Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:
„Ko god živi životom beduina, postane surov; ko kod sebe zaokupi lovom, postane nehajan, i ko god posjećuje vladare – pada u fitnu.” (Prenosi Ebu Davud, Tirmizi, Nasai, Bejheki i drugi)
Na čovjeka utiču njegova okolina i djela. Stoga, islam nas uči koja djela treba obaviti, a koja ostaviti; također nas uči u kakvom okruženju treba da živimo, kakvi ljudi treba da nas okružuju.
Profesija koju čovjek izabere utiče na njegovu ličnost. Karakterne osobine koje čovjek stekne radom na polju medicine su različite od karakternih osobina koje čovjek stekne radom na polju informacionih tehnologija.
Neke profesije učine ljude grubima, dok ih druge čine nježnima. U nekim profesijama je uljudnost neophodna za uspjeh, dok je u drugima na snazi kleveta i neučtivost. Čak i u istoj profesiji se mogu naći razlike. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi wa sellem, kaže da su pastiri koza i ovaca milostivi, dok su pastiti kamila ponosni.
U gore citiranom hadisu, Rasulullah, sallAllahu alejhi we sellem, spominje tri djela i njihovo djelovanje na osobu koja ih čini.
Prvo djelo je beduinski (nomadski) način života. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže da beduinski način života čini osobu surovom i okrutnog srca. Teškoća života u pustinji i surovo okruženje zahtjevaju da se kod čovjeka razvijaju osobine koje su pogodne za njegovo preživljavanje u takvim uvjetima.
Drugo djelo je lov. Umeće lovca da prepozna „igru” divljači i želja za pobjedom protiv vještina divljači da ga prevari, sakrije se i pobjegne od njega, uzbuđujući su za lovca i mogu da izazovu ovisnost. To može dovesti osobu do toga da zapusti odgovornosti koje ima i da popusti u njegovoj vjeri; zato Resulullah kaže da lovci postaju nehajni.
Treće djelo je posjećivanje vladara. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi wa sellem, kaže da osoba koja posjećuje vladare pada u fitnu1. U komentaru sunena Ebu Davuda, Avn el-Mabud kaže da riječi „padanje u fitnu” ovdje znače gubljenje vjere.
U Tuhfatul-Ehusi, komentaru Tirmizijevog Sunena, stoji da je onaj ko posjećuje vladara i laska mu, pao u fitnu, ali onaj ko ga posjeti i ne laska mu, nego ga savjetuje i naređuje mu da čini dobro i da ostavi zlo, onda njegova posjeta vladaru postaje veliki džihad.
Ovaj hadis se odnosi na vladare koji su muslimani, ali su pali u griješenje i potlačenost. Pa šta da kažemo o učenjacima koji posjećuju današnje vladare koji su ostavili sve temelje islama? Ako hadis kaže da osoba gubi svoju vjeru posjećujući vladara tlačitelja, šta će se desiti sa vjerom onih učenjaka koji posjećuju propagatore otpadništva i zaštitnike neprijatelja ummeta?
Ulazak u svijet vladara je fitna. Njihov svijet je blještav i primamljiv za učenjake koji dolaze iz zdrave sredine. Okolina učenjaka je iskrena i otvorena, i ne priprema ih na ono sa čime se susreću u svijetu izvitoperenosti i laži vladara.
Vladari prevare učenjake sa svojim riječima i obećanjima i pridobiju njihovu naklonost lijepim ophođenjem i poklonima. Zar Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ne kaže: „Darujte se međusobno, voljet ćete se”?
Zapravo, u srcima nekih od ovih učenjaka se pojavila ljubav prema vladarima, kao što se u srcima Benu Israela (naroda Izraela) pojavila ljubav prema teletu (kojeg su počeli obožavati, op.prev.).
Vladari su namamili mnoge učenjake u svoje zamke i mobilizirali ih u svoje zaštitnike i zaštitnike interesa svojih gospodara, Židova i kršćana, a ne u zaštitnike Allahove vjere i muslimana.
Ali, uvijek će biti skupina iz ovog ummeta na istini, štiteći Allahovu vjeru i uvijek će biti učenjaka koji stoje na Istini i žrtvuju se za nju. Postoje i danas učenjaci koji slijede stope Ahmeda ibn Hanbela, koji je sam stajao na Isitini i time postao imam ehli sunnata wel džamata.2
Izvor:
Fusnote:
1. fitna – smutnja, iskušenje.
2. poznata je fitna “o stvaranju Kur'ana” u vrijeme Ahmeda ibn Hanbela. Zagovornici ove tvrdnje (sekta mu'tezila) su uspjeli da na svoju stranu pridobiju vladara, koji je i fizički kažnjavao imama Ahmeda ibn Hanbela, koji je negirao stav sekte mu'tezila. Ni sve torture kroz koje je prošao nisu uspjele odvratiti imama Ahmeda od svog stava.
