Analiza objavljena o pozadini odluke SAD-a da krene u rat protiv Irana pokazuje da je izraelski premijer Binyamin Netanyahu imao odlučujuću ulogu u tom procesu. (Neki slobodni analitičari navode da je Trump zapravo ucijenjen da će sva njegova bizarna (ne)djela u aferi Epstein biti javno objavljena ako ne napadne Iran, i da je to bila glavna poluga koju je Netanyahu koristio u “ubjeđivanju” Trumpa, op.PV).
U opsežnoj analizi koju su pripremili novinari New York Timesa Maggie Haberman i Jonathan Swan navodi se da je Netanyahu direktno u Bijeloj kući predstavio plan napada na Iran američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.
Prema izvještaju, izraelska strana je u Washingtonu iznijela procjene da bi iranski režim brzo oslabio pred američko-izraelskim napadima i da bi mogla izbiti narodna pobuna u zemlji.
Sumnje unutar američke administracije
Međutim, istaknuto je da su neki visoki američki zvaničnici skeptično gledali na te procjene.
Navodi se da je direktor CIA-e John Ratcliffe ocijenio očekivanja o narodnoj pobuni u Iranu kao „nerealna“.
Također se prenosi da je američki državni sekretar Marco Rubio na sličan način kritikovao izraelske procjene.
Predsjedavajući Združenog generalštaba, general Dan Caine, izraelske vojne planove je opisao kao „često pretjerane i nedovoljno razrađene“.
Trump podržao plan
Uprkos tim rezervama, prema analizi, Trump je pozitivno prihvatio Netanyahuov plan.
Navodi se da je Trump posebno bio sklon ciljevima poput nanošenja teškog udarca iranskim vojnim kapacitetima i ciljanju vjerskog vođe Alija Hameneija.
U izvještaju se također ističe da je Trump među ratne ciljeve uključio i mogućnost promjene režima u Iranu.
Ograničen proces donošenja odluke
Analiza također tvrdi da je odluka o ratu donesena bez sveobuhvatnog političkog procesa unutar američke vlade.
Navodi se da institucije poput Ministarstva energetike i Ministarstva finansija nisu bile uključene u planiranje rata.
Prema stručnjacima, s obzirom na moguće ozbiljne posljedice po globalna energetska tržišta u slučaju zatvaranja Hormuškog moreuza, izostavljanje tih institucija smatra se značajnim.
Dugoročne posljedice
U analizi se navodi i da dugoročni strateški interesi SAD-a nisu bili dovoljno razmotreni prilikom donošenja odluke.
Ističe se da pitanja poput toga kako bi ciljanje iranskog vodstva ili slabljenje raketnih kapaciteta uticalo na regionalni balans snaga nisu detaljno analizirana.
Stručnjaci naglašavaju da velike vojne odluke u američkoj vanjskoj politici trebaju biti zasnovane na sveobuhvatnom procesu procjene.
Izvor: Mepa News
