj stvari, te da ne govori o svemu što zna, nego da vodi računa o koristi; tako da ne treba da daje svoje mišljenje o svakoj maloj ili velikoj stvari, i ne mora da priča o svakoj novoj stvari; stoga što možda nije načinio ispravnu sliku o toj stvari, ili je možda izvršio pogrešnu pretpostavku i uzeo neispravan stav, a Arapi su još od davnina u narodnoj izreci rekli: „Greška je opskrba brzopletih.“
Za razliku od toga, ako bi zastao i razmislio, to bi bilo bliže zdravom i čistom razmišljanju i sazrijevanju mišljenja i bliže je tome da takav bude sačuvan od greške.
Arapi su pohvalno govorili o onom koji pomno razmatra stvari, razmišlja, sagleda stvari i s vana i iznutra, pa su rekli o njemu: „Zaista je takav spretan i okretan.“
Naprotiv, nije ni od mudrosti da čovjek iznese svoj stav u svemu što poznaje, čak ako je i razmislio o toj stvari i pogodio istinu; pa nije svako mišljenje za razglasiti, niti sve ono što se zna za kazati.
Naprotiv, mudrost nalaže da čovjek sačuva svoje mišljenje osim ako to situacija zahtijeva, i proizilazi iz mudrosti i koristi, te da to učini savjetujući se, posebno ako se radi o krupnim stvarima.
Odmjeri govor prije no prozboriš, jer
govornik ukazuje na razum ili mahanu.
Jedan od mudrih je rekao: „Zaista u početku govora je iskušenje koje zadivljuje i začuđujuća žurba; pa kada se um smiri, te počne trezveno razmišljati i kada se duša dovede u red – onda neka ponovo sagleda stvari i neka radost njegova u dobrom djelu bude jednaka žalosti njegovoj pri pogreški.“
Ibn Hibban, Allah mu se smilovao, je rekao: „Blag gotovo da je nedostižan, kao što onaj koji požuruje nikada ne stigne, pa tako i onaj koji prešuti gotovo nikada ne zažali, a onaj koji prozbori gotovo nikada da se ne sačuva. Onaj koji požuruje govori prije nego li spozna stvari, odgovara na pitanja prije nego razumije, zahvaljuje mu se prije nego ga provjerimo, a zatim bude pokuđen nakon pohvale; čvrsto odluči prije nego i razmisli, a uradi prije nego li i odluči.
Onoga koji požuruje stvari prati žalost i napušta ga spokoj, a Arapi su davali nadimak brzopletosti: „Majka žalosti“.
Prenosi se lancem prenosilaca od Omera ibn Habiba da je rekao: „Rečeno je: ’Ne postoji onaj ko požuruje da je uspio, niti srdit da je srećan bio, niti dokolica koji nečemu jarko teži, niti plemenit koji je zavidan, niti gramziv koji je bogat, niti dosadnjaković koji prijatelje ima.“…
Umjerenost u prezentiranju
Ono što priliči razumnom jeste da bude pravedan kada nešto izlaže, da bude oprezan od pretjerivanja i uveličavanja stvari, jer stvarnost se gubi između pretjerivanja i preuveličavanja na jednoj strani, i umanjivanja i zanemarivanja na drugoj strani. Arapi su rekli u jednoj od poslovica: „Najbolji od ljudi je onaj ko je umjeren.“
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Izvor: Internet: ispit za iman, odgoj i razum
Izvor prijevoda:http://trebasilma.blogspot.com/
