Sva hvala pripada Allahu, i neka je salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe, a zatim:
Zaista čovjek posjeduje organ kojeg je najlakše pokretati, ali ga je i najteže kontrolisati, a taj organ jeste jezik.
Braćo draga, jezik je pokazatelj onoga što nosimo u svojim prsima, i on je alat kojim čovjek sebi gradi mjesto u Džennetu ili Džehennemu.
Rekao je Poslanik alejhis-selam: „Uistinu, rob izgovori riječ, koja sadrži Allahovo zadovoljstvo, ne obraćajući pažnju na nju, te zbog toga bude uveden u Džennet. I zaista, rob izgovori neku riječ, koja izaziva Allahovu srdžbu, ne pridajući joj pažnju, te zbog nje bude bačen u Džehennem“. (hadis bilježi Buhari)
Uloga jezika
Uzvišeni Allah je iz svoje milosti i mudrosti dao čovjeku jezik, kako bi se lakše snalazio u svijetu, i kako bi mogao bolje funkcionisati u društvu. No, ovo nije krajni i završni cilj jezika, naprotiv ovo je samo sredstvo do nečeg većeg i veličanstvenijeg, a to je obožavanje Allaha i pokornost Njemu.
Čovjek mora koristiti ovaj organ u pokornosti Allahu, te i svakom drugom hajru i dobrom djelu. Pa tako, on koristi jezik u namazu, zikru, učenju Kur'ana, nazivanju selama, naređivanju dobra i odvraćanju od zla, te upućivanju ljudi na hajr, i još mnogim drugim korisnim i lijepim djelima. I za svako učinjeno dobro djelo jezikom, čovjek će imati veliku nagradu, kao što je spomenuto u hadisu.
Isto tako, musliman ne smije ovaj organ otključati te upustiti ga u grijehe i ružna djela, kao što je to širk, laž, psovka, ismijavanje, uvreda, gibet i nemimet i još mnogo durgih grijeha koji se čine jezikom.
Da li vagamo svoje riječi?
Zaista je žalosno to kada vidiš muslimana kako traći svoje vrijeme u praznim besjedama, zbijanju šala, i svakojakim bezvrijednim govorima, a kada bi čovjek, prije nego pođe na spavanje, stao te počeo svoditi račun sam sa sobom o onome što je sve izgovorio u toku dana, nema sumnje da bi zaplakao od jada zbog onoga u šta je protraćio cijeli dan.
Tirmizija bilježi predanje od Ibn Omera u kojem kaže: „Nemojte puno govoriti osim kada je sjećanje na Allaha u pitanju. Doista, kada se puno govori, a ako nije u pitanju sjećanje na Allaha, srce postane tvrdo – a zaista, je najudaljeniji insan od Allaha, onaj u koga je srce tvrdo“.
Također se prenosi da je Omer ibn Hattab rekao: „Ko bude mnogo govorio taj će mnogo i griješiti, a ko bude mnogo griješio, mnogo će i grijehe činiti; a ko bude mnogo grijeha činio, najprije će ući u Vatru“.
Najviše što uvodi u Vatru
Ono što najviše uvodi čovjeka u vatru, jeste upravo njegov jezik, jer on njime ispoljava ono što nosi u svom srcu.
Prenosi se da je Muaz ibn Džebel upitao Poslanika: “O Allahov Poslaniče, zar ćemo biti pitani i za ono što budemo govorili?” te mu odgovori Poslanik: „Nemala te majka! Pa zar će ljude u vatru na njihova lica i noseve, bacati išta drugo do riječi izgovorene njihovim jezicima!“
Imam Ibn Redžeb objašnjava da vanjština ovog hadisa ukazuje na to da ono zbog čega ljudi najčešće ulaze u vatru je izgovaranje jezicima, a doista, u grijeh izgovaranja spada i:
– širk, i on je najveći grijeh kod Allaha;
– govor o Allahu bez znanja – i ovo je sudrug širku;
– ismijavanje na račun vjere;
– sihr, potvora, i ostali mali i veliki grijesi.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik rekao: „Najviše što ljude uvodi u vatru su dva otvora: usta i spolni organ“.
Stoga, musliman mora biti vrlo oprezan kada je u pitanju njegov jezik, kako ne bi, zbog male stvarčice bio žestoko kažnjen.
Imam Ibn Kajjim kaže sljedeće:
„Doista je jako čudno, to da je čovjeku lahko da se čuva od konzumiranja harama, zuluma, zinaluka, krađe, pijenja alkohola, zabranjenog gledanja i mimo toga, a teško mu je da se sustegne od svoga jezika i čuva ga, čak do te mjere, da ti vidiš čovjeka koji je uzor drugima u vjeri, zuhdu i ibadetu, ali on izgovara riječi, koje izazivaju Allahovu srdžbu, a da na njih i ne obraća pažnju, te tako zaradi stepen u Džehennemu kolika je razdaljina između Istoka i Zapada. I koliko si samo vidio one koji se sustežu od grijeha i zuluma, a njihov jezik laže, potvora i udara na časti živih i mrtvih.”
Kako se sačuvati posljedica jezika:
Kako bi musliman bio spašen i udaljen od kobnih posljedica jezika, mora se nužno pridržavati sljedećih pravila i oporuka:
1. Iskorištavanje jezika u pokornosti i ibadetu Allahu, zikru, istigfaru, učenju Kur'ana, izgovaranju lijepih riječi koje približavaju Džennetu a udaljavaju od vatre itd, kao što stoji u hadisu, da se čovjek boji vatre pa makar i polovicom hurme ili izgovaranjem lijepe riječi.
2. Iščitavanje biografije selefus-saliha, jer su njihovi životi puni primjera iz kojih čovjek može puno naučiti i pouku uzeti.
3. Da čovjek moli i traži od Allaha uzvišenog da mu podari čuvanje jezika i korištenje istog u hajru i dobim djelima, kao što se to spominje u raznim ajetima i dovama Poslanika.
4. Da se maksimalno udaljava od sijela u kojima se vode prazni govori, bezvrijedne besjede i pretjerane šale.
Molimo Uzvišenog Allaha da popravi stanje muslimana, te uputi ih na pravi put i sačuva ih zabluda u vjeri i beskorisnih stvari na dunjaluku.
I na kraju, sva hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Napisao: Ebu Šejbe
Obrada: Put vjernika
