Kazivanje o poslanicima: Nuh, alejhisselam

Popularno na sajtu

Kad istina dođe do nas, ne treba da razmišljamo, oklijevamo, da se dvoumimo već da je prihvatimo i slijedimo odmah. I to je ono što su Nuhovi sljedbenici uradili. Vidimo da ove glavešine optužuju Nuhove sljedbenike za nešto što je u stvari pohvalno i počasno za njih. I vidimo i danas da nas muslimane uvijek optužuju za ono zbog čega mi u stvari treba da se ponosimo!

linija

Bismillah!

Hvala Allahu koji je uzdigao islam i muslimane, a ponizio mnogoboštvo i mnogobošce. Neka je mir i blagoslov na vođu mudžahida, velikana svih poslanika i vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i neka je mir i blagoslov na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.

Većina učenjaka kaže da je Idris, alejhisselam, bio u periodu između Šita i Nuha. Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže da je Idris, alejhisselam, isti poslanik kao Ilijas, alejhisselam, ali to je jedino mišljenje ibn Mesuda. Ostali kažu da je Idris bio između Šita i Nuha. Allah spominje Idrisa u Kur'anu:

“I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, i vjerovjesnik, i Mi smo ga na visoko mjesto digli.”1

To je znanje koje imamo o njemu, ono što zasigurno znamo jer je objavljeno. Ali postoje neke priče o njemu od israilijata, a to su priče od onih kojima je data knjiga i ove priče smo naučili od nekih kršćana i židova koji su primili Islam tj. postali muslimani, a bili su učenjaci prije. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao u početku da se ove priče ne uzimaju od njih, ali je poslije pred kraj života rekao da se mogu uzeti ali da niti vjerujemo u njih niti da ih negiramo. Što znači da ih nekad možemo koristiti, ali da ih ne uzimamo kao zasigurno znanje, i ako su u skladu sa onim što kažu Kur'an i hadis, onda ih nećemo odbacivati.

Jedan od učenjaka je rekao da je najsigurnije ipak ne koristiti mnoge od ovih priča (ne sve, ali većinu). Ibn Tejmijje kaže da možemo koristiti ove priče kao dodatak, ali ne kao glavni izvor.

Postoji priča o smrti Idrisa u kojoj se prenosi da je Allah obavijestio Idrisa da su njegova svakodnevna dobra djela jednaka djelima svih ostalih. Pa je Idris shvatio da će imati više dobrih djela što duže bude živio te je odlučio da pita Allaha da mu produži život, pa je rekao jednom meleku koji mu je bio prijatelj da ga ponese kod Allaha na šta je melek pristao rekavši mu da se popne na njegova krila. Prošli su prvo nebo, pa drugo, pa treće i dok su išli prema gore, melek smrti je išao dole. Melek smrti reče: “Upravo sam primio naredbu da uzmem dušu Idrisu na četvrtom nebu i nisam znao kako ću to uraditi znajući da je on na zemlji.” Ali kad se sreo sa melekom koji je nosio Idrisa shvatio je.

Ovu priču koriste kao objašnjenje ajeta gdje Allah kaže: “i Mi smo ga na visoko mjesto uzdigli.”2 Niko nije umro na tako visokom mjestu kao Idris, alejhisselam. A znamo iz hadisa koji je sahih da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sreo da Idrisom, alejhiselam, na četvrtom nebu za vrijeme miradža3.

Šit je poslanik koji nije spomenut u Kur'anu. O njemu znamo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On kaže da je Allah objavio 104 lista, 50 od njih Šitu. Šit je primio objavu od Allaha i neki učenjaci kažu da je on Ademov sin i da mu je Adem predao dužnost vođe na samrti. I to je skoro sve što znamo o njemu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu koji prenosi Buhari: ‘Između Adema i Nuha je bilo 10 generacija i svi su bili muslimani.’ Qarn na arapskom znači ili vijek – stoljeće ili generacija. Ako znači 10 vijekova, znači da se radi o milenijumu – 1000 godina; a ako se radi o 10 generacija onda je moguće da je bilo više od 1000 godina jer znamo da su ljudi prije živjeli duže. Pa znači između Adema i Nuha je bilo mnogo generacija, ne samo 10, ali samo 10 od njih su bili muslimani. A onda su širk i nevjerovanje počeli polako da se uvlače među njih.

Kako se to desilo? Ibn Abbas kaže (prenosi Buhari) – Ademovi potomci počeli su polako da gube vjeru, činili su grijehe, ali su još uvijek imali tewhid. Činili su grijehe, neznanje se širilo i samo nekoliko njih je bilo ispravno među njima. Šejtan im je došao i rekao: ‘Kad ovi ljudi poumiru, neće biti nikog da vas opominje, upućuje na dobro, a odvraća od zla, tj. prisjeća na Allaha i ibadet Njemu; pa kako bi bilo da kad oni umru da isklešete njihove likove – načinite kipove, radi sjećanja na njih ?'Jer ovi ljudi su ih savjetovali na dobro, a kad oni umru ko će to raditi? Pa im je šejtan rekao da isklešu kipove koji bi ih svaki put kad ih vide podsjećali na te učene dobre ljude. I oni poslušaše šejtanov savjet misleći da je to dobro te isklesaše kipove. I šejtan ih je onda ostavio, on je veoma strpljiv.

Ostavio ih je na jedno vrijeme sve dok nisu zaboravili razlog zašto su ti kipovi bili isklesani tj. napravljeni. Genaracija nakon generacije, zaboravilo se, kipovi su bili tu, ljudi su zaboravili zašto su bili napravljeni. Šejtan im zatim dolazi i kaže da obožavaju te kipove. I tako je počeo širk. Allah govori o ovih 5 idola, kipova; oni čije su kipove ljudi počeli obožavati su bili ispravni, oni su bili vjernici. Znači tako je počeo širk. Tako da je Nuh prvi poslanik ljudima I to je naznačeno u hadisu o zauzimanju (šefa'at) kad ljudi budu išli kod Nuha i budu mu govorili, ti si prvi Allahov poslanik ljudima na zemlji. Znači Nuh je prvi poslanik na Zemlji. Prvi Resul i on je jedan od 5 ‘ulil ‘azm – 5 najvećih poslanika – Nuh je jedan od njih, ostala 4 su Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Ibrahim, alejhisselam, Musaa, alejhisselam i Isa alejhiselam.

Koja je bila Nuhova poruka? Allah kaže: “I Nuha poslasmo narodu njegovu. “Ja sam tu” – govorio je on – “da vas otvoreno opominjem, da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu…”4

Ovo je poruka svih poslanika; ne obožavajte nikog drugog sem Allaha – tewhid s kojim je došao svaki poslanik.

Nuh kaže svom narodu: “O narode moj,” – govorio je on – “ja vas otvoreno opominjem: Allahu se klanjajte i Njega se bojte i meni poslušni budite.”5

Znači poslanik im kaže da obožavaju Allaha samo, da Ga se boje – takwa i da slijede njega.

Allah kaže: “A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali.”6

Da se slijede, jer Allahovi poslanici nisu dolazili samo da prenesu poruku i da odu, ne, već su prenosili poruke i tražili da ih se slijedi, a to je uspostavljanje Allahova zakona!

Znači došli su da budu slijeđeni, da im se bude poslušno.

vatra, sunce, kamila, karavana,

Kako je Nuh pozivao, koji je njegov metod bio, šta je koristio?

Allah kaže : “On reče: “Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao.”7

Vidimo pozivao ih je i danju i noću, a zatim kaže: “Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao, a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im šaputao.”8

SubhanAlah, znači koristio je sve metode; obraćao im se javno, otvoreno, zatim je razgovarao s njima nasamo, pojedinačno, koristio je dawu (poziv u islam) danju, noću, privatno, javno…pokašavao je na svaki mogući način. Iz ovog učimo da u našem pozivanju treba da iskoristimo sve što je moguće, svaki izvor koji imamo; bukvalno da iskoristimo sve što možemo: telefon, internet, kasete, CD-ove, govor pojedinačno, posjete, pozive, kroz ahlak, knjige, brošure. Ne mislimo da nešto neće korisiti, koristimo sve što možemo jer vidimo da je Nuh koristio sve što je bilo moguće. Svaki metod koji je mogao.

Allah dalje kaže: “ali ga je pozivanje moje još više udaljilo.”9

Allahu Ekber! Nuh ih poziva i sve sto ih više poziva, oni se više udaljuju, žešće odbijaju. SubhanAllah, što ih više poziva oni se sve više udaljuju, sve što ih više poziva, situacija postaje sve gora… teško, zaista, veoma teško!

I ne samo to već Allah kaže: “I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali – bili su uporni i pretjerano oholi.”10

SubhanAllah, on ih poziva, razgovara s njima, a oni stavljaju prsti u uši i prekrivaju glave svojom odjećom da ga ne bi čuli. I ohole se i ponose. Zamislite da pričate s nekim i on počne da stvalja prste u uši i pokrije se nečim i ponaša se arogantno prema tebi, da li bi mogli nastaviti pričati? Bilo bi veoma teško, možda bi smo nastavili još nekih pola sata ili sat najviše i prekipilo bi nam i otišli bi mrzeći ga do kraja života. A Nuh čini ovo 950 godina!!! 950 godina poziva narod i danju i noću! I javno i privatno! I što više poziva, situacija postaje sve gora, neprijateljstvo između njega i naroda postaje sve veće. Oni ga više i ne slušaju, začepljaju uši; on govori začepljenim ušima! Ali šta?! On ima sabur, strpljenje! 950 godina sabura!!!

Nuh im govori o vrijednosti istigfara: “i govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta.”11

On im govori o koristima pokajanja, ako se pokaju: “On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati.”12

Sve su ovo rezultati pokajanja – istigfara – estagfirullah, estagfirullah ve etubu ilejh.

Pa ih napominje da ih je Allah stvorio, da je On Stvoritelj: “Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?! Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, i na njima Mjesec svjetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio? Allah vas od zemlje poput bilja stvara, zatim vas u nju vraća i iz nje će vas sigurno izvesti. Allah vam je Zemlju učinio ravnom, da biste po njoj hodili putevima prostranim.”13

Za 950 godina koliko je dugo Nuh pozivao, samo nekoliko njih je povjerovalo. I ovih nekoliko su bili od siromašnih i slabih ljudi.

Pa su bogati, utjecajni ljudi, političari, vođe društva došli Nuhu i rekli: “Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše; “Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci.”14

Znači govorili su mu da on nije nista drugačiji od njih, tj. bolji i da su oni koji ga slijede najslabiji među njima te da ga slijede bez razmišljanja.

Ovdje imamo dvije stvari: oni koji te slijede su nejaki i drugo slijede te bez razmišljanja. Pogledajmo ovo malo: Nuhovi sljedbenici su najslabiji i najsiromašniji među tim narodom.

Kada je Ebu Sufijan bio na poslovnom putovanju u Rumu, posjetio je Šam koji je bio dio, u to vrijeme, rimske imperije. Herakl, rimski car je tad boravio u Šamu i bio je čuo o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem te je želio da se sretne sa Arapima, za koje je čuo da su na proputovanju, te je poslao svoje ljude da pitaju da li neko od njih poznaje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Doveli su ih da se sretnu sa njim. Herakle je pitao ko je od njih najbliži rođak Muhammmedu. Pa je Ebu Sufijan rekao da je on njegov najbliži rođak. Herakle ga je počeo ispitivati, između ostalog ga je pitao ko su njegovi sljedbenici. Ebu Sufijan je rekao da su to robovi, siromasi, slabi ljudi i sluge.

Šta je Herakle na to rekao? Rekao je: “Oni i jesu sljedbenici Poslanika.”To su bili sljedbenici Ise, Musaa, Huda, Saliha… oni koji među prvima slijede Poslanike su siromašni, slabi, nejaki, neugledni ljudi. To je Allahov blagoslov na takve. Znači ovo što glavešine Nuhova naroda iznose je bezvrijedno.

Zatim drugo: slijede te ne razmišljajući ! Oni žele da oni prvo razmisle, da uče prvo, da se, kako bi mi rekli dobro prekontaju. Ovo što oni koriste kao optužbe protiv Nuha je u stvari ponos za vjernike. Jer zašto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio Ebu Bekra više od ostalih? On kaže: Svi koje sam pozivao su makar na trenutak razmišljali osim Ebu Bekra, čim sam mu dostavio poruku, odmah je, bez imalo oklijevanja prihvatio.

Kad istina dođe do nas, ne treba da razmišljamo, oklijevamo, da se dvoumimo već da je prihvatimo i slijedimo odmah. I to je ono što su Nuhovi sljedbenici uradili. Vidimo da ove glavešine optužuju Nuhove sljedbenike za nešto što je u stvari pohvalno i počasno za njih. I vidimo i danas da nas muslimane uvijek optužuju za ono zbog čega mi u stvari treba da se ponosimo!

Nuh kaže: “O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga,”15

Veoma je važno da daija nikad ne želi nagradu, tj. naplatu za svoje pozivanje tj. dostavljanje istine. Rad i trud treba da budu u ime Allaha: “Allah će mene nagraditi”16

A zatim nastavlja i kaže: “I ja neću otjerati vjernike”17, jer glavešine prigovaraju zbog njih.

Zatim im Nuh kaže: “Ja vam ne kažem:’U mene su Allahove riznice’ – niti: ’Meni je poznata budućnost’ – niti kažem: ’Ja sam melek’”18

Allahovi poslanici ne moraju biti bogati da bi ih ljudi slijedili. Primjećujemo da im Nuh govori o onom što obično ljudi traže u svojim vođama – žele da ih vide bogate. I obično poštujemo i uvažavamo one koji su bogati, a ako je neko siromašan, mi i ne obraćamo pažnju na njih. Ljudi ne prihvataju takve vođe – imamo primjer Taluta kad je narod rekao on nije bogat.

Nuh im kaže da on ne posjeduje Allahove riznice i da ne mora da bude bogat i također im kaže da on ne poznaje budućnost tj. gajb. Znači mi ne treba da očekujemo od poslanika da oni poznaju gajb. Nuh kaže ja ne poznajem gajb osim onog o čemu me Allah poduči.

I šta im još kaže? Ja nisam melek.. ! Jer obično kad bi se pojavio poslanik ljudi su govorili: treba da bude melek, treba da bude drugačiji od nas i sl.

Znači vidimo da Nuh poziva 950 godina svoj narod ” …i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina.”19

I ne umara se; on sam protiv skoro cijelog naroda, ali ne odustaje niti se umara. Ko odustaje? Njegov narod, a ne Nuh. Nuh je ustrajao iako je bio sam, iako su ga odbijali i oni su ti koji su ustvari odustali.

“O Nuhu”, – rekoše oni – “ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono što nam prijetiš, ako istinu govoriš!”20

SubhanAllah, pogledajmo ustrajnost poslanika! Sam protiv naroda, ustrajava, ne odustaje i ne gubi on već oni. Jedna jedina osoba je bila u stanju da ustane protiv cijelog društva ! I na kraju su oni ti koji su “prvi trepnuli” tj. popustili, umorili se. Dugo si se raspravljao – drugim riječima dosta nam je više, umorni smo, daj nek se desi to čime nam prijetiš.

I još mu prijete: “Ako se ne okaniš, o Nuhu!” – rekoše oni – , “bićeš sigurno kamenovan!”21

Nuh nakon ovog čini dovu protiv njih, jer oni više ne žele da slušaju, prijete mu, znači nakon što je iscrpio sve mogućnosti,

“Nuh reče: “Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihovu propast uvećavaju.”22

Allah kaže: “I Nuhu bi objavljeno: “Osim onih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati, zato se ne žalostite zbog onoga što oni stalno čine.”23

Vidimo dakle da Nuh nakon 950 godina ustrajnog pozivanja čini dovu protiv njih: “I Nuh reče: “Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će grešnika i nevjernika rađati!”24

Zašto Nuh kaže ne ostavi ni jednog nevjernika? Da li radi ličnih nesuglasica,mržnje? Ne, već: ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi! Znači radi nevjerovanja. Allah prima dovu Nuha i naređuje mu da gradi lađu.

Lađa
Ilustracija

“I gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika – oni će sigurno biti potopljeni!”25

Nuh počinje da gradi lađu i kad god bi vođe njegova naroda prolazile pored ismijavali bi ga. Nuh, jesi li poludio, šta to radiš; praviš lađu, a ovdje nema mora! Nuh gradi lađu na uzvišenju tj. brdu, a nema mora nigdje niti okeana; nema ni rijeke, nikakve vode, a on gradi lađu! SubhanAllah, ljudi dunjalučari vjeruju samo u ono što vide ispred sebe tj. svojim očima. Oni ne mogu i ne razumiju da Allah može sve, ograničeni su viđenjem samo materijalnog. Zato se ovi ismijavaju sa Nuhom; rugaju mu se, nema rijeke, nema mora, a ti gradiš lađu!

Nuh im kaže: “Ako se vi rugate nama” – govorio je on -, “rugaćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznat ćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti.”26

I subhanAllah, Allah izdaje naredbu: “I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: “Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju – osim onih o kojima je bilo govora – i vjernike!’ – a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali.”27

Znači po Allahovoj naredbi voda je počela da izlazi iz zemlje, dolazi iz oblaka – kiša, I Allah naređuje Nuhu da se ukrca zajedno sa vjernicima i da ukrca od svake vrste životinja po par – mužjaka i ženku.

Po predajama, broj vjernika koji su slijedili Nuha je od 7 do 80. 80 je naveći broj, pa i da uzmemo da je to tačno, zamislimo za 950 godina pozivanja samo 80 ih se odazavalo Rezultat nakon 950 god dawe je 80 vjernika! Kada slušamo ovo i ostale priče treba da to i primijenimo. Mi samo dobijemo podsticaj za dalje kad vidimo rezultate našeg rada, kad vidimo plodove. Npr. neko ko studira, kad dobije dobre ocjene, on se još više trudi; onaj ko radi, kad mu posao ide dobro tj. zarada je dobra, to ga još više podstiče da još više i bolje radi. Ali kad vidimo da nešto ne ide iako ulažemo trud, a ne vidimo poboljšanje nikakvo ili je vrlo slabo, što više radimo i trudimo se ono sve gore, sve manje, tada je jako teško nastaviti.

A Nuh za 950 god ne vidi nikakvo poboljšanje, naprotiv! Ali on ima povjerenje, vjeruje u Allaha, vjeruje da je Allah Onaj koji nagrađuje. On ne čeka nagradu na dunjaluku, on zna da Allah nagrađuje i zato ustrajava 950 god. To su jekin, tevekul i iman u Allaha!

Kad je Nuh ulazio u brod, šta kaže? “I on reče: “Ukrcajte se u nju, u ime Allaha.”28

Znači kad god nešto počnemo, kažemo bismillah. Počinjemo sve u ime Allaha; namaz, jedemo u ime Allaha, idemo da spavamo kažemo bismillah, ulazimo u auto, uključujemo kompjuter…znači svaki posao, sve počinjemo sa bismillah.

Allah opisuje valove koji su ponijeli lađu i kaže: “I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda.”29

Ovdje govorimo o valovima velikim kao planine. Kolika je planina? 500 metara, 1000, 5000… zamislimo valove veličine planina! Ni najveći, najmoderniji nosač aviona ih ne može podnijeti. Šta ovo znači? Znači da nije lađa ta koja im daje sigurnost, koja ih čuva I štiti od valova, lađa je samo dio posla koji je Allah naredio Nuhu da uradi, jer, subhanAllah, u protivnom bi ta lađa bila kao kutija šibica u tim valovima; nema šanse da opstane.

barka
Ilustracija

Ali Allah želi da Nuh odradi svoj dio; izgradi lađu, ali nije lađa to što će te spasiti već je Allah, Njegova volja! Allah naređuje Nuhu da gradi lađu jer mi moramo da uradimo naš dio; mi moramo učiniti prvi korak. Allah kaže, ako Moj rob korača prema Meni, Ja ću potrčati prema njemu. Znači mi mora da odradimo svoj dio! Tako da i onaj ko traži uputu, Allah će mu je i dati! Uspjeh, pobjeda dolazi nakon što mi odradimo svoj dio ! Nuh je u svom slučaju mogao da izgradi lađu, a ostalo je do Allaha.

Valovi su pokrenuli lađu i Nuh ugleda svog sina pa ga pozva: “I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: ‘O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!'”30

Ali njegov sin, koji vidi samo dunjaluk tj. materijalno kaže: “a on reče: “Skloniću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštiti.”31

Vidimo kako ljudi koji ne vjeruju u nevidljivo već samo u materijalno, razmišljaju – skloniću se negdje na brdo, planinu, jer, kad je to voda preplavila planinu ? Nismo to nikad vidjeli.

A Nuh mu kaže : “Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!’ – reče Nuh.”32

Međutim on je odbio i Allah kaže: “i val ih razdvoji, i on potopljen bi.”33

SubhanAllah, zamislite, stojite i posmatrate svog sina i valovi vas polako razdvajaju I vaše dijete biva potopljeno I vi znate da je to kraj… Kako je to teško, subhanAllah!

Allah dalje kaže: “I bi rečeno: “O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!”34

Kiša je prestala, valovi utihnuli, zemlja je upila svu tu vodu.

“I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini Al-Džudi”35

Lađa se zaustavla na brdu zvanom El-Džudi, kaže se da je to u današnjem Kurdistanu. I kad se sve smirilo, Nuh je želio da pita Allaha o nečemu.

“A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: ‘Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!'”36

Allah je obećao da će spasti njega i njegovu porodicu pa ga on pita, o Allahu, zar mi nisi rekao da će moja porodica biti spašena, a moj sin je moja porodica? A Tvoje obećanje je istina. Znači Nuh kaže, ja ne sumnjam u Tvoje obećanje; on samo želi da zna, da razumije, jer on nema nimalo sumnje u to da je Allah pravedan, nema sumnje nimalo u Njegovo obećanje, zna da je On najmudriji, pa želi da zna zašto njegov sin nije spašen.

Allah podučava Nuha! Mi koristimo riječi za značenja, ali Islam dolazi i daje im novo značenje. Npr. Salat-namaz je značio molba, zaklinjanje, ali dolaskom Islama dobija novo značenje. Ili npr. sreća – značenje sreće je za nas, za ljude, različito od onog što islam daje tj. šta sreća znači u islamu.

Porodica ima definiciju kod nas koja znači tvoja krv, rodbina po krvi. I Nuh smatra svog sina svojom porodicom. Ali Allah sad podučava Nuha pravom značenju riječi porodica pa kaže: “O Nuhu, on nije čeljade tvoje” – rekao je On – “jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš.”37

SubhanAllah, znači vidimo da Allah kaže da sin njegov nije od njegove porodice! Zašto? Jer radi ono što ne valja; tvoja porodica su vjernici! Nuh je razumio pa reče: “Gospodaru moj”, – reče – “tebi se ja utičem da Te više nikad ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, biću izgubljen.”38

Priča o Nuhu se nalazi u mnogim surama u Kur'anu, ali najduža je u suri Hud, počinje sa 25. ajetom i sve do 49. ajeta. Nakon toga, u 49. ajetu Allah kaže Poslaniku: “To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ništa znali.”39

Allah, nakon ovog dugog kazivanja, kaže Poslaniku – znači ovo je kraj i zaključak kazivanja – O Muhammede, ovo je istinito kazivanje o kojem ni ti niti ljudi prije tebe nisu ništa znali.

I šta je pouka iz ovog svega, šta je pouka ove istinite priče? Pouka je u sljedečim riječima: “Zato budi strpljiv.”40

Cijela ova priča, od 25. do 49. ajeta vodi ka ovoj pouci (ibretu) – budi strpljiv! Allah završava kazivanje o Nuhu govoreći Poslaniku da vidi priču o Nuhu; 950 godina pozivanja, 950 godina sabura, nikad nije odustao, ustrajao je, pozivao i danju i noću! Šta je pouka? Budi strpljiv!

“Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.”41

Krajnji rezultat, krajnji ishod, pobjeda je kome? Onima koji imaju taqwu (bogobojaznost) i sabur (strpljenje)!!! Nuh je pobijedio, potrajalo je 950 godina, ali je pobijedio na kraju. I ne bi mogao biti pobjednik da nije imao sabur. Prema tome, put je dug, put je zista veoma dug i treba nam puno energije, a ta energija je sabur! Ako ga nemaš, posusta ćeš, past ćeš na pola puta, nećeš moći nastaviti.

Molimo Allaha da budemo od onih koji su strpljivi!


Autor: Šejh Enver el-Awlaki, rahimehullah, transkrip audio predavanja
Obrada: Put vjernika

Fusnote:

  1. Sura Merjem, ajeti: 56-57.
  2. Sura Merjem, ajet 57.
  3. Miradž – Isra je prvi a Miradž drugi dio putovanja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj noći. To putovanje dogodilo se dušom i tijelom. U drugom dijelu putovanja Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je odveden na putovanje kroz sedam nebesa. Na svakom od njih susreo se sa nekim od prijašnjih poslanika kao što su: Ibrahim (Abraham), Musa (Mojsije), Isa (Isus) i dr., a zatim ga je melek Džibril (anđeo Gabriel) doveo do Sidretul-munteha'a, gdje je krajnja granica preko koje ne može preći ni najodabraniji melek i pokazao mu put do Božijeg prijestolja (Arš). Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prešao je granicu Sidretul-munteha'a i našao se u blizini Allaha, Gospodara nebesa i zemlje.
  4. Sura Hud, ajeti: 25-26.
  5. Sura Nuh, ajeti: 2-3.
  6. Sura An-Nisa, ajet 64.
  7. Sura Nuh, ajet 5.
  8. Sura Nuh, ajeti: 8-9.
  9. Sura Nuh, ajet 6.
  10. Sura Nuh, ajet 7.
  11. Sura Nuh, ajet 10.
  12. Sura Nuh, ajeti: 11-12.
  13. Sura Nuh, ajeti: 13-20.
  14. Sura Hud, ajet 27.
  15. Sura Hud, ajet 29.
  16. Sura Hud, ajet 29.
  17. Sura Hud, ajet 29.
  18. Sura Hud, ajet 31.
  19. Sura Al-Ankebut, ajet 14.
  20. Sura Hud, ajet 32.
  21. Sura Aš-Šuara, ajet 116.
  22. Sura Nuh, ajet 21.
  23. Sura Hud, ajet 36.
  24. Sura Nuh, ajet 26-27.
  25. Sura Hud, ajet 37.
  26. Sura Hud, ajeti: 38-39.
  27. Sura Hud, ajet 40.
  28. Sura Hud, ajet 41.
  29. Sura Hud, ajet 42.
  30. Sura Hud, ajet 42.
  31. Sura Hud, ajet 43.
  32. Sura Hud, ajet 43.
  33. Sura Hud, ajet 43.
  34. Sura Hud, ajet 44.
  35. Sura Hud, ajet 44.
  36. Sura Hud, ajet 45.
  37. Sura Hud, ajet 46.
  38. Sura Hud, ajet 47.
  39. Sura Hud, ajet 49.
  40. Sura Hud, ajet 50.
  41. Sura Hud, ajet 49.

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz