Izrael je po prvi put u paklu u kojem već decenijama žive palestinski građani. Vrtoglavom brzinom Izraelci ulaze u stvarnost poznatu svakom palestinskom djetetu.
Čak su i pojmovi i termini pozajmljeni iz rječnika okupacije: Izrael se sprema za blokadu, vojska upravlja hotelima, Šin Bet telefonima, granična policija kontrolnim punktovima. Nije slučajno da je Amos Harel, inače vojni analitičar Haaretza, dobio zadatak da prati epidemiju korona virusa. Još dan dva i Tel Aviv će ličiti na Dženin, a Izrael na pojas Gaze. Ono što je tamo životna rutina ovdje će postati zastrašujuća distopija.
Razlika je u tome što je ovo za nas kraj sveta, a za njih lakša verzija blokade, bez obzira na strahote epidemije koja prijeti svima. Sličnosti blokade zbog epidemije sa okupacijom su zaista velike. Prvo, sama situacija blokade. Granice su zatvorene, niko ne izlazi iz zemlje i niko ne ulazi u nju. U Gazi je tako posljednjih četrnaest godina bez prestanka. Mladi ljudi tamo nisu vidjeli putnički avion, čak ni na nebu, a mnogi odrasli nikada nisu bili na aerodromskom terminalu, a kamoli na odmoru u inostranstvu. Izraelcima je život bez aerodroma Ben Gurion nepodnošljiv. Stanovnici Gaze ni ne znaju šta je to putovati u inostranstvo. Gde je to? Kako to izgleda?
Uskoro će Pesah i djeca i roditelji će se razočarati: biće to praznik bez turističkih tura, bez posjete tržnom centru, bez plovidbe kruzerom, bez odlaska u Diznilend, bez kupovine u djuti fri šopovima. U Gazi ne znaju značenje tih reči. Zamislite policijski čas koji traje mjesecima u kontinuitetu kao za vrijeme Intifade. Zamislite policijski čas sa mnogo više djece i manje stambenog prostora. Zamislite policijski čas sa tenkovima punim mržnje na ulicama.
Zamislite pripadnike granične policije koji patroliraju ulicama, provjeravaju dokumenta i podižu kontrolne punktove. U Izraelu će se oni ponašati kao milosrdne sestre nasuprot barbarskom ponašanju na okupiranim teritorijama. I pored toga nama će biti teško da to podnosimo. Koliko je lakše kada je policajac tvoj sunarodnik, iz države koja je tvoja država. Koliko je teže i koliko više uznemirava kada je to stranac, uljez i okupator. Sada ćemo osjetiti dio toga.
Osjetićemo i ukus izgubljenog vremena, palestinskog vremena. Palestinci izlaze iz kuća i ne znaju kada će i da li stići do svog cilja. Oni studiraju i ne znaju kada će njihov univerzitet biti zatvoren i na koliko. Pokušavaju da stignu na posao i ne uspijevaju.
I ekonomska situacija će postati nalik njihovoj. Već je otpušteno sto hiljada ljudi, koji su izgubili svoja radna mjesta, svoje firme, svoj svijet. Makar na trenutak će im se učiniti da nemaju budućnost, da gube i sadašnjost, da padaju u ponor. Kako će platiti račune i hraniti djecu? Pod okupacijom sve ovo je svakodnevna rutina. To je stvarnost koju Palestinci žive već decenijama. Sjediti besposlen kod kuće, udarati glavom o zid – tako se živi na okupiranim teritorijama.
Šin Bet će koristiti „digitalna sredstva“ u praćenju ponašanja izraelskih građana? Molim vas ne zasmijavajte Palestince. To je najprijatniji i najhumaniji dio ponašanja pripadnika Šin Beta prema njima: da ih samo prisluškuju i prate, a ne da ih ispituju, ucjenjuju i muče. Na okupiranim teritorijama Šin Bet zna sve i na svakom mjestu djeluje bez ikakvih zakonskih ograničenja. Primjedbe na zadiranje u privatnost pojedinaca mogu samo da zabave Palestince. Kao i slika oficira teritorijalne odbrane koji upravljaju hotelom. Koliko hotela je vojska preuzela na okupiranim teritorijama?
Naravno, ima i razlika: čak i na vrhuncu epidemije korona virusa, Izraelci neće biti ponižavani i neće biti tučeni pred svojom djecom ili roditeljima. Niko im neće upadati u kuće svake noći, zbog lažnih dojava praćenih brutalnim pretragama, niko ih neće kidnapovati iz kreveta. Čak i u najgoroj distopiji nema snajperiste koji će pucati u koljena protestanata. Naše kuće neće biti bombardovane, a naša polja neće biti prskana pesticidom. To je samo privremena blokada, sa prisluškivanjem od strane Šin Beta i patroliranjem granične policije. To je san svakog Palestinca, njihova vizija boljeg života.
Napisao: Gideon Levy
Izvor: Peščanik.net, 26.03.2020.
Izvor originalnog teksta na hebrejsom: Haaretz, 19.03.2020.
