Uticajni jordanski selefijski šejh Ebu Muhammed el-Makdisi objavio je novu risalu po pitanju IDIŠ-a, u kojoj je odgovorio na optužbe svojih kritičara, obrazložio svoj stav zašto ovu skupinu ne imenuje haridžijskom, ukazao na zablude ove skupine i posavjetovao njene iskrene pripadnike.
U daljem tekstu vam donosimo prijevod Makdisijeve risale.
**********************
Zašto ih nisam imenovao haridžijama sve do sada, iako među njima ima onih koji su gori od haridžija
Šejh Ebu Muhammed El-Maqdisi
Oni koji me vole kritikuju me, a oni koji me ne vole ljute se na mene zbog toga što nisam jasno imenovao grupu IDIŠ (ISIL, ID, ISIS) haridžijama sve do sada, pa mnogi mladići i oni koji traže znanje odgađaju borbu protiv njih, jer čekaju da ih ja imenujem haridžijama.
Ja kažem:
1.
Moje suzdržavanje od toga ne znači moju pohvalu za njih na bilo koji način, ponekad čak vidim da su neki od njih gori od haridžija:
- haridžije su proglašavali nevjernicima samo velike griješnike, dok među njima ima onih koji proglašavaju nevjernicima i one koji iskazuju očiglednu poslušnost (prema Allahu), nakon što nazovu njihovu poslušnost grijehom i izdajom i činom sahawata.
- Propisi tekfira za mnoge od njihovih sljedbenika zasnivaju se na strastima (hawaa) i rivalstvu, a među njima preovladava neznanje, nedostatak odgovornosti i glupi snovi.
- haridžije nisu lagali, a ja sam vidio dok sam sarađivao sa njima da neki od njih lažu više od šiija rafidija i da kleveću više od Jevreja.
- Oni su počinili masakr nad najboljima od ummeta Muhammeda sallAllahu alejhi ve sellem iz redova mudžahida. Njihovu krv i imetak su ohalalili i smjeliji su i brži u ubijanju njih nego u ubijanju stvarnih nevjernika, jer ih vide kao otpadnike, a otpadnik je gori nego stvarni nevjernik. Hadis: “Ko nasumično napadne moj ummet, ubijajući pravedne i zle među njima, ne štedeći čak ni vjernike i ne ispunjavajući zakletvu koju su dali ljudima obećavši im sigurnost, on ne pripada mom ummetu. I ko god se bori pod zastavom sljepoće (ko pripada ljudima čiji motivi nisu jasni), pa ubija iz pristrasnosti i fanatizma podržavajući slijepo samo svoju stranu, pa bude ubijen, preselio je u stanju džahilijjeta (predislamskog neznanja)”.
Kako možete pomisliti da ih hvalim, ili da im činim ustupke nakon mog stava koji sam iznio u više navrata, a moj stav nije zamagljen činjenicom da sam izbjegavao da ih oslovim haridžijama, nakon što sam komunicirao sa njihovim pravnicima i kada su oni rekli i priznali da ima haridžija u njihovim redovima kao i u redovima njihovih pravnika. Nema nikakve veze između činjenice da sam izbjegavao ovaj konačni opis i moje pohvale njima! Osim toga, ja sam izdao presudu (fetvu) za suzbijanje njihovog napada kada su napali mudžahide i mudžahidima je dozvoljeno da pomognu jedni drugima u suzbijanju njihovog napada ako je to potrebno, bez pružanja podrške otpadnicima u borbi protiv njih.
2.
Dodajem da nisam negirao izjave moje braće učenjaka istražnitelja za vjerska pitanja koji su ih nazvali haridžijama, poput šejha Ebu Qatade, da ga Allah zaštiti. To zbog toga što znam da on ove izjave ne daje, kao neki, da bi ih proklinjao i svađao se, ili da bi se osvetio njihovim tiranskim vođama, ili u skladu sa svojim željama, ili zbog drugih zlonamjernih razloga. Prije će biti da ih osuđuju samo oni sa ispravnim stavom i oni koji slijede istinu i koji imaju iskustvo sa njima. Treba da znate da ovo ne znači da su svi pojedinci iz njihovih redova haridžije, nego je dovoljno da je takav njihov opis potvrđen od strane njihovog vodstva, i strana onih koji su odbili da im sudi Nezavisni šerijatski sud opisana je kao takva; zbog toga što je rukovodstvo te strane sastavljeno od onih koji upućuju na prolijevanje muslimanske krvi i proglašavanje mudžahidina nevjernicima, a ne zbog njihovih zalutalih sljedbenika, pa makar im bili u potpunosti odani. Međutim, ja od početka znam da većina ljudi ne vide i ne razumiju tu razliku, tako da se nisam odlučio da koristim naziv haridžije u isto vrijeme ne negirajući kada ga drugi koriste. Dodajmo tome još da Šejh naglašava da je njihova borba protiv rafidija i nusajrija za svaku pohvalu, a ako se nađete u Iraku i ne nađete druge vojske da im se pridružite u borbi protiv (šija) rafidija, onda se možete pridružiti njima. Pa kako onda shvatate ovo, u poređenju sa proklinjanjima nekih drugih koji govore da su rafidije manje zlo nego oni? I onih koji govore da su tirani i Obama bolji od njih? I zašto se ne pravi razlika kada se oni svi svrstavaju u haridžije bez razmišljanja i to samo iz neprijateljstva i osvete koji se podstiču protiv njih s ciljem da ih se uništi? A ne uzima se u obzir zavedena omladina koja je tu došla radi borbe na Allahovom putu, primamljena nazivom hilafet; nego se teži njihovom uništenju a sve to ide u prilog željama tirana koji žele da ih se riješe bez polaganja računa.
3.
Znam da neprijateljstvo nekih grupa na sirijskom ratištu IDIŠ-u nije vjerske šerijatske prirode, nego se radi o neprijateljstvu motivisanom ovosvjetskim interesima ili nalozima, direktivama i željama onih koji vuku konce iz pozadine. Ne volim navoditi imena u ovoj prljavoj igri. Zbog toga sam se uzdržao od toga da im dajem materijal koji bi mogli zloupotrijebiti u tom prljavom ratu za tuđe interese. Odlučio sam da ne budem oružje u rukama onih koji kuju zavjere. Tako da sam rastužio njihova srca istovremeno ostavivši otvorenim vrata pokajanja za mladost koja je zavedena od strane IDIŠ-a, pa da oni poslušaju moje savjete i da postupe prema njima zbog mog pravednog stava, kao i zato da bih poštedio krv naše braće koja čekaju moje pravno mišljenje (fetvu) kako bi bez žaljenja pokrenuli bitku od koje mi zapravo nemamo nikakvog interesa. Čovjek treba da ima to na umu a, po mom mišljenju, Ebu Qatada nije to uzeo u obzir. Nikada! Smatram ga boljim od sebe i poštujem njegov izbor. Ali svako od nas ima svoj emanet i svoje izvore od kojih zavisi njegov stav. Mi nadopunjavamo jedni druge, a zahvala pripada Allahu. Mi uspostavljamo neophodan balans na ratištima džihada, pa čak iako naša mišljenja nisu potpuno ista. Ja i Šejh znamo da je sirijsko ratište mjesto na kojem se prepliću međunarodne zavjere i interesi obavještajnih službi. A IDIŠ u svojoj gluposti i gluposti svoga rukovodstva kao i mnogi od njegovih sljedbenika postao je pomoćnik u ovoj igri, koji su strane sile iskoristile za postizanje svojih ciljeva. Nije ni bilo potrebno da budu direktno angažovani, prije će biti da je zloupotrijebljena glupost njihovog rukovodstva. I mi odbijamo da dozvolimo da naši stavovi i presude budu iskorištene u ovoj prljavoj igri i zloupotrijebljeni za postizanje prljavih ciljeva.
4.
Zbog toga obojica od nas sve do sada nismo dozvolili borbu protiv njih osim u slučaju suzbijanja njihovih napada, dakle defanzivno a ne ofanzivno, tako da naše presude ne budu zloupotrijebljene za ostvarivanje želja nasilnika i križara koji djeluju iz pozadine. A što se tiče onih koji traže da se IDIŠ uništi odmah, to bi otvorilo vrata uništenja za Džebhetu Nnusru i slične frakcije koje odbijaju da se pokore željama neprijatelja džihada.
5.
Vjerski termin haridžija povezuje se sa šerijatskom vlašću koja biva iskorištena od strane onih koji promovišu strane interese radi pogrešnog tumačenja islama. Postoji poziv da se bori protiv njih i da ih se uništi na način kako je narod ‘Ad uništen (presuda vezana za haridžije koja se nalazi u hadisu), bez pravljenja razlike između onih koji su prevareni i onih koji to nisu. Odbijam da otvorim vrata za ljude od kojih su neki od njih možda čak i više zli od haridžijskih ekstremista. Naročito radi toga što su ljudi otvorili ta vrata za njih služeći se pravnim mišljenjima murdžija (sekta suprotna haridžijama), potpomognuti domaćim i stranim sekularistima, sve dok nisu usrećili Allahove neprijatelje i sve dok rafidije i nasilnici nisu to zloupotrijebili da konačno okarakteriziraju IDIŠ bez ikakvog pobližeg određenja. Pa zašto bih ulazio u taj krug kojem ne pripadam, i kada se ne slažem s tim ljudima ni u osnovama tumačenja, niti u ograncima (aqida i fikh). Zbog toga smo zadovoljni kada se ekstremističke haridžije bore protiv rafidija i nusajrija, i nadamo se da će pobijediti, sve dok ne postoji sunnitska alternativa koja im se suprotstavlja. Ipak, vidimo da neki žele pobjedu rafidija nad njima – IDIŠ-om.
6.
Nazivi hilafet i islamska država najdraži su nazivi mome srcu i srcu svakog muslimana, tako da moje neprijateljstvo ne može biti zbog ovih naziva, nego je zbog onih koji ga narušavaju svojim ekstremizma i tekfirom muslimana kao i prolijevanjem mudžahidske krvi. Dokazano je bez imalo sumnje da IDIŠ proglašava nevjernicima pripadnike Džebhetu Nnusre, kao i drugih frakcija. Također, oni proglašavaju njihovu krv dozvoljenom, kao što proglašavaju dozvoljenom i krv svakog mudžahida kojeg zarobe kao i svih mudžahida i učenjaka bez obzira da li su iz Šama ili iz Iraka, Afganistana ili Libije ili iz nekog drugog mjesta tvrdeći da se oni protive interesima ummeta i ostvarenju hilafeta! Sami su sebe obojili takvim bojama dok svako ko im se protivi automatski postaje sahawaat, agent, izdajnik i otpadnik. Oni su obmanuli na taj način svoje sljedbenike tako da su krv i životi muslimana postali jeftini, pa se krv olahko prolijeva a životi gube.
7.
Nisam izveo svoj stav u vezi IDIŠ-a na osnovu netačnih podataka koje sam dobio od njima neprijateljske strane, kako mnogi od njih tvrde. Umjesto toga sam ga izveo na osnovu ličnih iskustava i neposredne komunikacije u radu s njima, što mi oboje govori da se ti ljudi pokoravaju Šerijatu samo ukoliko njegove odredbe idu njima u korist i da se oni ne bore za zaštitu muslimanske krvi i časti. A jedan od najjasnijih primjera koji govore u prilog tome, a koji sam lično doživio je:
- Pozivao sam ih da se odazovu Šerijatskom sudu čiji su termini bili usklađeni prema njihovim zahtjevima, a nakon mjeseci odlaganja oni su izričito odbili da se odazovu Sudu, to se dogodilo između mene i njih, i samo to bi bilo dovoljno za onoga koji ima srce koje osjeća stid da shvati da su mi lagali, i da ne žele da djeluju u skladu sa Allahovim veličanstvenim Šerijatom, i da ne žele da im se sudi u skladu s njim.
- Dodajmo tome da su oni prolili krv naše sestre Sedžide, dajući prioritet objavljivanju svoga filma nad njenim životom, a bili su upozoreni da će Sedžida umrijeti ukoliko ubiju pilota i upozorenje je zasigurno došlo do njih. Uprkos tome, oni su smatrali važnijim da objave snimak spaljivanja pilota nego da sačuvaju njen život. Ova činjenica dokaz je da oni ne štite krv muslimana, i da nemaju karakteristike milostivih predvodnika muslimana.
Ja sam spreman da se zakunem Allahom vezano za ove dvije situacije koje sam (lično) imao sa vođama IDIŠ-a; oni su odbili posredovanje koje sam uskladio sa njihovim uvjetima; i oni su ignorisali upozorenje da će Sadžida poginuti ako ubiju pilota. Uprkos tome, oni su insistirali da objave snimak spaljivanja pilota. Poslije su oni lagali i lažno povezivali njegovu sudbinu sa njenim puštanjem na slobodu, iako je on već bio ubijen u skladu sa njihovom šerijatskom presudom o odmazdi (Qisaas). Tako su ona i Zijad Karbuli pogubljeni jer su oni (pripadnici IDIŠ-a op. P.V.) htjeli da šire propagandu i uzbuđenje od snimka i dali su tome prednost u odnosu na živote muslimana.
A od njihovih kleveta, laži, krivotvorenja i nazivanja stvari drugim imenima, kako bi na njima zasnovali svoju vlast izdaje i otpadništva, je i činjenica da su me zbog mojih pokušaja da spasim zatvorene muslimane proglasili “agentom tajne službe i braniteljem pilota”. A obavještajne službe imale su mnogo više sumnji u vezi ispravnosti moje vjere od onih koji sebe nazivaju hilafetom i tvrde da pripadaju džihadu, kada su rekli o meni: “Jasno nam je, da nije bilo opasnosti za Sadžidu, ne biste intervenirali po pitanju pilota”. Ovo je sramota za one koji su me do nedavno zvali svojim i našim šejhom. Poslije svega toga, oni su iskoristili ovu priliku za neprijateljsko proklinjanje i klevetanje moje vjere, i za stvaranje okruženja u kojem će me njihovi sljedbenici izdati i proglasiti nevjernikom.
8.
Ovi ljudi, ako ostanu na onom na čemu jesu, biće najudaljeniji ljudi od Poslanika sallAllahu alejhi ve sellem. Džabir prenosi da je Allahov Poslanik sallAllahu alejhi ve sellem rekao: “Zaista, od najomiljenijih od vas i najbližih od vas meni na Sudnjem danu biće oni koji su najboljeg ponašanja (karaktera), a najomraženiji i najudaljeniji od mene na Sudnjem danu biće oni koji govore beskorisno (brbljaju), oni koji sa drugima govore oštro i koji ih ponižavaju, a to su oni koji se ohole i uzdižu kada pričaju (ponose se)”.
Imao sam komunikaciju i kontakte s nekima od njih, pa sam vidio da su ti ljudi najgorega karaktera i najgori u društvenim kontaktima. Dovoljna je za onoga ko iskreno traži znanje činjenica da su me zvali svojim šejhom tokom pregovora, a nakon mjesec dana laži i odlaganja su poslali datoteku na moj telefon koji su zaključali lozinkom uvredljivog sadržaja.
Ja smatram El-Bagdadija i El-Adnanija i njihove pristalice odgovornim za ovo klevetanje i nazivanje pogrdnim imenima, izići ću pred Allaha s tim, i neću dozvoliti da se izvuku, sve dok sami ne iznađu izlaz vezano za optužbe kojima su mene i moju porodicu oklevetali.
A njihovi pravnici i zagovornici koji su ih naučili tome nose odgovornost također. Ja ne iznosim ove nepravde i pritužbe pred svijet da se žalim, nego da oni koji su u zabludi shvate o kakvom vodstvu je riječ, ko ih predvodi i za koga ginu. Da li oni zaslužuju da budu zaduženi tuđim životima, ovo rukovodstvo koje nema plemenitog karaktera niti vjere i odgovornosti? Razmislite o ovome što govorim, a ja iznosim svoj slučaj pred Allaha, On je Svjedok svemu što se događa Njegovim robovima.
9.
Napadi ISIL-a na mene i njihove klevete protiv mene, njihove izmišljotine i laži, i tekfir nekih među njima na mene, njihove uvrede i proklinjanja, uprkos mome stavu koji sam iznio; ukazuje na nedostatak pameti i razumijevanja kod većine njih, kao i na ludost i bolest srca među mnogima od njih.
Moje uporno zastupanje prethodno iznesenog stava, bez obzira na njihove psovke pune mržnje, dokaz je da moj stav nije reaktivan, niti da je diktiran od vlada. Najdraže vladama bi bilo da ih nazovem izričito haridžijama, a ja to nisam uradio ni do sada. I ja nemam pristalice, sva hvala i zahvala pripada Allahu, koji utiču na mene i moje stavove. Niti se bojim da će mi biti ukinuto finansiranje. Ovaj moj sud je nezavisan, i na njega neće utjecati pritisak inshaAllah od strane ljudi koji su neprijatelji IDIŠ-a, kao što na njega ne utiču ni klevete i izmišljotine IDIŠ-a. Naprotiv, njihovo vrijeđanje, laganje i njihove izmišljotine protiv mene, najveći su razlozi da se uzdržim od osvete njima nazivajući ih haridžijama. Jako se čuvam od toga da ovo neslaganje koje je šerijatske prirode, i s kojim izlazim pred Allaha, ne izraste u lični sukob. A ako ja nastavim debatu s njima, to će rezultirati katastrofom i obnovit će se prošle nesreće (što znači, rezultat će biti kontraproduktivan).
10.
Ovaj moj stav legitiman je šerijatski stav, koji sam obznanio u interesu džihada i mudžahidina. Ja znam da će me ljudi koji nepravedno razmišljaju iz reda murdžija i njihovih saveznika nasilnika kritizirati i reći “Šejh je rekao da su gori od haridžija a izbjegao je da ih nazove haridžijama”. Ponavljam ono što sam prethodno rekao, a rekao sam da među njima ima onih koji su gori od haridžija, ali da ne mislim da su svi haridžije ili da su svi gori od haridžija. A gore od njih je njihovo rukovodstvo koje ih je navelo na tekfir i na prosipanje krvi muslimana i mudžahidina. To je najgore od najgoreg rukovodstva, kojem se ne mogu povjeriti čak ni njihovi vlastiti, a kamoli životi mladića koji dolaze iz svih krajeva svijeta da podrže nešto što nosi naziv hilafet i islamska država. Dakle, izloženi su opasnosti. I jasno sam iznio moj stav kojim preferiram šejha Ebu Qatadu lično, ali sam htio da to objasnim. I ne želim izići u javnost s tim (misli prozivanjem haridžijama) jer znam za mnoge neuke ljude sa raznih strana koji ne znaju šta to znači. Pristrasni ljudi i oni koje stranci finansiraju zadovoljni su da se šire takvi nazivi bez ikakvog objašnjenja niti pojedinosti. Ovaj moj proglas ulijeva nadu da će zavedeni sljedbenici IDIŠ-a poslušati moj savjet. To je kao da sam doprinio opisu koji je dao šejh Ebu Qatade, samo što sam ja išao više u pojedinosti.
Jasno mi je da je na ratištu sve izmiješano i puno je onih koji su ubačeni izvana, dosta je ličnih hirova i ovosvjetskih interesa, domaćih i stranih urota, tajnih obavještajnih trikova. Zato je ova moja presuda upućena sunnitima, a ne novotarima, upućen je pristalicama džihada, tako da oni ne ostaju vezani za ekstremiste i njihova nedjela, ona nije upućena niti sekularistima jer podržavaju nasilnike, upućena je svima onima koji djeluju zarad Allaha a ne iz vlastitih interesa.
Sve zahvale pripadaju Allahu. To je ono što imam, neka je mir i blagoslov na našeg Poslanika Muhameda, na njegovu porodicu i njegove drugove.
Ebu Muhammad Al-Maqdisi
Ramadan 1436 / juni 2015
Izvor: Alminara.wordpress.com
Original na arapskom: alminara.files.wordpress.com/2015/06/khawarej1-justpaste-it-5072041.pdf
Prijevod: Put vjernika
Moguće povezani članci:
U novom broju magazina Dar ul islam IDIŠ nazvao Makdisija i Zavahirija tagutima
Svjedočenje šejha Abdullaha el Muhajsinija u vezi sa napadom grupe IDIŠ na mudžahide na sjeveru Halepa
IDIŠ-ov šerijatski konsultant nazvao vođu talibana Dedžalom, talibanski pokret tagutom, Ebu Katadu i Makdisija pederastim bestidnicima…
Nova poruka glasnogovornika IDIŠ-a: Reci onima koji neće da vjeruju – bićete pobjeđeni!