Prenosi se od Enesa ibn Malika, Allah bio njime zadovoljan, da je Allahov Poslanik, alejhi selam, rekao: „Doći će ljudima vrijeme u kome će onaj koji se bude pridržavao za vjeru biti kao onaj koji drži žar u ruci.“ (Bilježi ga Tirmizi)
U ovom hadisu se nalazi vijest i uputstvo.
– Što se tiče vijesti, Poslanik, alejhi selam, nas obavještava da će se pri kraju dunjaluka smanjiti dobro i njegovi uzroci, a povećati se zlo i njegovi uzroci. Tada će oni koji se budu pridržavali vjere biti manjina. Ta manjina će biti u vrlo teškom stanju, kao što je stanje onoga koji čuva žar u ruci. Takvo teško stanje će biti zbog snage protivnika, mnoštva fitni – fitni sumnjivih stvari, sumnji i bezvjerstva, zatim fitni strasti i usmjeravanja ljudi ka dunjaluku i njihova briga za njim; te zbog slabosti imana i njegovih pomagača. Oni koji se budu pridržavali vjere u tom vremenu biće najbolja stvorenja i na najvećem stepenu kod Allaha.
– Što se tiče uputstva, to je Poslanikovo, alejhi selam, uputstvo njegovom narodu da naviknu i ojačaju svoje duše na takvom stanju i da znaju da se ono mora desiti. A onaj ko pređe te prepreke i strpi se na svojoj vjeri i imanu, imaće najveće stepene kod Allaha. Takvog vjernika će Allah pomoći za ono što on voli i sa čim je zadovoljan. A pomoć je shodno teškoći.
Ovo naše vrijeme odgovara ovom hadisu Allahova Poslanika, alejhi selam. Od islama nije ostalo osim njegovo ime, a od Kur’ana nije ostalo osim njegovo slovo. U ovom našem vremenu nalazimo slab iman, razjedinjena srca, razjedinjene vlasti, neprijateljstvo i mržnju koji su udaljili muslimane jedne od drugih…
Nalazimo vanjske i unutarnje neprijatelje koji rade i javno i tajno na uništenju vjere; propagande koje pozivaju ka uništenju morala, i druge stvari. Ljudi su pohrlili ka dunjalučkim ukrasima, do te mjere da im je Dunjaluk postao najveći cilj i najveća briga – za njega se srde i zbog njega su zadovoljni, a sa druge strane pozivaju ka malom zalaganju po pitanju Ahireta.
Nema sumnje da sve ovo potvrđuje ovaj hadis Poslanika, alejhi selam, i njegovu istinitost.
Ali i pored toga, vjernik ne gubi nadu u Allahovu milost, već je u svakom trenutku njegovo srce okrenuto ka Onom koji daje uzroke, ka Plemenitom i Onom Koji mnogo daruje .Tada mu izlaz iz teške situacije i Allahovo obećanje koje on neće prekršiti bivaju ispred očiju, a i to da će Allah nakon teškog dati lako i da je olakšica sa teškoćom.
Pravi vjernik je onaj koji u ovakvom teškom stanju izgovara „Nema moći niti snage osim sa Allahom“, i „Dovoljan nam je Allah i divan je on Zaštitnik, na Allaha se oslanjam, Allahu moj tebi pripada hvala i tebi se žalim, Ti si Pomoćnik i Onaj koji izbavljuje iz teške situacije, nema moći niti snage osim sa Allahom Uzvišenim i Velikim.“
Pored ovoga, vjernik se shodno njegovoj moći trudi da savjetuje i poziva ljude ka Allahu, i ako ne bude bilo mnogo, biva zadovoljnim sa malim, te otklanja zlo onoliko koliko bude mogao.
(Put vjernika)
