Onaj ko se pripisuje islamu a zatim govori: „Meni nije važno da li će na vlasti biti musliman ili nevjernik, ili, da li ćemo vladati islamskim šerijatom ili sekularizmom, važno je da nam ta vlast obezbjedi hranu, piće, i životne potrebe; takav nije spoznao stvarnost islama, štaviše on i njemu slični su poput stoke o kojoj Uzvišeni Allah kaže:
„A oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo će prebivalište Vatra biti!“(Muhammed, 12)
Pa, da li bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selle, i njegovi ashabi, radijellahu anhum, prihvatili to da im neko dođe i kaže: „Svejedno je da li nam sudio Muhammed Vjerovjesnik, ili Ebu Džehl predvodnik kurejšija! Važno je da nam oni obezbjede hranu i životne potrebe, a što se tiče vjere to je lična stvar, ono što je između roba i njegova Gospodara!“
Ako je tako, zašto su onda Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi napustili Mekku i odselili u Medinu, i ostavili svoje porodice i domovinu, te uspostavili državu kojom vlada i upravlja islam?
O ti muslimanu, ovo je zbog toga što nije moguće da budeš musliman, a da se ne parničiš pred Allahovim šerijatom, rekao je Uzvišeni Allah:
„A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su baš nevjernici.“ (El-Maide, 44)
i rekao je:
„I, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju (pokore)!“ (En-Nisa, 65)
Stoga, pitanje suđenja po šerijatu nije sekundarno pitanje ili sporedni ogranak, naprotiv, to je od srži imana i njegovih osnova bez kojih musliman ne može biti musliman.
Napisao: Ebu Ahmed
Izvor: https://t.me/hekmaathar
Napomena: Detaljnije o parničenju pred tagutskim (neislamskim) sudom i propisu onoga ko se parniči pred takvim sudom pročitajte ovdje