Kada je riječ o količini obaveznog straha (od Allaha), ona treba biti tolika da čovjeka natjera na izvršavanje naredbi i ostavljanje zabrana. Ako bi stepen straha i prevazišao ovaj nivo tako da čovjeku daje elan u činjenju dobrih i dobrovoljnih djela, i da ga podstiče da se kloni i najmanjih pokuđenih stvari, bilo bi još korisnije.Ukoliko bi strah kod čovjeka narastao do te mjere da izaziva bolest ili smrt, ili veliku zabrinutost koja će prouzrokovati gubitak volje i želje za činjenjem dobrih i Allahu dragih djela, takav stepen straha je štetan i nije pohvalan. Zato su se mnogi prethodnici bojali za Ata'a Es-Sulemija od njegovog pretjeranog straha koji je prouzrokovao zaboravljanje Kur'ana i koji ga je na kraju vezao za postelju.
Strah od kazne nije cilj sam po sebi, on treba da bude kao bič kojim se nepokorne duše vraćaju u pokornost. Stoga se vatra ubraja u Allahove blagodati koje je On podario robovima koji ga se boje i plaše. Uzvišeni Allah kaže:
“Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna onima koji konače.” (Al-Vaki'a, 73)
Rekao je Sufjan b. Ujejne: “Uzvišeni je stvorio vatru kao milost da bi njome zastrašio Svoje robove da bi Mu bili pokorni.”1
Osnova svega je biti pokoran Uzvišenom Allahu i raditi samo ono s čime je On zadovoljan i ono što voli, i da se izbjegava ono što je zabranio i ono što On ne voli. Nikako ne smijemo negirati da su bogobojaznost i strahopoštovanje prema Allahu neophodni, ali u onoj mjeri koja će čovjeka navesti na približavanje Allahu izvršavanjem onoga što On voli i ostavljanjem onoga što On ne voli.
A kada strah prouzrokuje nešto drugo mimo navedenog, tada on gubi svoj smisao. Ukoliko bi strah u određenim trenucima prevazišao ovu granicu, čovjek bi i imao opravdanje. U prvim generacijama je bilo onih koji su doživljavali različita stanja zbog straha od Vatre u trenucima spomena i razmišljanja o njoj, tako da je među njima bilo onih koji su mnogo tugovali i plakali, a neki su čak gubili svijest kada bi im se spomenula Vatra.
Stanja onih koji su strahovali od džehennemske vatre
Bilježi imam Muslim da Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da ste vidjeli ono što sam ja vidio, malo bi ste se smijali, a puno bi ste plakali.” A ashabi rekoše: “A šta si to vidio Allahov Poslaniče?” Reče: “Vidio sam Džehennem i Džennet.”2
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu aleljhi ve sellem rekao: “Kada se desilo pomračenje sunca, vidio sam džehennemsku vatru, bio je to najstrašniji prizor koji sam ikada vidio.”3
Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na hutbi rekao: “Ne zaboravite na dvije velike stvari: Džennet i Džehennem”, zatim je zaplakao. Dok su suze topile njegovu bradu on reče: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, da znate o ahiretu ono što ja znam odlazili bi u pustinju i iz straha i poniznosti stavljali prašinu na svoje glave.”4
Opisujući bogobojazne, Se'id l-Džeremi kaže: “Kada bi naišli na ajet u kojem se spominje džehennemska vatra, prestrašili bi se kao da čuju njeno huktanje i gledaju ahiretske tegobe i nedaće.”
Rekao je Hasan el-Basri: “Od Allahovih robova ima i onih koji kao da su vidjeli stanovnike Dženneta u vječnom uživanju i stanovnike Vatre u vječnoj patnji.” Od njega se prenosi da je rekao: “Tako mi Allaha, ako čovjek iskreno vjeruje u postojanje vatre, takav ne može na dunjaluku mirno spavati, dok licemjeru vatra može biti za leđima on u nju neće vjerovati, dok u nju ne bude bačen.”
Kaže Ibn Ujejne, kaže Ibrahim et-Tejmi: ‘Zamišljao sam sebe u Džennetu, kako jedem njgove plodove i grlim džennetske ljepotice. Zatim sam sebe zamišljao u Vatri, kako jedem plodove Zekuma i na to pijem ključalu vodu i pokušavam da se oslobodim džehennemskih okova i lanaca. Onda rekoh sebi: “Šta želiš od ovoga dvoga?” Duša odgovori: “Želim da se vratim na dunjaluk kako bih činila dobro.’ Tada joj rekoh: “Radi dobra djela prije nego li budeš vraćena svome Gospodaru.”
Autor: Šejh Ibn Redžeb el-Hanbeli
Iz knjige: Strah od vatre i spoznaja stanja kuće propasti
Obrada/naslov: Put vjernika
Fusnote:
1. EI-Hiljeh 7/275.
2. Muslim br. 426 Knjiga o namazu i En-Nesa’ 3/83 Knjiga o sedždama
3. Hadis bilježe Buharija, Muslim, Malik, Ehu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai’, pogledaj sve verzije hadisa u djelu ‘Džami'u-1-Usuli br. 4272.
4. Predaju sličnog značenja bilježi imam Hafiz El-Munziri u djelu ‘Et-Tergibu ve-Terhibu’ 4/457 koju pripisuje imamu Ebu Ja'li El-Musiliju bez dodataka na nju. Predaju bilježi Et-Taberani, El-Hakim i El-Bejheki od Ehu Ed Derda'a koja glasi: ‘Da znate ono što ja znam malo bi ste se smijali a puno bi plakali i odlazili bi u pustinju tražeći Allahovu milost’ ovaj hadis je Hasen (dobar). Pogledaj kod El-Hakima 4/579 sličan hadis od Ebu Zera r.a., koji potvrđuje navedeni hadis.
