Poglavlje o onome što se prenosi o rukjama i hamajlijama
U „Sahihu“ se prenosi od Ebu Bešira el-Ensarija, Allah bio njime zadovoljan, da je bio sa Allahovim Poslanikom, Allahov spas i mir njemu, na jednom od njegovih putovanjima, pa je poslao izaslanika s naredbom da na vratu nijedne deve ne ostane ogrlica od strune ili je rekao „… ogrlica, a da ne bude otkinuta.“ (Buhari 6/98, Muslim, 2115)
Od Ibn Mes’uda, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, Allahov spas i mir njemu, kako kaže: ‘Zaista su rukja, hamajlije i tivele [amulet] širk.’“ Prenose ga Ahmed i Ebu Davud.1
Abdullah ibn Ukejm prenosi od Allahovog Poslanika, Allahov spas i mir njemu, da je rekao: „Ko se nečim veže – bit će mu prepušten.“ Prenose ga Ahmed i Tirmizi.2
Hamajlije su nešto što se vješa na djecu da ih čuva od uroka. Međutim, ako je obješeno nešto iz Kur’ana, neki od selefa su to dozvolili, a neki nisu i smatrali su to zabranjenim, kao Ibn Mes'ud, Allah bio njime zadovoljan.
Rukja je ono što zovu imenom ’azaim. Dokaz je iz toga izuzeo ono što u sebi nema širka. Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, je dozvolio učenje rukje protiv uroka od oka i ujeda otrovne životinje.
Tivele (amulet) je nešto što su ljudi radili misleći da to omiljava ženu njenom mužu i muža njegovoj ženi.
Ahmed prenosi od Ruvejfi’a da je rekao: „Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, mi je rekao: ‘O Ruvejfi’, ti ćeš možda dugo živjeti, pa obavijesti svijet da se Muhammed odrekao onoga ko napravi čvoriće na svojoj bradi, ili stavi amulet, ili se čisti nakon nužde životinjskim izmetom ili kostima.’“ (Ahmed, 4/108)
Od Seida b. Džubejra, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je rekao: „Ko otrgne hamajliju sa čovjeka, to se tretira kao da je oslobodio roba.“ Predaju bilježi Veki’. On takođe, prenosi od Ibrahima da je rekao: „Oni (selef) su prezirali sve hamajlije, bilo od Kur’ana ili nečeg drugog.“
Komentar
✦ Prva mes'ela: definicija rukje i hamajlija
U šerijatskoj terminologiji rukja predstavlja ajete, zikrove i dove koje se uče bolesnom uz puhanje. Što se tiče hamajlija to je ono što se kači (nosi ili stavlja) radi sprečavanja kakve nevolje ili njenog odstranjivanja.
✦ Druga mes'ela: Propis rukje
Rukje dijelimo na dvije vrste:
› Rukja koja je dozvoljena, a to je šerijatska rukja. To je rukja koja biva učenjem Kur'ana, zikrova i dova. Ona je dozvoljena, a dokaz njene dozvoljenosti jeste hadis kod imama Muslima: „Nema prepreke u učenju rukje dok god u njoj nema širka.“
› Rukja koja nije dozvoljena i koja potpada pod širk, a to je rukja koja nije putem ajeta i šerijatskih dova. Na zabranu ovakvih rukji ukazuje hadis: „Zaista su rukja, hamajlije i tivele [amulet] širk.“ Kao i shvatanje prethodnog hadisa: „Nema prepreke u učenju rukje dok god u njoj nema širka.“3
✦ Treća mes'ela: Uvjeti šerijatske rukje
› Da bude putem Kur'ana, zikrova ili propisanih dova.
› Da bude na arapskom jeziku.
› Da čovjek vjeruje kako je rukja samo sebeb, a da je Allah taj koji daje da ona djeluje.
› Da se ne oslanja na rukju, već na Allaha, jer Uzvišeni kaže: „Na Allaha se oslonite ako ste vjernici.“4
› Da učač ne bude od onih koji se bave vradžbinama.
✧ Da li se uslovljava da se čuje učenje ajeta od učača rukje?
Nije uslov, ako se zna da je učač rukje od bogobojaznih osoba, to je dovoljan dokaz. Ali ako sumnja u učača, onda mora zahtijevati da čuje učenje ajeta.
✦ Četvrta mes'ela: Da li je bolje da čovjek uči rukju ili da je ostavi?
Prethodilo je ranije da postoji razlika između toga da osoba uči rukju i toga da traži da mu se prouči rukja. Spomenuli smo da je bolje ostaviti traženje učenja rukje.
✦ Peta mes'ela: Da li je dozvoljeno uzimanje nadoknade za učenje rukje?
Da, dozvoljeno je, prema hadisu Abdullaha ibn Abbasa kojeg bilježe Buhari i Muslim a u kojem stoji: „Najpreče za šta možete uzeti nagradu jeste Allahova Knjiga.“5
✦ Šesta mes'ela: podjela rukje s obzirom na mjesto liječenja.
Rekli smo da s obzirom na propis, rukju dijelimo na onu koja je dozvoljena i koja nije.
Što se tiče podjele rukje s obzirom na mjesto liječenja, nju takođe dijelimo na dvije grupe:
› Rukju učenja (čitanja)
› Rukju pisanja, poput pisanja određenih ajeta iz Kur'ana, potom njihovo stavljanje u vodu, te pijenje te vode.
Što se tiče rukje učenja, ona može biti na dva načina:
› Direktnim učenjem osobi koja je bolesna. Nema polemike oko dozvoljenosti ovakvog načina.
› Učenjem rukje na određenoj tečnosti (poput vode, maslinovog ulja, čorokotovog, itd.), potom davanje te tečnosti na kojoj je proučena rukja, bolesniku da je pije. Oko ovog vida rukje postoji razilaženje među učenjacima: jedna skupina učenjaka je zabranjuje navodeći kao dokaz da se tako nešto ne prenosi u šerijatskim dokazima, dok je druga skupina učenjaka dozvoljava oslanjajući se na sljedeće šerijatske tekstove:
1 Općenitost značenja riječi Uzvišenog:
„Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost.“ (El-Isra, 82)
Tako je Kur'an lijek, shodno ovom pojašnjenju Uzvišenog.
2 Riječi Uzvišenog:
„Reci: ‘On (Kur’an) je onima koji vjeruju uputa i lijek.’“ (Fussilet, 44)
3 Hadis Ummu Seleme da je posjedovala posudu u kojoj se nalazilo nešto od kose Poslanika, Allahov spas i mir njemu, pa kada bi joj došao bolesnik stavljala bi tu kosu u vodu radi liječenja. Hadis bilježi Buhari. Ako su dijelovi tijela Poslanika, Allahov spas i mir njemu, mubarek i ako je dozvoljeno liječiti se njima, onda je isti slučaj i sa Kur'anom.
4 Hadis Aiše, Allah bio njome zadovoljan, da je Poslanik, Allahov spas i mir njemu, učio sebi muavvizat (suru Felek i Nas) puhajući, pa kada mu se pojačala bolest onda mu je Aiša učila i puhala u njegove ruke a potom ga potirala njegovom rukom.“ Hadis bilježi Buhari. Analogno Aišinom učenju i puhanju u ruke kažemo da je dozvoljeno učenje Kur'ana na vodu.
5 Takođe, od Aiše, Allah bio njome zadovoljan, se u Sahihu prenosi da je Poslanik, Allahov spas i mir njemu, kada bi mu došao bolesnik na kažiprst stavio svoju pljuvačku i njime dodirnuo zemlju pa potom podigao i (trljajući mjesto na koje se žali bolesnik) govorio: „U ime Allaha, prašina s ove zemlje s pljuvačkom nekih od nas, s dozvolom našeg Gospodara, iscijelit će našeg bolesnika.“
6 Ebu Davud bilježi predaju da je Poslanik, Allahov spas i mir njemu, proučio na posudu s vodom a potom je polio njome bolesnika.
Nakon ovih dokaza postaje jasno da je ispravnije mišljenje dozvoljenost učenja rukje na nekoj tečnosti. Ibnul Kajjim je u svom djelu Zadul-me'ad prenio da je i Abdullah ibn Abbas, Allah bio njime zadovoljan, to dozvolio. Isto tako, nema prepreke u učenju rukje nad onim što nije tečnost poput kreme, šafrana i tome slično.
Ostaje da spomenemo da li su dozvoljene neke druge metode, poput pisanja ajeta na štapu, zatim udaranje opsihrenog tim štapom. Ovakav postupak se ne prenosi od selefa, za razliku od učenja nad vodom, što se prenosi od Ibn Abbasa kako je već prethodilo. Isto tako, pisanje Kur'ana na nekom platnu nakon čega se traži od bolesnika da zapali to platno i dimi njegovim dimom, i ovo se takođe ne prenosi od selefa, a uz to u ovakvom postupku je vid omalovažavanja Kur'ana. Neki pak pišu na koži (opsihrenog) nešto od Kur'ana, poput Ajetul-kursije, ali se ni ovakav postupak ne prenosi od selefa.
✧ Da li je učenje nad hranom dozvoljeno poput učenja nad vodom?
Ne postoji razlika između vode i hrane, a Allah najbolje zna.
✦ Sedma mes'ela: Način učenja rukje bolesniku.
Postoji više načina učenja rukje bolesniku koji se prenose od Allahova Poslanika, Allahov spas i mir njemu. Svaki način se koristi shodno stanju bolesnika:
› Direktno učenje bolesniku uz puhanje u njegovo lice, prsa ili uši. Ovo je najprisutnija metoda.
› Metoda u kojoj nema puhanja već se dodiruje mjesto koje boli uz učenje i trljanje tog mjesta. Ovo se odnosi na muškarce, što se tiče žena koje nisu mahrem, to nije dozvoljeno zbog zabrane dodirivanja žena.
› Da učač prouči na svojim rukama, a potom potrlja bolesnika po tijelu ili mjestu koje ga boli.
› Stavljanje malo pljuvačke na prst potom stavljanje prsta na zemlju, a potom se prst sa pljuvačkom sa kojim se pomiješala prašina zemlje stavlja na mjesto na kojem bolesnik osjeća bol uz dovu ili učenje Kur'ana.
› Da učač prouči na vodu a potom bolesnik pije tu vodu, trlja se njome ili kupa.
Komentar šerijatskih tekstova navedenih u poglavlju
1Hadis Ebu Bešira el-Ensarija
U „Sahihu“ se prenosi od Ebu Bešira el-Ensarija, Allah bio njime zadovoljan, da je bio sa Allahovim Poslanikom, Allahov spas i mir njemu, na jednom od njegovih putovanjima, pa je poslao izaslanika s naredbom da na vratu nijedne deve ne ostane ogrlica od strune ili je rekao „… ogrlica, a da ne bude otkinuta.“6
Ovaj hadis govori o hamajlijama, ne o rukji. On ukazuje na zabranjenost hamajlija. Svaki vid hamajlija je zabranjen i predstavlja širk, osim kada su u pitanju hamajlije na kojima ima kur'anskih ajeta, oko propisa njih postoji razilaženje, ali je ispravnije mišljenje da su i one zabranjene.
✧ Ispravne metode liječenja i sprječavanja uroka
› Najbolji način je učenje Kur'ana. Kada je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, vidio crnilo na licu djevojčice, rekao je: „Učite joj rukju, urečena je pogledom.“ Hadis bilježi Buhari.
› Da se urečeni okupa vodom kojom je uzeo abdest onaj koji ga je urekao
› Učenjem teavvuza (tj. dove za zaštitu od uroka), kao što je Poslanik, Allahov spas i mir njemu, to radio Hasanu i Husejnu.7
› Ostavljanje ukrašavanja. Neki učenjaci kažu da ostaviti ukrašavanje ne znači da čovjek ružno izgleda već da samo ostavi ukrašavanje. Isto tako razdvajanje, kao što je Jakub alejhisselam oporučio svojim sinovima rekavši:
„O sinovi moji, ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije.“ (Jusuf, 67)
Po jednom tumačenju učenjaka Jakub alejhisselam im je to oporučio radi uroka.
2Hadis Abdullaha ibn Mes'uda
Od Ibn Mes’uda, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, Allahov spas i mir njemu, kako kaže: ‘Zaista su rukje, hamajlije i tivele (amulet) širk.’ Prenose ga Ahmed i Ebu Davud.
✦ „Zaista su rukje…“ – ovdje se pod rukjom cilja na rukju koja nije šerijatska.
✦ „…hamajlije…“ – ova riječ obuhvata sve hamajlije, čak i hamajlije na kojima ima kur'anskih ajeta, s tim što su hamajlije sa kur'anskim ajetima zabranjene (dok su ostale širk).
✦ „i tivele (amulet)“ – ovo je po konsenzusu širk. Hadis ukazuje da su rukje u kojima ima širka, hamajlije i tivele (amulet) širk, te ih stoga nije dozvoljeno činiti.
✧ Propis hamajlija
Što se tiče hamajlija u kojima ima traženja utočišta od nekog drugog mimo Allaha, one su širk bez ikakvog razilaženja među učenjacima, međutim, kada su u pitanju hamajlije od Kur'ana, poput onoga ko okači konac na kojem je proučio nešto od Kur'ana, po pitanju njih postoji razilaženje među učenjacima, hanbelije ih dozvoljavaju dok su učenjaci da've stava da nisu dozvoljene i to je prioritetnije mišljenje zbog dokaza koje navode, a to su:
› Općenitost hadisa Abdullaha ibn Mes'uda (koji nije izuzeo nikakvu hamajliju)
› Zatvaranje puteva haramu.8
3Hadis Abdullaha ibn Ukejma
Abdullah ibn Ukejm prenosi od Allahovog Poslanika, Allahov spas i mir njemu, da je rekao: „Ko se nečim veže – bit će mu prepušten.“ Prenose ga Ahmed i Tirmizi.9
4Hadis Ruvejfia
Imam Ahmed prenosi od Ruvejfi’a da je rekao: „Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, mi je rekao: ‘O Ruvejfi’, ti ćeš možda dugo živjeti, pa obavijesti svijet da se Muhammed odrekao onoga ko napravi čvoriće na svojoj bradi, ili stavi amulet, ili se čisti nakon nužde životinjskim izmetom ili kostima.’“
✦ „O Ruvejfi, ti ćeš možda dugo živjeti, pa obavijesti svijet…“ Tj. one koji budu došli kod tebe.
✦ „… da ko napravi čvorčiće na svojoj bradi…“ pravljenje čvorova na bradi može biti iz tri razloga:
› Radi kibura (oholosti)
› Radi poistovjećivanja sa nevjernicima
› Zbog ubjeđenja
Ono što nas ovdje interesuje je pravljenje čvorova na bradi zbog ubjeđenja da takav postupak štiti od uroka.10
✦ „… ili stavi amulet…“ To su ustvari hamajlije, a one nisu dozvoljene kako je prethodilo,
✦ „…ili se čisti nakon nužde životinjskim izmetom ili kostima…“ Ovakav postupak nije dozvoljen.
✦ „… da se Muhammed od njega odrekao!“
Ovaj hadis potpada pod hadise prijetnje (ve’ida), a mezheb selefa je prenošenje takvih hadisa onako kako su došli bez njihovog pojašnjavanja osim kada za to postoji potreba, poput straha da neko pogrešno shvati te hadise, npr. haridžije, pa protekfiri počinioce velikih grijeha.11
5Predaja Seida ibn Džubejra
Od Seida b. Džubejra, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je rekao: „Ko otrgne hamajliju sa čovjeka, to se tretira kao da je oslobodio roba.“ Predaju bilježi Veki’.
✦ „Ko otrgne hamajliju sa čovjeka, to se tretira kao da je oslobodio roba.“ Tj. njegova nagrada je poput nagrade onoga ko oslobodi roba. Predaju bilježi Veki’, koji isto tako prenosi od Ibrahima en-Nehaija da je rekao: „Oni (selef) su prezirali sve hamajlije, bilo od Kur’ana ili nečeg drugog.“ Preziranje (kerahijet) selefa ukazuje na tahrim (zabranjenost) po Ibn Kajjimu. Međutim, prioritetnije mišljenje jeste da to određujemo na osnovu konteksta.
✦ Osma mes’ela: Kačenje Kur’ana (ili pojedinih ajeta) radi ukrasa i lijepog izgleda
Ovo nije dozvoljeno jer je oprečno cilju radi kojeg je Kur’an objavljen. Ukoliko, pak, čovjek okači Kur’an da bi se podsjećao i ne postoji nešto što ukazuje da ga je okačio radi ukrasa onda je takav postupak dozvoljen. Okolnosti su te koje ukazuju da li je čovjeku cilj podsjećanje ili ukras, pa tako, na primjer, ako je ispisan lijepim rukopisom i slično, onda to indirektno ukazuje da je cilj kačenja ukrašavanje.
Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”
Priprema: Menhedž (naslov je od PV-a)
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala
Bilješke:
1 Ahmed (1/381), Ebu Davud (3883).
2 Ahmed (4/311), Tirmizi (2073).
3 Tj. iz hadisa se shvata da su zabranjene rukje ukoliko u njima ima širka. (op.prev)
4 El-Maida, 23.
5 Ovo je dio hadisa Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji u potpunosti glasi: „Grupa ashaba Allahovog Poslanika alejhisselam je naišla kod ljudi koji su bili pored vode, a među njima se nalazila osoba koju je ujeo akrep, pa je jedan od njih izašao pred njih i upitao ih: ‘Ima li među vama liječnika? Kod vode se nalazi čovjek koga je ujeo akrep.’ Jedan od ashaba je krenuo sa njim i učio mu Fatihu, a dobio je za to ovce. Čovjek je ozdravio, a ovaj je dotjerao ovce do svojih drugova. Njima se to nije dopalo, pa mu rekoše: ‘Uzeo si nagradu za Allahovu Knjigu!’ Kada su došli u Medinu, rekli su Allahovom Poslaniku alejhisselam: ‘Allahov Poslaniče, on je uzeo nagradu za Allahovu Knjigu!’ Poslanik im reče: ‘Najpreče za šta možete uzeti nagradu jeste Allahova Knjiga.“ (op.prev.)
6 Razlog radi kojeg je Allahov Poslanik alejhisselam naredio da se pokidaju ogrlice je taj što su ogrlice bile naredio da se pokidaju ogrlice jer njihovo kačenje o vratove životinja ili ljudi nije ni šerijatski ni kačene o vratove deva radi zaštite od uroka ili džinna, kako su vjerovali. Zbog toga je Poslanik alejhisselam naredio da se pokidaju ogrlice jer njihovo kačenje o vratove životinja ili ljudi nije ni šerijatski ni kosmički sebeb sprečavanja uroka ili nekog drugog musibeta. (op.prev.)
7 Šejh cilja na hadis kod imama Buharije u kojem stoji: „Allahov Poslanik alejhisselam je običavao tražiti zaštitu za Hasana i Husejna govoreći: ‘Vaš otac (Ibrahim, alejhis-selam) ovim riječima tražio je zaštitu za Ismaila i Ishaka: ‘Tražim zaštitu za vas dvoje s potpunim Allahovim riječima od svakog šejtana i otrovnice i od svakog oka urokljivoga.'“ (op.prev.)
8 Na taj način što bi osoba koja nosi takve hamajlije mogla s njima ulaziti na nečista mjesta, i tome slično. (op.prev.)
9 Hadis je slab, u njemu je Muhammed ibn Abdur-Rahman ibn Ebi Lejla, koji je slab. Ipak, značenje ovog hadisa podržavaju drugi hadisi, poput hadisa Imrana ibn Husajna u prethodnom poglavlju. (op. prev.)
10 To je bilo ubjeđenje predislamskih arapa, op.prev.)
11 Šejh Ali Hudajr ovim riječima pojašnjava da selef nije tumačio hadise prijetnje, tj. da nisu nakon navođenja ovih hadisa pojašnjavali govoreći kako pomenuto djelo nije djelo velikog kufra koje izvodi iz vjere itd., zbog toga da bi prijetnja koja se spominje u hadisima ostavila što veći uticaj na ljude i što više ih udaljila od činjenja tih grijeha, međutim, kada postoji bojazan da će neko iz tih hadisa shvatiti kako su pomenuti ljudi nevjernici, poput haridžija, onda se pojašnjava značenje prijetnje koja je došla u hadisu i da se ona ne odnosi na veliki kufr koji izvodi iz vjere. (op. prev.)
