PISMO NUSRETA IMAMOVIĆA: Neovisno svjedočenje fitni u Siriji

Popularno na sajtu

Skorašnji događaji u Šamu su zabrinuli i zbunili mnoge muslimane. Nakon što su nade u dolazak odavno priželjkivanog hilafeta doživile svoj vrhunac, desio se neočekivani zaplet situacije. Borci na Allahovom putu, prije nego li je stvarna vlast bila na pomolu, počeli su da se bore za vlast i prevlast. Nepojmljivo je da su svi bili iskreni u svojoj borbi za isti uzvišeni cilj, a da su se razišli do te mjere da su podigli oružje jedni na druge. Onda smo se i mi razišli u razumjevanju i tumačenju onoga što smo vidjeli i čuli. Veliki broj naše braće je pomislio da je san o hilafetu konačno ostvaren, te je dao zdušnu podršku IDIŠ-u, optužujući one koji su sa oprezom i zebnjom gledali šta se događa držeći se po strani da nisu podržali istinu, te da nisu ispunili ono što im je vadžib u ovom trnutku. Nakon što smo se naslušali optužbi i bili pozvani na pokajanje, smatramo da je nemoguće dalje šutjeti, te smo odlučili da objasnimo svoje viđenje i razumijevanje situacije, ne bi li se navijački duh i slijepa pristrasnost umirili, te bili pobijeđeni Šerijatom i razumom.

Razlozi nepodržavanja Bagdadija i njegove politike

Jasno i glasno kažemo da ne podržavamo Ebu Bekra el-Bagdadija i njegovu politiku iz sljedećih razloga:

Kršenje prisege date dr. Ejmenu

• Dokaz za to je svjedočenje Ebu Sulejmana Muhadžira. Savjetujemo da svjedočenje pažljivo saslušate. On svjedoči da se Ebu Bekr zaklinjao Allahom, najvećom zakletvom, da je dao prisegu dr. Ejmenu. Potrebno je naglasiti da su mnogi na osnovu ovakvog predstavljanja situacije i predstavljanja IDIŠ-a kao dijela ALKAIDE dali prisegu IDIŠ-u. Dakle, mnogi su prisegu dali na prevaru. Drugi uopšte nisu razumjeli tekst prisege, ali su poslije njome obavezivani. Prisegu Bagdadija dr. Ejmenu je potvrdio i sam dr. Ejmen, iznijevši brojne detalje koji to potvrđuju, npr. da je šura Države u Iraku jednoglasna da Ebu Bekr da prisegu, kao i njegovi predhodnici, ALKAIDI, što obara djetinjaste izgovore Adnanija, koje su naši šejhovi kao papagaji ponovili, da se radilo samo o učtivom obraćanju i izrazu poštovanja. Ako Bagdadi nije dao prisegu, onda se lažno zaklinjao, a ako je dao prisegu, onda ju je izdajnički prekršio. Treće opcije nema, a u obje opcije mu nije dobro, jer je prema prvoj opciji slagao, a po drugoj izdao i pogazio prisegu. Ono u što smo uvjereni je da je zakletva bila istinita, jer mu je to tad trebalo radi uzimanja prisege od mnogih, čak i od Džewlanija. Jedino to može objasniti činjenicu da on lično, koliko nam je poznato, o tome nikad nije progovorio.

Odbijanje presude dr. Ejmena

• Ebu Bekr el-Bagdadi se zaklinjao Allahom, najvećom zakletvom, kao i mnogi emiri Države da će prihvatiti presudu dr. Ejmena u sporu sa Džebhetunnusrom, ma kakva ona bila. Ovo je opće poznata stvar u Šamu, jer su o tome svi pričali i najsitniji emiri jedinica Države. Kada je presuda došla svi su jednoglasno odbili presudu i pogazili svoje zakletve. Ovdje se očituje licemjerstvo kroz nekoliko stvari:

• a) lažno zaklinjanje na spremnost prihvatanja presude, sa ciljem pridobijanja ljudi u međuvremenu,

• b) odbijanje presude, koju su bili obavezni prihvatiti i bez predhodnog zaklinjanja na to,

• c) nastojanje da se utiče na presudu kroz dopise dr. Ejmenu u kojima se prijeti da će biti prolijevanja krvi muslimana ukoliko se ne presudi protiv Džewlanija.

• Ono što najviše boli, i što je strašnije od svega je činjenica da braća širom svijeta nisu osjetila nimalo tegobe što se ovim postupkom direktno gaze Allahove riječi u suri Hudžurat, u prevodu značenja: “Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih, pa ako se jedna od njih odmetne protiv druge, bori te se protiv one koja se odmetnula…“

• Na žalost, zbog neznanja i nemara, navijačke euforije koju su redovno zdušno zagrijavala braća iz Države, te nehata naspram Allahovih riječi, ovaj skandal je prošao gotovo neprimjetno, tako da su se braća okomila na onu stranu koja prihvatila presudu, umjesto da se okome na onoga ko je odbio i ponovo posegao za silom, kao što nalaže Gospodar svjetova u spomenutom ajetu. Bilo kakvi izgovori su bez ikakvog značaja pred riječima Uzvišenog. Nikakvo bratstvo, jaranstvo niti poznanstvo nemaju snage da nas prevedu preko ovog ajeta, pa da ga zanemarimo.

• O mumini, osvjestite se. Šta vam znači vaš iman u Allaha i Njegove riječi, ako ste u stanju da dadnete prednost drugim riječima nad Njegovom rječi?

Odbijanje suđenja

• Kad se desi bilo kakav neporazum među muslimanima, osnova je da se vrate na suđenje.

• وَمَا ٱخْتَلَفْتُمْ فِيهِ مِن شَىْءٍ فَحُكْمُهُۥٓ إِلَى ٱللَّـهِ ۚ

• “U čemu god se vi sporili, sud o tome pripada Allahu.”

• Te ajet sure Nisa’:

• فَإِن تَنَـٰزَعْتُمْ فِى شَىْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى ٱللَّـهِ وَٱلرَّسُولِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِٱللَّـهِ وَٱلْيَوْمِ ٱلْـَٔاخِرِ

• “A ako se oko nečega sporite, vratite to Allahu i Njegovom poslaniku ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan…”

Dakle, kadija sasluša strane u sporu, pa onda presudi na osnovu onoga što je vidio od dokaza. Kad su svi učenjaci zatražili da se prekine sa proljevanjem krvi i pozvali na suđenje, sve džihadske skupine su se odazvale, čak i Slobodna Sirijska Vojska, za koje se drži da su otpadnici, osim Bagdadija, koji se oglušio. On je sa svojim saradnicima odabrao da silom nametne svoj sud i podijeli pravdu kako je oni vide, nemilosrdno proljevajući krv muslimana u prvom redu, kako je već prije pisao dr. Ejmenu da će biti prolivena ukoliko im se ne svidi presuda i njegov stav naspram Dževlanija. Naravno, sad to više nisu bili muslimani kao u vrijeme njegovog dopisivanja sa dr. Ejmenom, nego okorjeli otpadnici od Islama. U svim ovim pitanjima razuman postupak onoga koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan je pokoravanje presudi. Ako pak presuda bude nepravedna zbog vještine jedne od strana u dokazivanju, prihvatanje i takve presude, uz čvrsto vjerovanje da će Allah dati bolji izlaz i bereket, je preče od prolijevanja krvi mudžahida i posezanja za silom. Šta onda reći za onoga ko odbija suđenje u osnovi? Mi o tome kažemo ono što kaže Allah:

وَيَقُولُونَ ءَامَنَّا بِٱللَّـهِ وَبِٱلرَّسُولِ وَأَطَعْنَا ثُمَّ يَتَوَلَّىٰ فَرِيقٌ مِّنْهُم مِّنۢ بَعْدِ ذَٰلِكَ ۚ وَمَآ أُو۟لَـٰٓئِكَ بِٱلْمُؤْمِنِينَ ﴿٤٧﴾ وَإِذَا دُعُوٓا۟ إِلَى ٱللَّـهِ وَرَسُولِهِۦ لِيَحْكُمَ بَيْنَهُمْ إِذَا فَرِيقٌ مِّنْهُم مُّعْرِضُونَ ﴿٤٨﴾ وَإِن يَكُن لَّهُمُ ٱلْحَقُّ يَأْتُوٓا۟ إِلَيْهِ مُذْعِنِينَ ﴿٤٩﴾ أَفِى قُلُوبِهِم مَّرَضٌ أَمِ ٱرْتَابُوٓا۟ أَمْ يَخَافُونَ أَن يَحِيفَ ٱللَّـهُ عَلَيْهِمْ وَرَسُولُهُۥ ۚ بَلْ أُو۟لَـٰٓئِكَ هُمُ ٱلظَّـٰلِمُونَ ﴿٥٠﴾ إِنَّمَا كَانَ قَوْلَ ٱلْمُؤْمِنِينَ إِذَا دُعُوٓا۟ إِلَى ٱللَّـهِ وَرَسُولِهِۦ لِيَحْكُمَ بَيْنَهُمْ أَن يَقُولُوا۟ سَمِعْنَا وَأَطَعْنَا ۚ وَأُو۟لَـٰٓئِكَ هُمُ ٱلْمُفْلِحُونَ ﴿٥١﴾ وَمَن يُطِعِ ٱللَّـهَ وَرَسُولَهُۥ وَيَخْشَ ٱللَّـهَ وَيَتَّقْهِ فَأُو۟لَـٰٓئِكَ هُمُ ٱلْفَآئِزُونَ ﴿٥٢﴾

Oni govore: “Mi vjerujemo u Allaha i u Poslanika i pokoravamo se”- zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici. A kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu; samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno. Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego su oni pravi nasilnici. Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: “Slušamo i pokoravamo se!” – Oni će uspjeti. A onaj koji se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao i Allaha bude bojao i koji od Njega bude strahovao – takvi će postići ono što budu željeli.

Mi nismo mogli prihvatiti u našim okolinama da nam bude komšija onaj ko odbije suđenje, kako nakon svega toga nečije srce može prihvatiti da jedan takav bude halifa svih muslimana? Ne samo da ga prihvati, nego da se zdušno za njega bori, poklanjajući mu svoje srce, imetak i život, smatrajući istovremeno onoga ko nije zaslijepljen lažima njegove svite griješnicima ako ne i nevjernicima. O Allahu, Stvoritelju nebesa i zemlje, Poznavaoče javnog i tajnog, ti sudiš među Tvojim robovima u onome oko čega se oni raziđu.

Ako neko kaže da su oni već na ova pitanja dali odgovore i da su se odbranili šubhama, time samo potvrđuje da su oni duboko svjesni u kakav belaj su zapali. Naravno da su tako nešto morali uraditi, jer nisu toliko mahniti da javno podrže očito licemjerstvo, koje razotkrivaju predhodno navedeni ajeti. Morali su se već nekako braniti. Neki izgovor je morao postojati.

Pljačkanje imovine muslimana

Pored svega ovoga postoje lična svjedočenja naše braće koji su svjedoci neiskrenosti Države u eksploatisanju parole da se bore za Islam, Šerijat i Ummet. Sve je počelo pljačkanjem imovine i sporadičnim ubistvima, zauzimanjem sjedišta drugih jedinica i pljačkanjem njihove imovine pod izgovorom da se radi o otpadnicima, ili da je to njihovo pravo zbog nekih nerješenih računa od prije, što opet govori kako oni rješavaju svoje sporove sa muslimanima. To ponašanje dovodi do zaključka da se zapravo žurilo sa tekfirom radi pljačkanja imovine, o čemu doslovno govori ajet:

يَـٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ إِذَا ضَرَبْتُمْ فِى سَبِيلِ ٱللَّـهِ فَتَبَيَّنُوا۟ وَلَا تَقُولُوا۟ لِمَنْ أَلْقَىٰٓ إِلَيْكُمُ ٱلسَّلَـٰمَ لَسْتَ مُؤْمِنًا تَبْتَغُونَ عَرَضَ ٱلْحَيَوٰةِ ٱلدُّنْيَا فَعِندَ ٱللَّـهِ مَغَانِمُ كَثِيرَةٌ ۚ كَذَٰلِكَ كُنتُم مِّن قَبْلُ فَمَنَّ ٱللَّـهُ عَلَيْكُمْ فَتَبَيَّنُوٓا۟ ۚ إِنَّ ٱللَّـهَ كَانَ بِمَا

تَعْمَلُونَ خَبِيرًا

“O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: “Ti nisi vjernik!” – kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato ono što radite.“

Sprovođenje nekih propisa nad običnim svijetom, ali ne i nad vlastitim vojnicima

Svjedoci su naša braća slučaja u Azzazu, kada je vojnik Države opsovao Allaha, pa mu je zaprijećeno da to ne smije raditi, a onda je on to nakon nekog vremena ponovio, i opet je prošao bez prije već zaslužene kazne.

Saradnja sa turskim obavještanim službama

Država sarađuje sa njima do te mjere da su turske tagutske trupe mirno prošle kroz teritoriju “hilafeta” radi obezbjeđenja kabura koji se obožava mimo Allaha u Minbedžu, takođe na njihovoj teritoriji. Da li bi se i jedne sekunde dvoumili oko tekfira onoga ko bi to uradio mimo njih? Saradnja sa živim tagutom u zaštiti mrtvog!!?. Poznato je da kufr ne može biti dozvoljen niti trenutka, kao što spominje Qadi ‘Ijad navodeći primjer da ako bi hatib džume rekao nevjerniku koji je došao da primi islam da sačeka kraj hutbe, time bi uznevjerovao zbog odobravanja kufra do kraja svoje hutbe.

Uzimanje prisege na prevaru

Ebu Muaz el-Džezravi je bio emir u Tel Rifatu i uzimao je prisegu od naše braće tako što bi rekao da je Bagdadi dao prisegu dr. Ejmenu, i ukoliko se bilo šta desi da ostaje važeća prisega onome iznad, tj. dr. Ejmenu. Druga stvar je što većina ljudi nije razumjela sam tekst prisege. Na samom ulazu u Siriju čekali bi oni najpristrasniji da svakome objasne ovu “svetu” obavezu tog trenutka, prije nego li čuje bilo šta drugo od bilo koga drugog.

Zaključak

Ovo su neki od razloga zbog kojih savjetujemo braži da se klone ove skupine, ili, ako su već s njima, da ospore ove stvari ako smiju, ili, najmanje sa čim će se pred Allahom opravdati, da sve ovo prezru srcem, kao što je došlo u hadisu Huzejfe o emirima koji će doći: “nešto će činiti dobro, a nešto ćete osporavati,” dok u hadisu Ummu Seleme se kaže: “ko ospori, on je čist, a ko prezre, on će se spasiti,” što indirektno znači da onaj ko to ne uradi neće biti čist, niti će se spasiti. Mi smo spremni na prisegu onome ko poziva uspostavljanju Šerijata, ali kad vidimo da ga ne želi na sebi primjeniti, te time ispolji neiskrenost, mi ga ne prihvatamo dok se javno ne pokaje iskrenom tewbom, i ne vrati Allahovim granicama.

Prve tri navedene stvari su nam dovoljne da odbijemo dati podršku i da se držimo po strani, te da šutimo da se nevjernici ne bi naslađivali našim prepirkama i dobijanjem besplatnih informacija, međutim, ako se na to doda da bi naša podrška značila direktnu podršku u borbi protiv muslimana i podrška prolijevanju čiste mudžahiske krvi, onda i ovo, samo po sebi, postaje dovljno. Kod nas i ostali muslimani imaju pravo islama kao i oni u “hilafetu.” Tako postaje kristalno jasno da neće dobiti našu podršku u tome, kad ne bi bilo nikakvog drugog razloga, jer ubijanje muslimana je grijeh u kojem nema pokornosti nikome. Ako međusobni sukobi muslimana, mudžahida, posebno danas kad je mudžahid prava rijetkost, stoga i dragocjenost ummeta, nisu fitna, šta će onda biti fitna?

Poruka braći u ketibi Države

Kažemo našoj braći u ketibi Države: ako ste već u problemu u kojem jeste, bilo je preče da ste šutili i molili Allaha da vam da izlaza i podari razborotosti, i da ste čekali dok Allah ne objelodani svačije stanje. Ako kažete da u proljevanju muslimanske krvi niste lično učestvovali, te da se borite protiv komunističkih Kurda, kao što uporno naglašavate, onda znajte da Ibn Mesud prenosi od Allahovog Poslanika da je rekao: “Ko poveća broj nekog naroda, on je od njih, ko je zadovoljan djelom nekog naroda, on je saučesnik u njihovom djelu.” Dok ste bili u Azzazu neki od vas se nisu libili lagati da je dr. Ejmen dao prisegu Bagdadiju, da je Džebha dala prisegu Bagdadiju, te da ste osvojili sedam gradova u prvom danu sukoba, da su silovane žene mudžahida itd… Evo sad, kad ste vidjeli da su to sve bile gole laži i kad se možete prisjetiti kako ste gurnuti u besmislenu borbu sa Zenkijima, kako možete vjerovati u ostatak priče? Ako kažete da je laž u ratu dozvoljena, time sami priznajete da ste “hilafet” napravili na lažima i prevarama, što vam mi ustvari i spočitavamo. Mi se ne koristimo podvalama kao vaši glasnogovornici kad prijete Allahom i odgovornošću pred Njim za ubistvo mudžahida bodreći istovremeno te iste mudžahide da ubijaju ni manje ni više nego mudžahide Džebhe i drugih jedinica, ubijeđeni, valjda, da te iste odgovornosti pred Allahom za njihovu krv neće imati. Možda su to samo murtedi?!Sjetite se kako ste se oštro suprostavili tekfiru Nusre još dok ste bili u Azzazu. Šta je danas?

Predaje

Da bi bolje razumjeli naš stav u prilogu vam napominjemo nekoliko hadisa Allahovog Poslanika, s.a.w.s.,

1) عن عبد الله بن عمر يقول: كُنَّا قُعُودًا عِنْدَ رَسُولِ اللَّهِ فَذَكَرَ الْفِتَنَ فَأَكْثَرَ فِي ذِكْرِهَا حَتَّى ذَكَرَ فِتْنَةَ الْأَحْلَاسِ فَقَالَ قَائِلٌ يَا رَسُولَ اللَّهِ وَمَا فِتْنَةُ الْأَحْلَاسِ قَالَ هِيَ هَرَبٌ وَحَرْبٌ ثُمَّ فِتْنَةُ السَّرَّاءِ دَخَنُهَا مِنْ تَحْتِ قَدَمَيْ رَجُلٍ مِنْ أَهْلِ بَيْتِي يَزْعُمُ أَنَّهُ مِنِّي وَلَيْسَ مِنِّي وَإِنَّمَا أَوْلِيَائِي الْمُتَّقُونَ ثُمَّ يَصْطَلِحُ النَّاسُ عَلَى رَجُلٍ كَوَرِكٍ عَلَى ضِلَعٍ ثُمَّ فِتْنَةُ الدُّهَيْمَاءِ لَا تَدَعُ أَحَدًا مِنْ هَذِهِ الْأُمَّةِ إِلَّا لَطَمَتْهُ لَطْمَةً فَإِذَا قِيلَ انْقَضَتْ تَمَادَتْ يُصْبِحُ الرَّجُلُ فِيهَا مُؤْمِنًا وَيُمْسِي كَافِرًا حَتَّى يَصِيرَ النَّاسُ إِلَى فُسْطَاطَيْنِ فُسْطَاطِ إِيمَانٍ لَا نِفَاقَ فِيهِ وَفُسْطَاطِ نِفَاقٍ لَا إِيمَانَ فِيهِ فَإِذَا كَانَ ذَاكُمْ فَانْتَظِرُوا الدَّجَّالَ مِنْ يَوْمِهِ أَوْ مِنْ غَدِهِ.

Ebu Davud bilježi od ibn Umera da je rekao: “Sjedili smo kod Allahovog poslanika, pa je spomenuo mnoge fitne dok nije spomenuo fitnu ‘ahlas’, pa je neko upitao: ‘Allahov poslaniče, šta je fitna ahlas?’ Rekao je: ‘To je bježanje i rat. Zatim je spomenuo FITNU LAGODNOG ŽIVOTA, ČIJI DIM JE ISPOD NOGU ČOVJEKA IZ MOJE PORODICE, KOJI ĆE TVRDITI DA JE OD MENE, A NIJE ON OD MENE, MOJI SU SLJEDBENICI BOGOBOJAZNI. Zatim će se ljudi složiti oko čovjeka koji će biti kao but na rebru (tj. dogovoriće se na labavoj stvari, bez dobrog uređenja), zatim će biti fitna ‘duhejma’, koja neće ostaviti nikog od ovog ummeta a da ga neće ošamariti, kad se kaže: ‘Prošla je,’ ona se ponovo raspali, čovjek će u njoj osvanuti vjernikom, a zamrknuti nevjernikom, ili zamrknuti vjernikom, a osvanuti nevjernikom, sve dok se ljudi ne podijele u dva tabora: tabor imana, u kojem neće biti nifaka, i tabor nifaka, u kojem neće biti imana. Kad se to desi čekaj Dedždžala, isti dan ili sutradan.”

2) ‏ قَالَ النَّبِيّ صلى الله عليه وسلم‏:‏ ‏(‏هَلَكَةُ أُمَّتِي عَلَى يَدَيْ غِلْمَةٍ مِنْ قُرَيْش‏)

Imam Buhari prenosi od Ebu Hurejre da je rekao Allahov poslanik: „Propast mog umeta je na rukama mladića Kurejša.”

3) حدثنا عبد الله بن عبد الوهاب حدثنا حماد عن رجل لم يسمه عن الحسن قال خرجت بسلاحي ليالي الفتنة فاستقبلني أبو بكرة فقال أين تريد قلت أريد نصرة ابن عم رسول الله صلى الله عليه وسلم قال قال رسول الله صلى الله عليه وسلم إذا تواجه المسلمان بسيفيهما فكلاهما من أهل النار

Buhari također prenosi od Hasena da je rekao: “Izašao sam sa oružjem u noćima fitne pa me sreo Ebu Bekrete i upitao me: ‘Gdje ćeš?’ – ‘Da pomognem amidžiću Allahovog poslanika,’ odgovorih. Rekao mi je: ‘Allahov Poslanik je rekao: ‘Kad se sukobe dva muslimana sa sabljama, obojica su od stanovnika Vatre.’”

4) عنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رضي الله عنه قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ : ( وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ ، لَا تَذْهَبُ الدُّنْيَا حَتَّى يَأْتِيَ عَلَى النَّاسِ يَوْمٌ لَا يَدْرِي الْقَاتِلُ فِيمَ قَتَلَ ، وَلَا الْمَقْتُولُ فِيمَ قُتِلَ ، فَقِيلَ : كَيْفَ يَكُونُ ذَلِكَ ؟ قَالَ : الْهَرْجُ ، الْقَاتِلُ وَالْمَقْتُولُ فِي النَّارِ )

Bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre r.a. da je rekao Allahov Poslanik: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, neće nestati dunjaluka dok ne dođe ljudima dan u kojem neće znati ubica zašto je ubio niti ubijeni zašto je ubijen.” Pitali su: “Kako će to biti?” Reče: “Heredž. I ubica i ubijeni su u vatri.“

5) عن أَبي مُوسَى، قَالَ رَسُولُ اللَّهِ : ” إِنَّ بَيْنَ أَيْدِيكُمْ فِتَنًا كَقِطَعِ اللَّيْلِ الْمُظْلِمِ يُصْبِحُ الرَّجُلُ فِيهَا مُؤْمِنًا وَيُمْسِي كَافِرًا، وَيُمْسِي مُؤْمِنًا وَيُصْبِحُ كَافِرًا، الْقَاعِدُ فِيهَا خَيْرٌ مِنَ الْقَائِمِ، وَالْقَائِمُ فِيهَا خَيْرٌ مِنَ الْمَاشِي، وَالْمَاشِي فِيهَا خَيْرٌ مِنَ السَّاعِي، قَالُوا: فَمَا تَأْمُرُنَا؟ قَالَ: كُونُوا أَحْلَاسَ بُيُوتِكُمْ ”

Ebu Davud bilježi od Ebu Musa da je Poslanik rekao: “Pred vama su fitne kao dijelovi mrkle noći, čovjek će osvanuti vjernikom a omrknuti nevjernikom ili omrknuti vjernikom, a osvanuti nevjernikom. Onaj koji bude sjedio bolji je od onoga koji bude stojao, a onaj koji bude stojao bolji je od onoga koji bude hodao, a onaj koji bude hodao bolji je od onoga koji bude (prema njoj) žurio.” Pitaše: “Šta nam naređuješ?” Reče “Držite se svojih kuća.” PA KUD ŽURITE I DRUGE POŽURUJETE?

6) عَنْ عُدَيْسَةَ بِنْتِ أُهْبَانَ بْنِ صَيْفِيٍّ الْغِفَارِيِّ، قَالَتْ: جَاءَ عَلِيُّ بْنُ أَبِي طَالِبٍ إِلَى أَبِي، فَدَعَاهُ إِلَى الْخُرُوجِ مَعَهُ، فَقَالَ لَهُ أَبِي: إِنَّ خَلِيلِي وَابْنَ عَمِّكَ ” عَهِدَ إِلَيَّ إِذَا اخْتَلَفَ النَّاسُ أَنْ أَتَّخِذَ سَيْفًا مِنْ خَشَبٍ “، فَقَدِ

اتَّخَذْتُهُ فَإِنْ شِئْتَ خَرَجْتُ بِهِ مَعَكَ، قَالَتْ: فَتَرَكَهُ

Udejsete bint Uhban ibn Sajfijj el-Gifarija rekla je: Došao je Alija ibn Ebi Talib mome ocu, pa ga pozvao da izađe sa njime, pa mu je rekao moj otac: “U zavjet mi je ostavljeno da kada se ljudi podijele da uzmem sablju od drveta, pa sam je uzeo, pa ako hoćeš izaći ću sa njom sa tobom.” Rekla je: “Pa ga je ostavio.”

7) عَنْ أَبِي مُوسَى الْأَشْعَرِيِّ، قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ : ” إِنَّ بَيْنَ يَدَيِ السَّاعَةِ فِتَنًا كَقِطَعِ اللَّيْلِ الْمُظْلِمِ يُصْبِحُ الرَّجُلُ فِيهَا مُؤْمِنًا وَيُمْسِي كَافِرًا، وَيُمْسِي مُؤْمِنًا وَيُصْبِحُ كَافِرًا، الْقَاعِدُ فِيهَا خَيْرٌ مِنَ الْقَائِمِ، وَالْمَاشِي فِيهَا خَيْرٌ مِنَ السَّاعِي، فَكَسِّرُوا قِسِيَّكُمْ وَقَطِّعُوا أَوْتَارَكُمْ وَاضْرِبُوا سُيُوفَكُمْ بِالْحِجَارَةِ، فَإِنْ دُخِلَ يَعْنِي عَلَى أَحَدٍ مِنْكُمْ فَلْيَكُنْ كَخَيْرِ ابْنَيْ آدَمَ ”

Ebu Davud od Ebu Musa elEšarija prenosi da je rekao Allahov Poslanik: “Prije sudnjeg dana će biti fitne kao dijelovi mrkle noći, osvanuće čovjek u njima vjernikom, a omrknuti nevjernikom, i omrknjuće vjernikom, a osvanuti nevjernikom, onaj koj sjedi u toj fitni će biti bolji od onoga koji stoji, a onaj koji hoda bolji od onoga koji žuri, pa polomite svoje lukove i pokidajte njihove tetive, a sabljama udrite po kamenju, pa ako nekome od vas bude provaljeno u kuću, nek bude kao bolji sin Ademov“.

Od Seda se prenosi da je onda citirao ajet Maide “Ako ti pružiš ruku meni da me ubiješ neću ja pružiti svoju prema tebi da te ubijem,” a kod Ebu Davuda od Ebu Zerra r.a. Stoji: “Ako se bojiš bljeska sablje pokrij lice svojom odjećom, nek se vrati sa tvojim i svojim grijehom.”

8) عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ، أَنّ رَسُولَ اللَّهِ قَالَ: ” سَتَكُونُ فِتْنَةٌ صَمَّاءُ بَكْمَاءُ عَمْيَاءُ مَنْ أَشْرَفَ لَهَا اسْتَشْرَفَتْ لَهُ وَإِشْرَافُ اللِّسَانِ فِيهَا كَوُقُوعِ السَّيْفِ ”

Ebu Davud prenosi od Ebu Hurejre da je Poslanik rekao: “Biće nijema, gluha i slijepa fitna, ko joj se približi, uvuće ga u sebe, jezik je u njoj kao udarac sabljom.”

عَنْ ابْنِ عُمَرَ، قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ : ” إِيَّاكُمْ وَالْفِتَنَ، فَإِنَّ اللِّسَانَ فِيهَا مِثْلُ وَقْعِ السَّيْفِ ”

A ibn Madže bilježi od ibn Omera da je rekao Poslanik: “Čuvaj te se fitni, u njima je jezik kao sablja“. U nekim mursel predajama “opasniji od sablje”. POGLEDAJTE ŠTA STE URADILI SVOJIM JEZICIMA!?

9) عن علي بن أبي طالب رضى الله عنه قال إذا رأيتم الرايات السود فالزموا الأرض فلا تحركوا ايديكم ولا أرجلكم ثم يظهر قوم ضعفاء لا يؤبه لهم قلوبهم كزبر الحديد هم أصحاب الدولة لا يفون بعهد ولا ميثاق يدعون إلى الحق وليسوا من أهله أسماؤهم الكنى ونسبتهم القرى وشعورهم مرخاة كشعور النساء حتى يختلفوا فيما بينهم ثم يؤتي الله الحق من يشاء

Od Alije, mevkuf: “Kada primjetite crne zastave držite se zemlje, i ne mrdajte ni ruke ni noge. Zatim će se pojaviti slabići kojima niko ne pridaje pažnju, srca su im kao gvozdene poluge, imaće državu a neće ispunjavati ugovor, niti datu riječ. Pozivat će istini, a neće biti od njenih sljedbenika. Imena su im nadimci, a pripisivat će se raznim mjestima, imati će opuštene i duge kose kao u žena, sve dok se međusobno ne raziđu. Potom će Allah dati istinu onome kome On bude htjeo.

Ovaj hadis je prema ocjeni hadiskih učenjaka slab, zbog nepouzdanosti nekih ravija u senedu. Taj oprez kod učenjaka zbog nepouzdanosti tih ravija je postao jasno i dokazano neopravdan onog trenutka kad se desilo ono što su ti prenosici najavili u svojoj predaji. Dakle, da se radilo o nekom propisu koji je došao u toj predaji, mi bi taj hadis tako držali slabim i ne bi na osnovu njega uzimali propis o kojem govori, ali kad takav hadis govori o nagovještaju o nekom događaju pa se to što je nagovješteno desi baš onako kako je nagovješteno, onda je taj događaj postaje nedvosmoslen i nepobitan dokaz da je ta vijest koja nam je prenešena bila tačna, ma kakvim lancem prenosilaca došla do nas. Čak kad bi to bili israilijati ili predaje bez seneda, ili da su u njihovom senedu sve sami okorjeli lažovi. Ovo govorimo samo da ukažemo na to kako strasti zasljepljuju razum te kako neki dugim raspravama o nepouzdanosti ravija bez ikakvog znanja o tome, jer ne znaju ni njihova imena pročitati, žele zataškati i zbuniti iznošenjem mnoštva nebitnih detalja za cijelu stvar.

Pozivamo braću da se vrate džematu i da ovu stvar ostave po strani te da se skoncetrišu na rješavanje problema koje možemo riješiti i koji su nam na dohvat ruke, a one probleme pred kojima smo mi nemoćni a samo razdor među nas unose da se klonimo dok Allah ne dadne izlaz od Sebe.

وَمَن يَتَّقِ ٱللَّـهَ يَجْعَل لَّهُۥ مَخْرَجًا

“ Ko se Allaha boji, On će mu dati izlaz…“

EHLU SUNNET WEL DŽEMAAT

(Svjedočenje je prvi put objavljeno 13. augusta 2014. godine)

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz