Rebij bin Amir, r.a., bio je jedan od muslimanskih junaka u Bici na Kadisiji. Došao je kao izaslanik kod Rustema u trenutku dok se oko njega nalazilo dvjesto osamdeset hiljada vojnika.
Osjećajući nadmoć Rustem ga oholo upita: “Zbog čega si došao?”
Rebij bin Amir, r.a., je sa sobom nosio obično koplje, bio je odjeven u pocijepanu odjeću i jahao je na veoma starom i iscrpljenom konju. Ali, i pored toga, Rebij bin Amir, r.a., sigurnim glasom mu odgovori: “Allah, dž.š., nam je naredio da oslobodimo ljude od robovanja robovima kako bi robovali Gospodaru svih stvorenja, da ih izvedemo iz skučenosti materijalnog u širinu duhovnog, iz nepravednosti vjera u pravednost islama.”
Nakon što je bio iznenađen ovim riječima nesretnik mu reče: “Nećeš napustiti moj dvorac sve dok ti ne pospemo prašinu po glavi.”
Nakon što su mu posuli prašinu po glavi on je rekao svojim suputnicima: “Ovo je radosna vijest da će nam Allah, dž.š., omogućiti da osvojimo njihovu zemlju.” (Pogledaj djelo El-Bidaja ven-nihaja, Bitka na Kadisiji, 7/37)
Nakon toga, Sad bin Ebi Vekkas, r.a., osvojio je njihovu zemlju i dvorce, porušio je sve tragove njihove paganske vjere, i pri tome je citirao sljedeće ajete:
“I koliko ostaviše bašča i izvora, i njiva zasijanih i dvorova divnih, i zadovoljstava koja su u radosti provodili! – tako to bi, Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili, ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali i nisu pošteđeni bili.” (Ed-Duhan, 25-29)
Iz djela “Bedemi Allahove zaštite”
Priprema i naslov: Put vjernika
