(Predivna priča o porodici Hatima el-Esama)
Ovo je kazivanje o poznatom pobožnjaku, Hatimu el-Esamu, rahimehullah, i njegovoj porodici. On je bio siromašan Allahov rob. Njemu su materijalne blagodati ovog svijeta bile uskraćene. Imao je samo jednu ženu i puno djece. Time je Uzvišeni Allah blagoslovio njega i njegovu ženu.
Hatim je odavno nanijetio obaviti hadž, ali, kao i svaki siromašni čovjek, i on je imao poteškoća i problema da ostvari taj san svakog vjernika.
Međutim, onaj koji zaista iskreno vjeruje u Allaha Uzvišenog sigurno je ubjeđen da će Gospodar olakšati lijep nijjet iskrenoj duši.
Upravo se to desilo i sa junakom ovog našeg kazivanja.
Jednog dana je Hatim obavijestio svoju porodicu o tome kako je naumio obaviti hadž. Ta njegova izjava je izazvala pravu pometnju i zbunjenost u redovima njegovih ukućana. Odmah su krenuli da govore: „Ko će se brinuti o nama? Ko će nam donijeti jelo i piće!?“
Tada se najmlađa kćerka oglasila riječima: „Babo moj, hajde ti kreni na hadž, i budi spokojan jer ti nisi taj koji opskrbljuje!“
Ohrabren riječima ove djevojčice, Hatim je krenuo na put ka Allahovoj kući.
Nakon nekoliko dana, porodicu je pogodila glad i nestašica pa su svi kao jedan napali malu djevojčicu kriveći je za njihovu muku i nevolju. Danima su je napadali i kritikovali. Ovo je dokaz da i pobožan čovjek ponekada može imati u svojoj kući neprijatelje unutar svoje porodice. Ali, mi vjernici trebamo raditi na odgoju naših porodica.
Mala je djevojčica bila dovedena na rub očaja te je ruke digla prema nebu upućujući dovu: „Gospodaru moj, Bože moj, Zaštitniku moj, Ti ljudima daješ od Tvoje blagodati! Nemoj nama uskratiti Tvoju blagodat. Nemoj me poniziti pred mojom porodicom!“
Tako je Uzvišeni Opskrbljivač, koji je obećao bogobojaznima da će im dove sigurno uslišati, odredio da vladar tog regiona, koji je običavao posjećivati siromašne i udjeljivati im sadaku, zakuca na vrata porodice Hatima el-Esama. Zakucao jeste, ali kako!?
Kada je došao ispred Hatimove kuće umalo je mimoišao, ali, Uzvišeni Gospodar uslišava dovu male djevojčice. Pred vratima Hatimove kuće sultana je pogodila žeđ koja ga je gotovo ubila. Zapomagajući za čašom vode on naredi svojim vojnicima da mu odmah daju vode. Pa tako je vojnik zakucao nigdje drugo do na vrata Hatima el-Esama.
Tu se dogodilo čudo. Ne samo što je Uzvišeni Allah uslišao dovu Hatimove kćerke, već pogledaj samo kako je uzastopno Gospodar mijenjao stanje tog čovjeka pa je jednom dovom dao četiri dobra Hatimovoj porodici.
Kada je sultan popio vodu, rekao je kako nikada nešto ljepše nije okusio, pa je upitao: „Čija je to kuća?“
Hatimova žena je u nevjerici još uvijek nijemo gledala tu situaciju jer i sama nije mogla vjerovati kako je sultan došao na njihova vrata i još ga je ona napojila čašom hladne vode.
Kada su mu ljudi odgovorili da je to kuća Hatima el-Esama vladar upita: „Jer to onaj poznati pobožnjak?“ Ljudi mu odgovoriše potvrdno i on ponovo upita: „Što nam on nije otvorio vrata?“
Vojnici ga obavijestiše da je on krenuo na hadž. Tada sultan reče: „Onda je naša obaveza da u njegovom otsustvu pomognemo njegovu porodicu!“ Tada je zgrabio kesu punu zlatnika i baci je pred noge Hatimove žene. Hatimova se porodica još nije povratila od tog šoka, a Uzvišeni Gospodar već daje više onima koji Ga se boje.
Sultan se okrete svojim ministrima i vojnicima i obrati im se riječima: „Ko me zaista voli, neka učini ono što sam ja učinio!“ Ministri i vojnici odmah počeše bacati kese pune zlatnika ispred praga Hatimove kuće kako bi dokazali svoju ljubav prema sultanu.
Hatimova žena požuri sa svojom djecom prikupljati bogatsvo. Bili su ozareni i nasmijani. Radost je sijala sa njihovih lica a mala djevojčica je briznula u plač.
Oni je počeše kuditi kako ih u siromaštvu nije pomogla a eto, sada u bogatstvu ona ponovo ne zna izraziti lojalnost porodici. SubhanAllah!
Ona im tada odgovori riječima mudrog pobožnjaka: „Nas je pogledao stvoreni, pa smo se obogatili, pa šta bi bilo kada bi nas pogledao Stvoritelj? Zar Uzvišeni Stvoritelj nije rekao: ‘…a onome koji se Allaha boji, On će mu izlaz dati i opskrbiće ga odakle se i ne nada…'“ (Kur'an, Et-Talak/2-3)
Eto, u ovom kazivanju o Hatimovoj porodici ima pouke za one koji pameti imaju!
Iz knjige: „El-hukukul-islamijje“, str.153.
Autor: Šejh Muhammed Hassan
